Uticaj medija masovnih komunikacija na vaspitno-obrazovni rad u predškolskom uzrastu
S E M I N A R S K I R A D
Tema:
UTICAJ MEDIJA MASOVNIH KOMUNIKACIJA NA
VASPITNO-OBRAZOVNI RAD U PREDŠKOLSKOM UZRASTU
Mentor: Student:
U V O D
Savremeni civilizacijski tokovi kreću se u pravcu informatičkog društva,
pa se postavlja pitanje uticaja informatičkih tehnologija i medija, na svet deteta i
njegov razvoj uopšte. Ova tema se može sagledati sa različitih aspekata. U
svakom slučaju, činjenica je da mediji imaju značajno mesto u životu mališana,
da imaju moć da utiču na njihovo saznavanje i emocije, da su pojedini mediji
veoma privlačni i okupiraju pažnju dece.
Prisutnost savremenih medija u kući i vrtiću može imati pozitivan uticaj
na način dečijeg upoznavanja okoline u kojoj živi, bogaćenju njegovog
iskustva…Deca koja dolaze iz takvih sredina, trebalo bi da su bolje informisana,
da se lakše snalaze u svetu, da lakše komuniciraju sa okolinom i da će pre
emocionalno i intelektualno sazreti. Nažalost, prisutnost savremenih medija u
kući, nije nikakva garancija bržeg i boljeg razvijanja intelektualnih i drugih
sposobnosti deteta, niti garancija njegove bolje informisanosti. Mediji su samo
jedan od značajnih faktora u kreiranju medijske kulture deteta, ali jedino uz
razumsku pomoć odraslih iz njegovog okruženja, pre svih roditelja i vaspitača.
Savremeni rad u vrtiću, pored klasičnih didaktičkih sredstava, zahteva
i primenu audiovizuelnih sredstava i drugih vrsta medija. Novi sadržaji, tempo
života i promene, zahtevaju modernizaciju i procesa rada, i sadržaja, i usvajanja
novih znanja. Ulaskom sveta u formatičku eru u kojoj se brzo razvijaju nauka i
tehnika, kultura i umetnost, neophodno je uvesti i novoobrazovnu tehnologiju,
koja bi pratila savremene tokove.
2
2. RAZVOJ DEČJEG MIŠLJENJA

snalaženje, ne samo na praktičnom, nego i zamišljenom, simboličkom planu. U
igri, prilikom likovnog izražavanja, konstruisanja i dr. dete se osposobljava da
predvidi rezultat svog praktičnog delovanja, planira svoju aktivnost i načine na
koje će da reši neki problem. Starija predškolska deca su u stanju da uočavaju
složene zavisnosti među objektima i predviđaju rezultate praktičnog delovanja.
Sa formiranjem predstava o osnovnim, suštinskim osobinama i odnosima
između predmeta i pojava, stvara se osnova za razvoj pojmovnog ili
logičkog
mišljenja
, koje se temelji na simboličkim zamenama, posebno na govoru. Njega
karakteriše rasuđivanje u skladu sa logičkim zakonima uspomoć izgrađenih
pojmova, čiji su nosioci reči. Predstavno i logičko mišljenje se međusobno
potpomažu i između njih postoji kontinuitet.
Šestogodišnjaci pokazuju veću sposobnost za vršenje intelektualnih
operacija. Istraživanja su pokazala da, u uslovima sistematskog obrazovanja oni
mogu da uočavaju ne samo pojedinačno, nego i opšte u stvarima, zbivanjima i
pojavama. Bitno se menja delatnost dece: ona postaje znatno složenija. Nameće
se potreba za misaonim objedinjavanjem pojedinih posebnih rezultata radnje u
celovit proizvod.(Poddjakov: 1992)
Stariju predškolsku decu, u okviru vaspitno-obrazovnog rada, treba
osposobljavati za opštije umnije radnje za koje su sposobna: analiza opaženog,
razdvajanje bitnog od nebitnog, donošenje sudova, izvlačenje zaključaka... Decu
treba osposobljavati da deluju i na unutrašnjem planu. To znači da kada odrede
sebi neki cilj, smisle razne varijante kako da to učine, a zatim izaberu
najpogodniju među njima.
Svakodnevni dodir sa produktima audiovizuelnih umetnosti, bogati i
oplemenjuje čulni senzibilitet dece, razvija ukus i podstiče želju za traganjem i
otkrivanjem sopstvenih načina i iskreno izražavanje misli i osećanja putem
pokreta, linija, zvuka, boja...
4
3. DEČJA IGRA i MULTIMEDIJE
S obzirom da dovodi dete u vezu sa drugom decom i sa najrazličitijim
vrstama materijala, kao i da podrazumeva maštu i kreativno ponašanje, igra ima
izuzetno značajnu ulogu u razvoju i učenju predškolskog deteta. Deca se igraju
iz zadovoljstva, ali igra za njih nije puka zabava kao za odrasle, već aktivnost
kojom zadovoljavaju svoje osnovne potrebe, razvijaju umne i stvaralačke
sposobnosti, uče, jačaju zdravlje i socijalizuju se.
U vaspitno-obrazovnom pogledu najveća vrednost igara je u tome što
su u stanju da privuku i održe dečiju pažnju na predviđenim sadržajima, kao i da
ih motiviše da aktivno učestvuju u određenim aktivnostima. Među njima su
najvrednije u vaspitno-obrazovnom pogledu one aktivnosti koje predstavljaju
aktivno konstruisanje sopstvenog dečijeg iskustva i intezivnu upotrebu svih
dečjih potencijala, što dovodi do postizanja, viših razvojnih nivoa, za koje je
dete sposobno.
Budući da je igra centralna aktivnost predškolskog detinjstva, ima
mnogo dokaza koje idu u prilog hipotezi da je moguće, usmereno i
organizovano delujući na način i sadržaj igre, kultivišući igru, izazvati napredak
u svakom od aspekata razvoja deteta i njegovom opštom razvoju u celini. Otuda
se razrađuju postupci kojima se igra podstiče, neguje i usmerava, ali čuvajući
sve psihičke potencijale koje angažuje bez narušavanja njenih osnovnih
karakteristika, naročito spontanosti, kreativnosti i pozitivnih emocija koje je
odlikuju. Za to je potrebno kod njih stvoriti osećanje da se bave nečim
značajnim, a zatim podstaći radost zbog postignuća u igri, kao i pouzdanje u
sopstvene sposobnosti.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti