SEMINARSKI RAD

Predmet : 

Meteorologija

Tema: 

Uticaj intenziteta Sunčevog zračenja na biljke

background image

4

2. Svetlosni uticaj

Sunce   je   izvor   života   na   Zemlji   i   pokretač   gotovo   svih   procesa   koji   se   odvijaju   u 

atmosferi. Sunčeva energija koja na Zemljinu površinu dospeva direktnim i difuznim 

zračenjem od velikog je značaja za biljni svet, jer su toplota i svetlost neophodne za 

odvijanje fizioloških i biohemijskih procesa u biljkama. Sunčevo zračenje ima veliki uticaj 

na   rast   i   razviće   biljaka   kao   i   na   njihove   morfološke   i   anatomske   osobine.   Dejstvo 

Sunčevog zračenja zavisi od spektralnog sastava, intenziteta i trajanja Sunčevog sjaja. 

Sunce emituje talase gotovo svih talasnih dužina; 88% zračenja je manje od 1,5 µm, a 

čak 99% zračenja je manje od 3 µm. Spektar Sunčevog zračenja se može podeliti na tri 

dela: ultraljubičasti, vidljivi i infracrveni deo.

Ultraljubičasto zračenje

 je zračenje talasnih dužina između 0,2 i 0,4 µm i ono čini oko 

7% ukupne energije Sunčevog zračenja. Ultraljubičasto zračenje sa jedne strane deluje 

štetno, usporavajući rast biljaka, a sa druge strane korisno, sprečavajući delimično ili 

potpuno razvoj i širenje biljnih bolesti uništavanjem mikroorganizama koji ih izazivaju.

Vidljivo zračenje

 ili svetlost obuhvata oko 44 % Sunčevog zračenja u opsegu talasnih 

dužina od 0,4 do 0,7 µm, sa maksimumom za talasne dužine plavo-zelene boje (0,48 

µm). Ovaj deo spektra ima najveći značaj, jer biljke u procesu fotosinteze koriste samo 

Sunčevo   zračenje   talasnih   dužina   iz   vidljivog   dela   spektra,   koje   se   iz   tog   razloga   i 

naziva fotosintetski aktivna radijacija (FAR).

Infracrveno

  ili dugotalasno zračenje čini oko 48% ukupnog Sunčevog zračenja i ima

uglavnom toplotno dejstvo. Toplota koju biljke dobijaju dugotalasnim zračenjem

 

Sunca, 

kao i izračivanjem  sa Zemljine površine je  veoma  značajna za njihov  rast  i  razviće 

tokom celog vegetacionog perioda.

Sve biljke, , imaju različita refleksivna, odnosno apsorptivna svojstva za zračenja iz 

vidljivog   i   infracrvenog   dela   spektra.   Svetlost   je   biljkama   neophodna   zap   proces 

fotosinrteze, pa je i njihova apsorpciona moć za vidljivo zračenje velika, dok refleksijom

dužih, toplotnih zraka, biljke pokušavaju da izbegnu pregrejavanje. 

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti