Seminarski rad iz EKONOMIJE INDUSTRIJE
Uticaj industrije na investicije u osnovnim sredstvima privrede
BiH
1. Privreda
Bosna i Hercegovina se suočila sa dva problema svoje privrede: ponovna izgradnja ratom
porušene zemlje i uvođenje tržišnih reformi u svoju dotadašnju plansku ekonomiju. Jedno od
naslijeđa iz prethodnog perioda je vojna industrija sa prekobrojnošću radne snage; pod
vodstvom jugoslavenskog predsjednika Tita, BiH je imala izgrađene ogromne vojne
industrije, što je rezultiralo velikim učešćem vojnih poduzeća u njenoj ekonomiji, a sa druge
strane bilo je vrlo malo tržišno stabilnih poduzeća.
Iako je poljoprivreda bila gotovo isključivo u privatnom vlasništvu, farme su bile male i
neučinkovite, a Bosna i Hercegovina je tradicionalno bila uvoznik hrane. Industrija je ostala
sa prekobrojnom zaposlenom radnom snagom, što je naslijeđe iz socijalističkeekonomske
strukture bivše Jugoslavije.
Rat u Bosni i Hercegovini prouzrokovao je da nivo proizvodnje padne za 80% od 1992. do
1995. godine, a nezaposlenost poraste. Nakon okončanja ratnih dejstava, društveni proizvod u
periodu od 1996.-1999. rastao je po neuobičajeno visokim stopama zbog izuzetno niske
polazne baze, ali je stopa rasta u periodu 2000.-2002. smanjena. Djelimična stagnacija rasta
društvenog proizvoda desila se između 2003. i 2005. godine. Sveobuhvatne državne statistike
su dosta ograničene i ne prikazuju veliki dio aktivnosti na crnom tržištu.
Državna valuta konvertibilna marka (BAM) uvedena je 1998. godine i vezana je za njemačku
marku u omjeru 1:1, a kasnije nakon uvođenja eura, vezana je za euro u odnosu 1 EUR =
1,95583 BAM. Postepeno je raslo povjerenje u državnu valutu, a bankarski sektor je porastao.
Provođenje privatizacije je i dalje sporo, a lokalni organi vlasti samo djelimično podržavaju
državne institucije u tom procesu.
Reforma bankarskog sektora je ubrzana 2001. godine nakon što su zatvoreni zavodi za platni
promet naslijeđeni iz komunizma, a danas bankarski sektor uglavnom kontroliraju strane
banke, većinom banke iz Zapadne Evrope. Danas su osnovni problemi bosanskohecegovačke
privrede veliki budžetski deficit i visoka stopa nezaposlenosti. Država dobija značajna
sredstva u vidu pomoći za rekonstrukciju infrastrukture i humanitarnu pomoć od
međunarodnih institucija ali će vrlo vjerovatno doći do značajnog smanjenja međunarodne
pomoći.
Planska ekonomija je postavila određene smjernice i probleme u bosanskohercegovačkoj
ekonomiji. Broj radnih mjesta uIndustriji je bio prekomjeran, što je dovelo do rigidnosti
planske ekonomije. Pod Titovim vodstvom, najviše se razvijala vojna industrija u BiH; u njoj
su bile raspoređene brojne firme koje su u vojnom pogledu bile strateški postavljene upravo
na teritoriji Bosne i Hercegovine. Razlog je bio što se BiH nalazila u središtu bivše
Jugoslavije.
Tokom rata za nezavisnost Bosne i Hercegovine (1992-1995) većina privrede i infrastrukture
u državi je oštećena ili uništena. To je dovelo do enormnog rasta nezaposlenosti. Od tada
Bosna se suočava sa dva ozbiljna problema u privredi: izgradnjom uništene i porušene
infrastrukture i završetkom procesa tranzicije iz socijalizma u kapitalizam.
Nakon teško stečenog mira u zemlji, društveni proizvod je vrlo brzo porastao u periodu od
1996-1998 uz visoke stope rasta, ali počev od niske polazne osnove; da bi kasnije usporio rast
od 1999. godine, ali BDP i dalje ostaje ispod nivoa dostignutog 1990. godine.
Ekonomski pokazatelji su ograničeni za područje države, pošto svaki od entiteta vodi svoje
statistike. te su zato statistike na državnom nivou ograničene ili ih nema. Pored toga, zvanični
podaci ne obuhvataju veliki dio aktivnosti koje se odvijaju na crnom tržištu. Takozvana siva
ekonomija je značajan izvor prihoda za poduzetnike u BiH.
Centralna banka Bosne i Hercegovine je osnovana krajem 1997. godine i uspješno je okončala
pregovore o dugovima BiH sa Londonskim klubom povjerilaca u decembru 1997. godine te
Pariškim klubom u oktobru 1998. godine, te je nova državna valuta konvertibilna
marka uvedena sredinom 1998. godine.
Tokom 1999. godine, marka je postepeno zadobila povjerenje u cijeloj državi a Centralna
banka je povećala svoje rezerve. Zbog čvrstog odnosa domaće valute i eura, putem
takozvanogcurrecy board režima, inflacija je ostala na niskim stopama u cijeloj BiH.
BiH je dobila određena sredstva na ime pomoći za rekonstrukciju i humanitarnu pomoć od
međunarnodne zajednice. Pomoć za Istočnoevropsku demokratiju (SEED) učestvovao je sa
20% do 25%} u ekonomskom rastu Bosne i Hercegovine.
Međutim, rast je bio neravnomjeran tokom poratnog perioda, tako što je FBiH prednjačila u
odnosu na RS. Prema procjenama Svjetske banke, BDP je rastao po stopi od 62% u FBiH a
25% u RS tokom 1996. godine, da bi u 1997. godine stope rasta u FBiH bila 35%, a rast se
nastavio i u 1998. godini.
1
Razvoj je bio veoma spor, međutim učinjen je osjetan napredak u ekonomskim reformama od
kako je sklopljen mir u BiH. Reforma bankarskog sektora je usporena kao i
provođenje privatizacije. Mnoge kompanije (uglavnom fabrike) koje su privatizirane suočene
su sa ogromnim problemima, što je navelo vlasnike da smanje plate zaposlenim ili ih čak i
ukinu.
1.1.
Stanje u privredi
U posljednjih pet godina FBiH bilježi relativno stabilan rast BDP-a, sa prosječnom godišnjom
stopom rasta od 5%. Industrijska proizvodnja bilježi prosječnu stopu rasta od 8.6% u istom
periodu.
Ovaj relativno visok rast industriske proizvodnje je uglavnom uzrokovan rastom indeksa
proizvodnje metala, građevinarstva, te rastom indeksa prerađivačke industrije. Izvoz roba i
usluga je povećan sa 20% na 30% BDP u proteklih šest godina, dok je uvoz ostao na
stabilnom nivou od oko 67% BDP, sa izuzetkom 2005, kad je uvoz jednokratno porastao
na77%
BDP.
Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi za 2008. godinu, 35,8% od ukupnog broja
zaposlenih, zaposleno je u industriji, 12,2% u poljoprivredi, (što je iznad EU prosjeka), dok je
52% od ukupnog broja zaposlenih, zaposleno u sektoru pružanja usluga. Analizirajući
trendove registrirane zaposlenosti u proteklih pet godina, vidljivo je da je udio zaposlenih u
poljoprivredi opao za 6,6%, udio zaposlenih u proizvodnji je opao za 5,9%, dok je udio
zaposlenih u sektroru usluga značajno porastao.
1
http://bs.wikipedia.org/wiki/Privreda_Bosne_i_Hercegovine
najava BiH ekonomskog oporavka nakon krize obzirom da je upravo pad investicija
ubjedljivo najnegativnije uticao na kretanje ekonomije u prethodnim godinama.
Glavni izvor rasta investicija su bile privatne investicije obzirom da se pomenuto kašnjenje
usvajanja budžeta u 2011. najviše odrazilo na javne investicije koje bilježe pad od 50% g/g1.
Imajući u vidu veoma nizak nivo DSU, te skromno povećanje bankarskih kredita, izgleda da
se snažan rast izvoza započet u 2010. i nastavljen u 2011. konačno počeo odražavati na
domaću tražnju. To se prije svega na odnosi privatne investicije koje preduzeća uglavnom
finansiraju iz vlastitih izvora.
Snažan realni pad izvoza (-17,3%) uslijed pada izvozne tražnje je glavni uzrok recesije u BiH
2009. Pored neposrednog efekta na pad BDP-a, pad izvoza je kroz pomenuti uticaj na
investicije predstavljao snažan udarac zapošljavanju i raspoloživom dohotku.
Čak ni znatno viši pad uvoza (-19,5%), uzrokovan padom raspoloživog dohotka, odnosno
snažan realni pad vanjskotrgovinskog deficita (od 22%), nije bio dovoljan da otkloni efekte
padova izvoza, finalne potrošnje i investicija u 2009. Struktura vlasti u BiH obuhvata veliki
broj autonomnih fiskalnih dijelova (institucije BiH, Vlada FBiH, Vlada RS-a, BD, 10 kantona
u FBiH, 79 općina u FBiH, 63 općine u RS-a, 3 vanbudžetska fonda u FBiH, 4 vanbudžetska
fonda u RS-u, te dvije entitetske direkcije za putove).
Obzirom na takvu fiskalnu organizaciju i činjenicu da je isključivo poreska politika u sferi
indirektnog oporezivanja na državnom nivou, sistem fiskalnog upravljanja je znatno
komplikovan, te je pitanje fiskalne koordinacije od krucijalne važnosti za fiskalnu održivost i
makroekonomsku stabilnost BiH.
Ovakav nivo fiskalne decentralizacije, uz nedostatak usaglašene metodologije izvještavanja
fiskalnih podataka, predstavlja ozbiljnu prepreku za koordinaciju fiskalne politike na nivou
BiH. Imajući u vidu gore navedeno, bh. vlasti su uspostavile vrhovni koordinacioni organ u
oblasti javnih finansija BiH – Fiskalno vijeće BiH.
1.2.
Konkurentnost privrede u BiH
Od ukupnog broja svih kompanija u Bosni i Hercegovini, njih oko 99 % su mala i srednja
preduzeća, od kojih većina zapošljava po manje od 10 zaposlenika. U Bosni i Hercegovini ne
postoji takav institucionalni okvir koji bi podržao brz rast i unapređenje izvoza malih i
srednjih preduzeća, na bilo kojem nivou vlasti.
Njihov izvoz je uglavnom koncentriran na nekoliko skupina proizvoda, među kojima su
dijelovi za mašine, metal i proizvodi od drveta. Određene izvozne aktivnosti pojavljuju se i u
industrijskim granama, kao što su: električna energija, proizvodi od plastike, farmaceutski
proizvodi, odjeća, prehrambeni proizvodi i dr. U svim ovim kategorijama, osim u
drvoprerađivačkoj industriji i metalu, uvoz znatno premašuje izvoz, što posljedično dovodi do
hroničnog deficita u vanjskotrgovinskom bilansu.
2
2
Hatibović Dž., Ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać, 2003. godine
