Uticaj programa obučavanja na promenu ponašanja vozača u saobraćaju
UTICAJ PROGRAMA OBUČAVANjA NA PROMJENU
PONAŠANjA VOZAČA U SAOBRAĆAJU
(Seminarski rad)
Predmet: Upravljanje ponašanjem vozača u saobraćaju
UVOD
Činjenica je da se ponašanje čoveka može podvrnuti uticaju i promeni. Međutim ostaje otvoreno
pitanje kojim uticajima i formama? Do promene ponašanja može doći putem obuke i do sada su
psiholozi razradili različite teorije i forme obučavanja. Međutim, problem bezbednosti saobraćaja
nije problem pojedinca (vozača kao najmasovnijeg učesnika u saobraćaju) već i problem društva u
celini. Ni jedan problem ponašanja nije riješen, sve dotle dok to nije konkretno riješeno u
društvenoj zajednici, odnosno u njenom društveno - ekonomskom kontekstu.
Ponašanje učesnika saobraćaju predstavlja odgovor na neku situaciju. Koliko je taj odgovor
pojedinca i društva adekvatan u toj meri je ostvaren stepen bezbednosti saobraćaja. Ponašanje
vozača u toku upravljanja vozilom, podrazumeva da program obučavanja ne sme da pokaže samo
unutrašnju validnost u smislu postizanja ciljeva, već i spoljašnju validnost kroz bezbedno
upravljanje vozilom u saobraćaju. Svaka saobraćajna nezgoda ima uzajamnu vezu sa ponašanjem
učesnika u saobraćaju i time šta utiče na takvo ponašanje. Kad govorimo o ponašanju vozača u
saobraćaju, kao centralnom problemu njegove bezbednosti, važno mesto u izučavanju ponašanja
zauzimaju stavovi. Obzirom da svi mi imamo stavove, mora da postoji neka potreba za njihovim
sticanjem, zbog neke funkcije kojoj služe. Ovdje ćemo pokušati da preko vrednosno-stavne
orijentacije, sagledamo stanje sistema obuke i na osnovu relevantnih pokazatelja, definišemo
osnove obuke vozača koje će kroz proces obučavanja implementirati navike bezbednog ponašanja
vozača u saobraćaju posle položenog vozačkog ispita.
PROBLEM PONAŠANjA VOZAČA U SAOBRAĆAJU

sticanje vozačke dozvole, zdravstveno stanje vozača, zahteve nivoa pripreme vozača, obuku
vozača automobila, specijalne kurseve za vozače recidiviste, polaganje vozačkog ispita za sticanje
prava upravljanja vozilom u saobraćaju, etapno dobijanje vozačke dozvole i ograničenje brzine,
sistem motivisanja i podsticanja za bezbedno ponašanje u saobraćaju. Rezultati istraživanja
rađenih u različitim državama u velikoj meri se podudaraju.
Sve to navodi na zaključak da težište u obuci treba da bude na vaspitnoj komponenti programa
obuke i razumevanju rizika, prepoznavanju opasnosti u saobraćaju i bezbednom ponašanju u
najopštijem smislu, sve sa osnovnim ciljem da bi se smanjio ili izbegao rizik od saobraćajne
nezgode. Vaspitanje kao uticaj na razvoj ličnosti vozača, ima dve osnovne komponente:
obrazovnu i vaspitnu u užem smislu. Prva se tiče sticanja vozačkih znanja, veština i navika, a
druga razvijanjem psihofizičkih sposobnosti i formiranjem pozitivnih stavova prema bezbednosti
saobraćaja, ali i izgrađivanjem navika bezbednog ponašanja. Povezanost vaspitnog i obrazovnog
procesa nije jednosmerna. Da bi vaspitanje bilo efikasno u njemu se prvenstveno mora voditi
računa o uzrasnim i individualnim osobenostima kandidata.
Obuka za polaganje vozačkog ispita i polaganje vozačkog ispita predstavljaju finalni deo pripreme
ljudi za učešće u saobraćaju. Ako posmatramo sistemski obuku, odnosno saobraćajno obrazovanje
i vaspitanje kao celovit sistem, strukturu sistema obuke za vozača određene kategorije sačinjavaju:
saobraćajno obrazovanje i vaspitanje dece predškolskog uzrasta, saobraćajno obrazovanje i
vaspitanje u školi, informisanje učesnika u saobraćaju i akcije (kampanje) pomoći kao i specijalne
informacije za stručnjake iz ove oblasti. U izučavanju i istraživanju problema ponašanja vozača
neophodno je prvenstveno dobro razumeti sve interakcije koje sistem obuke vozača ima sa ostalim
sistemima i faktorima koji posredno ili neposredno utiču na njegovo funkcionisanje kao i
efikasnost funkcionisanja njegovih podsistema po svim karakteristikama i dimenzijama. Stoga se
sistemski pristup istraživanju problema obučavanja vozača može smatrati validnim postupkom
kojim se dolazi do objektivnih činjenica koje u potpunosti određuju osnovne karakteristike
sistema. Sistemski pristup, dakle, u osnovi nudi jednu jednostavnu filozofiju za posmatranje
načina kako se procesi odvijaju i kako jedan na drugi utiče.
Svako ko istražuje ovu oblast mora biti svestan da je za ponašanje odgovoran, odnosno da na
ponašanje utiče veći broj faktora, pri čemu je potrebno odrediti relativni značaj svakog faktora. U
ponašanju, njegovom istraživanju i objašnjenjima, treba poći od činjenice da su psihološki
fenomeni i fenomeni ponašanja u određenoj kauzalnoj povezanosti. Intencija će biti na sistemski
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti