1
1. Uvod
Montaža u ljudskoj djelatnosti potječe od prvih alata koje čovjek koristi još u
prahistoriji i čini tako montažu jednom od najstarijih tehnologija poznatih
čovjeku. Napredovanjem tehnologija kroz historiju dolazi i do jačeg razvoja
montažnih procesa. Većina proizvoda sastoji se od više dijelova, pa se moraju
sklapati odnosno montirati. Kako se danas gotovo svi proizvodi pakuju i kako
se na pakovanje može gledati kao na sastavni proces montaže, tako dolazimo
do zaključka da gotovo svi proizvodi nastaju korištenjem tehnologije montaže.
Tokom povijesti montaža se nije toliko razvijala, jer su i same tehnologije
izradbe bile dosta nerazvijene, a pogotovo je razvoj bio slab zbog korištenja
ljudske radne snage, koja još uvijek posjeduje određene prednosti u
određenim granama industrije. Veći napredak u montaži se dogodio tek nakon
prve industrijske revolucije, dok je potpuni preokret u odnosu na tehnologiju
montaže donijela pokretna montažna traka u proizvodnji automobila, čiju je
primjenu proslavio Henry Ford na početku dvadesetog stoljeća. Tokom
proizvodnje montaža može zauzimati i preko polovine troškova ukupne
proizvodnje, dok vremenski udio u proizvodnji može varirati od 40% do 80%
što predstavlja područje strateških rezervi zarade proizvođača. Prikaz odnosa
montaže i drugih djelatnosti u odnosima sa obzirom na utjecaj na troškove
tokom projektiranja i neposredne proizvodne troškove može se vidjeti na
slikama 1. i 2.
2
2
Tokom posljednjih par desetljeća dolazi do pojave sve većih razlika među
stepenima automatiziranosti izradbe i montaže, što je dovelo do situacije da je
montaža najskuplji i vremenski najrastrošniji segment proizvodnog procesa.
Automatizacija montaže postala je tako tehnološki imperativ, ukidajući potrebu
za eksploatacijom jeftine radne snage manje razvijenih zemalja, te čineći
montažu strategijskim rezervoarom profita svake firme. Posljednje desetljeće
upućuje na važnost razvitka i primjene inteligentnih fleksibilnih automatskih
montažnih sustava u suvremenoj proizvodnji.
2. Tehnologija montaže i automatizacija
Montaža predstavlja proces obavljanja djelatnosti nužnih za sklapanje
proizvoda, prema određenim zakonitostima. Ona uključuje svaku djelatnost čiji
je cilj spajanje dva ili više objekata u cjelinu, određene namjene. U montaži
početno stanje predstavlja skup pojedinačnih ugradbenih elemenata koji mogu
biti u obliku pojedinačnih dijelova ili podsklopova, a ciljno stanje predstavlja
konačni proizvod. Pri tome se izvodi niz akcija odnosno operacija, kojima se
pojedini ugradbeni elementi dovode u zahtijevani konačni i međusobno
odgovarajući geometrijski položaj. Operacijama tokom procesa montaže kod
dijelova, sklopova, bezobličnog materijala i proizvoda, dolazi do promjene
pozicije i orijentacije koja isto tako može uticati na njihovo stanje ili oblik.
Objekti sklapanja su ugradbeni elementi koji osim pojedinih dijelova mogu biti
u obliku sklopova ili bezoblične tvari. Bezoblične tvari mogu biti plinovi,
kapljevine ili granulati. Dijelovi odnosno pojedinačni ugradbeni elementi su
geometrijski određene tvorevine nastale obradom odabranog materijala iz
jednog komada, dok sklopovi nastaju iz najmanje dva ugradbena elementa.
Odnosi među ugradbenim elementima se ostvaruju spojevima pomoću
montažnih operacija sve dok ne nastane završni sklop odnosno proizvod.
Montažu je potrebno primijeniti kada:
funkciju proizvoda nije moguće ostvariti jednim ugradbenim elementom;
treba osigurati međusobnu pokretljivost ugradbenih elemenata;
treba koristiti ugradbene elemente od različitih materijala;
opcija izradbe dva ili više ugradbenih elementa predstavlja više
ekonomično rješenje;
je nužno osigurati fleksibilnost, zamjenjivost, transport i rastavljanje
ugradbenih elemenata kako bi se smanjili troškovi ili olakšalo
održavanje proizvoda;
je potrebno zadovoljiti razne posebne zahtjeve na proizvod.
Montažni proces se vrši kao slijed uzastopnih odnosno paralelnih djelatnosti ili
operacija, a dotične operacije obavljaju ljudi ili roboti u svrhu stvaranja
tvorevine tačno određene strukture. Proces montaže se definiše prema
sljedećim činjenicama:
geometrijska i fizikalna struktura ugradbenih elemenata;
4
moguće rastaviti bez oštećivanja samo određeni broj puta. Pokretni spojevi u
odnosu na nepokretne, dozvoljavaju relativno gibanje ugradbenih elemenata.
Podjelu izradbenih postupaka u koje se ubraja i spajanje je moguće izvesti
prema standardu DIN 8593, koji se odnosi na način ostvarivanja spoja.
3.1.
Spajanje
Osnovna podjela izradbenih postupaka i podjela operacija spajanja prema
postupcima ostvarivanja spoja su prikazane slikom 2.1.
Postupci spajanja mogu biti izvedeni:
1) sastavljanjem;
2) punjenjem;
3) pritiskivanjem i utiskivanjem;
4) praoblikovanjem;
5) preoblikovanjem;
6) zavarivanjem;
7) lemljenjem;
8) lijepljenjem;
9) tekstilom.
