UTJECAJ RAZLIČITIH SITUACIJSKIH PARAMETARA NA
USPJEH U ODBOJCI NA PIJESKU
MAGISTARSKI RAD
MENTOR:
SADRŽAJ:
1. UVOD .................................................................................................................. 5.
2. OSNOVNI TEHNIČKO–TAKTIČKI ELEMENTI U ODBOJCI NA
PIJESKU .............................................................................................................. 6.
3. DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA..................................................................... 20.
4. CILJ ISTRAŽIVANJA ...................................................................................... 26.
5. OSNOVNE HIPOTEZE .................................................................................... 27.
6. METODE RADA .............................................................................................. 28.
6.1. UZORAK ENTITETA .................................................................................. 28.
6.2. UZORAK VARIJABLI ................................................................................. 28.
6.2.1 NEZAVISNE (PREDIKTORSKE) VARIJABLE ................................ 28.
6.2.2 ZAVISNE (KRITERIJSKE) VARIJABLE ........................................... 31.
6.3. SUSTAV NATJECANJA .............................................................................. 31.
6.4. NAČIN PRIKUPLJANJA PODATAKA ....................................................... 32.
6.5. METODE OBRADE PODATAKA ............................................................... 32.
7. REZULTATI I DISKUSIJA .............................................................................. 34.
7.1. CENTRALNI I DISPERZIVNI PARAMETRI VARIJABLI ....................... 34.
7.2. ANALIZA UČESTALOSTI IZVOĐENJA POJEDINIH TEHNIČKO –
TAKTIČKIH ELEMENATA U ODBOJCI NA PIJESKU ........................... 44.
7.3. ANALIZA KOEFICIJENATA USPJEŠNOSTI POJEDINIH
TEHNIČKO – TAKTIČKIH ELEMENATA U ODBOJCI NA
PIJESKU ........................................................................................................ 61.
8. ZAKLJUČAK .................................................................................................... 99.
9. LITERATURA ..................................................................................................100.
10. SAŽETAK .........................................................................................................
2
djeljiv s 5, tj. svakih pet poena (u odlučujućem setu nakon svaka četiri poena) (FIVB
1996.).
Odbojka na pijesku počela se igrati u mjestu Santa Monica u južnoj
Kaliforniji, 20 – ih godina 20. stoljeća. Današnja verzija 2:2 nije postala popularna
prije 1930. god. Prva pravila zabranjivala su smečiranje i blokiranje. Primanje servisa
podlakticama nije bilo poznato. Prvi turnir održao se 1948. god. Smečiranje,
blokiranje i igranje podlakticama počelo se koristiti 60 – ih godina 20. stoljeća.
Prvo svjetsko prvenstvo održalo se 1976. god. na plaži Pacific Palisades. To je
bio signal za vrtoglavi razvoj i profesionalizaciju ovog sporta. Zanimljivo je istaknuti
da je u toku 80 – ih godina 20. stoljeća odbojka na pijesku bila sport s najvećim
porastom nagradnog fonda u svijetu. Logična posljedica brzog rasta popularnosti ovog
sporta je uključenje odbojke na pijesku kao demonstracijskog sporta na O. I. u
Barceloni 1992. god., da bi već 4 god. kasnije u Atlanti, odbojka na pijesku bila
uvrštena u službeni program olimpijskih igara.
Iako s velikim zakašnjenjem, odbojka na pijesku pojavljuje se početkom
prošlog desetljeća i u Hrvatskoj. Prvi turnir održan je 1994. god. u sklopu prve
Odbojkaške akademije u Puli. Iste godine održao se i turnir u Umagu. Već sljedeće
godine održano je osam turnira koji su se bodovali za prvenstvo Hrvatske.
Usprkos atraktivnosti ovog sporta, te klimatskih pogodnosti (posebno u
Dalmaciji) i dobroj medijskoj podršci, odbojka na pijesku ne razvija se u Hrvatskoj
očekivanom brzinom. Vrlo je mali broj klubova koji organizirano rade s mlađim
uzrastima, a bez sustavnog rada ne mogu se postići značajniji rezultati na
međunarodnom planu.
Po uzoru na druge sportove trebalo bi razraditi sustav sportske pripreme koji
bi sadržavao sljedeće elemente:
1. Prognoza razvoja odbojke na pijesku
2. Modelne karakteristike sporta i sportaša
3. Planiranje i programiranje treninga djece, mladeži i odraslih sportaša
4. Usmjeravanje i odabir talenata
5. Kadrovi
6. Organizacija, materijalno–tehničko i financijsko osiguranje
Razrada ovog sustava sportske pripreme je vrlo opširan i složen proces na
kojemu trebaju raditi timovi stručnjaka u dužem vremenskom razdoblju.
Budući da se natjecanje kao kategorija javilo prije treninga, smatramo ga
primarnim, a trening kao proizvod natjecanja, sekundarnim. Zbog toga je potrebno,
prije razrade plana i programa treninga u odbojci na pijesku, prikupiti što više
objektivnih i pouzdanih informacija o natjecanju.
Prema A. V. Ivojlovu (1983.) dvoransku odbojku bi se moglo svrstati u
sportske discipline u kojima se rezultat određuje uz pomoć sustava relativnih ocjena
(poena, bodova, golova...). Autor ne spominje odbojku na pijesku, jer u to vrijeme ona
nije ni bila priznata kao službeni olimpijski sport i u Europi se vrlo malo igrala. Očito
je da dvoransku odbojku i odbojku na pijesku možemo smjestiti u istu grupaciju
sportova.
Za razliku od sportske gimnastike ili skokova u vodu u kojima se izvode
programirane vježbe, u odbojci na pijesku, kao i u ostalim sportskim igrama,
suprostavljaju se dvije strane koje se za vrijeme igre nalaze u različitim situacijama
koje se ne mogu u potpunosti predvidjeti.
Klasifikacija odbojke na pijesku, prema gore navedenom principu, u sportske
igre varijabilnog tipa, ne isključuje, već naprotiv stvara potrebu za daljnjim
analiziranjem i klasificiranjem pokreta u toku igre. Pri tome treba odmah naglasiti
pogrešnost uopćene analize, jer u odbojci na pijesku postoje pokreti koji su po svojim
karakteristikama vrlo različiti. Npr. snažno smečiranje lopte zahtijeva eksplozivni
karakter mišićnih kontrakcija, a dizanje lopte za smeč zahtijeva s druge strane
preciznu diferencijaciju i postepen porast mišićnog naprezanja.
5
Ako vjetar puše prema serveru, on će se postaviti uz osnovnu crtu, a ako
puše prema protivničkoj ekipi, dalje od osnovne crte.
Donji bočni servis s visokim lukom lopte, naročito je efikasan kada puše jaki
vjetar i (ili) kada su primači servisa okrenuti licem prema suncu, što otežava praćenje
leta lopte.
b) Gornji servis – može biti bočni ili frontalni, te lelujavi ili s rotacijom.
c) Skok servis – također može biti lelujavi i s rotacijom
.
Općenito govoreći servisi s rotacijom imaju veću brzinu. Ako su upućeni u
slobodni prostor koji ne pokrivaju primači, teško ih je primiti iako im je putanja
predvidljiva. S druge strane, lelujavi servisi su sporiji, ali im je zato putanju teže
predvidjeti.
Tehnika gornjih servisa (i lelujavih i s rotacijom) je ista kao i u dvorani.
Zbog prijema s dva igrača i otežanog kretanja u pijesku, te zbog činjenice da je
vrlo teško nakon dobrog prijema protivnika blokirati loptu ili je uhvatiti u polju, skok
servis je dominantan servis na vrhunskom nivou u odbojci na pijesku. Prema
Hombergu i Papageorgiou (1995.) skok servis na muškim turnirima u Njemačkoj ima
udio od 57%, a u SAD-u čak 74%. U SAD-u je visok postotak skok servisa i kod
žena(40%).
I prema Krogeru i Schreiberu (1996.) koji su prikupljali podatke na
njemačkom Masters turniru u odbojci na pijesku za muškarce, održanom 1994. god.,
skok servis se najčešće izvodi. Čak 68% od ukupnog broja izvedenih servisa izvodilo
se u skoku (skok servis s rotacijom), 31% je bilo lelujavih i tenis servisa, a oko 1%
donjih bočnih servisa s visokim lukom lopte.
Ti podaci govore o važnosti skok servisa u odbojci na pijesku. Protiv izrazito
kvalitetnih ekipa, snažni, precizni i raznovrsni skok servis ponekad je jedina
mogućnost da se osvoji poen, bilo direktno, bilo indirektno nakon lošeg prijema
protivnika.
7
