UTICAJ POJEDINAČNIH SLOJEVA NA PREKIDNU 

JAČINU VIŠESLOJNIH ODEVNIH MATERIJALA

THE INFLUENCE OF INDIVIDUAL LAYERS ON 

BREACKING STRENGTH OF STRATIFIED 

CLOTHING MATERIALS

Ljiljana Sretković

1

, Adela Medović

1

, Tatjana Mihailović

2

1

Visoka tekstilna strukovna škola za dizajn, tehnologiju i menadžment, Beograd

2

Tehnološko-metalurškifakultet, Karnegijeva 4, Beograd 

[email protected][email protected], t[email protected]

APSTRAKT

U ovom radu prikazan je uticaj polaznih komponenti na svojstva materijala koji 
nastaje   termopresovanjem   vunenih   odevnih   tkanina   i   netkanog   tekstilnog 
materijala.   Određivanje   uticaja   polaznih   komponenti   na   svojstva   formiranog 
materijala izvršeno je komparacijom ukupnih i pojedinačnih svojstava za svaki od 
slojeva u kompoziciji. Termopresovanjem netkanog tekstilnog materijala i tkanine 
formiran je kompozitni materijal povećane jačine, pri čemu to povećanje jačine ne 
predstavlja   prost   zbir   polaznih   jačina   komponenti.   Prekidna   jačina   i   izduženje 
dobijenog kompozitnog materijala zavise od stepena iskorišćenja jačine vlakana u 
strukturi.

Ključne   reči:

  odevna   tkanina,   netkani   tekstilni   materijal,   termopresovanje,   prekidna 

jačina

ABSTRACT

In this paper the influence of starting components to the characteristics of formed 
composite   materials   which   is   made   by   termopressing   of   woven   and   nonwoven 
textime material was done by comparison of complete and idividual characteristics 
for each of the layers in the composition. Compozite material of increased strength 
was formed by thermopressing of nonwoven textile material and fabric while that 
increase does not present a simple addition of starting strengths of the components. 
Breaking strength and extension of received composite materials depend on degree 
od using of fiber

ۤ

s strength in the structure.

Key words: 

clothing fabric, nonwoven textile material, termopressing, breaking strength

1. UVOD

Izbor tekstilnih materijala i njihova svojstva značajno utiču na krajnji izgled i 

upotrebna svojstva svakog odevnog predmeta.

Dvodimenzionalni   tekstilni   materijali   (tkanine,   pletenine,   netkani   tekstilni 

materijali) svoju strukturu grade na različite načine, povezivanjem jednodimenzionalnih 
struktura (pređa) ili elemenata (vlakana) organizovanih u površinu. Pozicija i distribucija 
tačaka   povezivanja,   kao   i   gradivni   element,   utiču   na   njihovu   arhitekturu   i   izgled 
materijala, ali i na njihove performanse [1-4].

Kao rezultat izbora gradivnih elemenata i gradivnih materijala, sa jedne strane, i 

njihove forme, pozicije i distribucije, sa druge strane, kao i oblika i načina njihovog 
povezivanja   mogu   se   projektovati   i   realizovati   materijali   različitih   mehaničkih 
karakteristika. Tkanine imaju izrazitu biaksijalnost mehaničkih karakteristika. Najčešće 
se,   bez   obzira   na   vrstu   ispitivanog   svojstva,   mehaničke   karakteristike   kvantitativno 
razlikuju   u   zavisnosti   od   pravca   posmatranja   (osnova   i   potka).  Ocenjivanje   odevnih 
tkanina   moguće   je   preko   ocenjivanja   njihove   jačine,   izduženja,   elastičnosti,   brzine 
relaksacije, otpornosti na gužvanje ili krutosti [5-8].

Netkani   tekstilni   materijali   (NTM)   izrazito   vlaknaste   strukture   mogu   imati 

(an)izotropna svojstva u zavisnosti od rasporeda vlakana u strukturii od načina njihovog 
povezivanja. Ova vrsta materijala može se termopresovanjem fiksirati za tkaninu pri 
čemu ima ulogu ojačivača i može uticati na niz svojstava odevnih materijala [9-11].

Upotrebna svojstva materijala iskazuju se kroz mehaničku otpornost, pa je i 

fizički   vek   trajanja   direktno   povezan   sa   mehaničkim   svojstvima.   Kada   su   u   pitanju 
materijali čija je namena odevna, primarna mehanička svojstva nisu samo otpornost na 
dejstvo sile, tj. izdržljivost, već sposobnost materijala da zadrži oblik i izgled, tj. estetska 
svojstva. Usled toga, veoma je važno utvrditi ponašanje materijala u uslovima upotrebe 
sa   aspekta   zadržavanja   stabilnosti   oblika   površine   i   eventualnih   promena, 
kombinovanjem materijala sa različitim početnim svojstvima, kao i njihov pojedinačni 
međusobni   uticaj.   Vrsta   i   intenzitet   ovih   uticaja   omogućuju   prognozu   svojstava 
dvoslojnog   materijala,   odnosno   izbor   komponenata   na   osnovu   zahtevanog   nivoa 
vrednosti rezultujućeg dvoslojnog materijala.

2. MATERIJAL I METODE

Eksperimentom je obuhvaćeno četiri uzorka vunenih odevnih tkanina i jedan 

uzorak netkanog tekstilnog materijala (Ten Cate Permess,  Holandija) čiju osnovu čine 
poliestarska   vlakna   sa   tačkasto   raspoređenim   poliamidnim   vezivnim   sredstvom. 
Površinska   masa   ispitivanog   netkanog   tekstilnog   materijala   iznosi   37   gm

-2

,   a   broj 

vezivnih tačaka 40 cm

-2

,  

Sve ispitivane tkanine izrađene su u prepletaju ukršten četvorožočni keper kako 

bi se izbegao uticaj prepletaja, kao bitnog strukturnog parametra, na mehanička svojstva 
kompozitnog   materijala.   Dvoslojni   materijal   formiran   je   termopresovanjem   pod 
definisanim uslovima, i to:

background image

Želiš da pročitaš svih 6 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti