Uticaj saobraćaja na zagađenje zemljišta
Sadržaj
Sadržaj...................................................................................................................................................2
1. UVOD............................................................................................................................................... 3
2. NAČINI KORIŠĆENJA ZEMLJIŠTA............................................................................................. 3
3. ZAGAĐIVANJE TLA...................................................................................................................... 4
4. POLUTANTI IZ SAOBRAĆAJA I POSLEDICE NJIHOVOG DELOVANJA.............................5
4.1 Organske zagađujuće supstance.................................................................................................. 6
4.2 Teški metali................................................................................................................................. 7
4.3 Zakišeljavanje (acidifikacija) zemljišta - NOx i SO
..................................................................9
1. UVOD
U svakodnevnom životu termini tlo, zemlja i zemljište označavaju površinski sloj zemlje i
koriste se u različitim strukama i naukama, naročito u pedologiji, geologiji, građevinarstvu,
geografiji i sl. Tlo podrazumeva površinski sloj zemlje koji je pod uticajem egzogenih geoloških,
bioloških i antropogenih faktora, u većoj ili manjoj meri izmenjen u odnosu na dublji sloj. Zemljište
je rastresiti materijal formiran na površini zemlje ili obrazovan u životnoj sredini koji sadrži žive
organizme i podržava ili je sposoban da podrži rast rastinja na otvorenom vazduhu (Dangić i Ristić,
2008).
Karakteristike zemljišta mogu biti fizičke i hemijske. U fizičke karakteristike spadaju:
granulometrijski sastav, struktura, poroznost i konzistencija. Hemijske karakteristike zemljišta su:
hemijski sastav zemljišta, pH, Eh (redoks potencijal), adsorpciona svojstva i kapacitet katjonske
izmene (KKI) (Dangić i Ristić, 2008).
Pod uticajem raznovrsnih prirodnih i antropogenih faktora može da se snizi kvalitet zemljišta
procesom koji nazivamo degradacija tla ili zagađivanje tla. Prema definiciji degradacija zemljišta je
gubitak postojeće ili potencijalne plodnosti ili načina korišćenja zemljišta kao rezultat prirodnih i
antropogenih faktora
(Dangić i Ristić, 2008).
Prirodna zagađenja potiču iz prirodnih izvora i nastaju geološko-geohemijskim procesima
(stene i minarali koji izgrađuju zemljinu koru, mineralne vode, produkti vulkanskih aktivnosti i sl).
Antropogena zagađenja su vezana za antropogene izvore tj za zagađenje nastalo ljudskom
aktivnošću (rudnici, fabrike, termo i nuklearne elektrane, saobraćaj, poljoprivreda i dr.) (Dangić i
Ristić, 2008).
Prirodni proces formiranja zemljišta odvija se sporo, ali procesom degradacije ona brzo
postaju uništena. Intenzivna urbanizacija, razvoj industrije, saobraćaj i poljoprivredne delatnosti
dovode do opterećenja površinskih slojeva zemljišta velikim količinama otpadnih materija koje se
ne mogu razgraditi procesima samoprečišćavanja (Filipović i sar., 2014).
2. NAČINI KORIŠĆENJA ZEMLJIŠTA
Antropogene aktivnosti mogu da predstavljaju direktne ili indirektne rizike za zemljište i da
prouzrokuju različite vidove degradacije zemljišta. Ovi rizici u velikoj meri zavise od načina
korišćenja zemljišta (Dangić i Ristić, 2008):
Agrikulturna područja
o
Poljoprivredna područja
o
Područja intenzivnog šumarstva
Prirodna područja
o
rekreativna područja
o
područja ekstenzivnog šumarstva
o
zone zaštite izvorišta.
Urbana područja i infrastrukture
o
Gradska područja
o
površine pod industrijskim pogonima
2

Degradacija zemljišta usled saobraćaja obuhvata sve tri grupe procesa degradacije prikazanih
u tabeli 1. Kontaminacija tla nastaje uvođenjem štetnih i toksičnih materija iz izduvnih gasova
automobila u količinama koje mogu štetno da deluju na biološke procese u zemljištu ili preko lanca
ishrane na životinje i ljude. Na taj način može doći i do zagađenja podzemnih i površinskih voda i
atmosfere. Usled velikih mehaničkih opterećenja (kretanje teretnih i teških vozila) dolazi do
sabijanja zemljišta (kompakcije) usled čega tlo gubi poroznost. Smanjenjem poroznosti smanjuje se
i obim tečne i gasne faze u zemljištu čime se smanjuje njegova plodnost i sposobnost prehranjivanja
podzenih voda. Nestanak vegetacije sa kosih terena usled izgradnje saobraćajnica i drugih objekata
dovodi do nestabilnosti zemljišta i pojave klizišta (Dangić i Ristić, 2008).
Zagađivanje zemljišta od saobraćaja nastaje na svakom putu i može biti na svim putevima sa
protokom vozila većim od 20.000 voz./dan. Mikroelementi kao što su hrom, olovo i cink mogu da
ostanu u zemljištu stotinama godina (Ludajić, 2014).
Tabela 1. Procesi degradacije zemljišta (Dangić i Ristić, 2008)
Fizički procesi
Hemijski procesi
Biološki procesi
Pogoršanje strukture zemljišta
Acidifikacija
Smanjenje biodiverziteta u zemljištu
Obrazovanje čvrste kore na površini
zemljišta
Salinizacija
Smanjenje količine organskog
ugljenika u zemljištu
Kompakcija zemljišta
Smanjenje KKI
Erozija
Ispiranje korisnih komponenti
Smanjenje količine vazduha u
zemljištu
Volatalizacija komponenti
Narušavanje balansa hranljivih
supstanci
3.1 Urbana područja-saobraćaj
Saobraćaj i saobraćajna sredstva spadaju u rasute izvore zagađivanja. Na intenzitet
negativnog uticaja saobraćaja na životnu sredinu utiče gustina saobraćajne mreže i učestalost, nivo
puteva (magistralni, regionalni...) i kvalitet prevoznih sredstava (Dangić i Ristić, 2008).
Najčešće se polutanti zadržavaju u površinskom sloju zemljišta na dubini do 30 ili 40cm.
Dalje zagađenje podzemnih voda zavisi od količine zagađenja, stepena adsorpcije, nivoa podzemnih
voda i stepena degradacije. Prilikom izgradnje novih trasa puta do većeg stepena zagađenja
zemljišta će doći nakon nekoliko godina, sve u zavisnosti od gustine i učestalosti saobraćaja (Van
Bohemen i Janssen Van De Laak, 2003).
4. POLUTANTI IZ SAOBRAĆAJA I POSLEDICE NJIHOVOG DELOVANJA
Pored gasova koji prouzrokuju efekat staklene bašte (
engl. GHG-Greenhouse gases)
,
sagorevanjem goriva i izgradjom novih puteva dolazi i do emisije drugih polutanata kao što su
policiklični aromatični ugljovodonici (PAH), teški metali (Pb, Cd i Zn) i mikročestice (
engl. PM-
Particulate matter
) (Veselinović i sar., 2008).
4
Zagađenje se definiše kao bilo kakvo unošenje štetnih materija u ekosisteme, što dovodi do
promena u sastavu živog sveta i utiče na smanjenje biodiverziteta. Posle vazduha i vode, zemljište je
treća bitna komponenta životne sredine. Zemljište potpomaže mnoge oblike života od kojih su
najvažnije biljke. Takođe ima funkciju filtera pa prečišćava vode koje sadrže rastvorene i koloidne
supstance (Dangić i Ristić, 2008).
Posledice zagađivanja zemljišta mogu biti lako uočene kada dolazi do oštećenja nadzemnih
delova biljaka, kao kod kiselih kiša, ali nekada uticaj pojedinih zagađujućih supstanci postaje vidljiv
tek nakon nekoliko godina, a nekada su u pitanju i decenije. Zagađenje zemljišta toksičnim
materijama dovodi do genetičkih modifikacija, utiče na lanac ishrane i utiče na reprodukciju
zemljišnih organizama, a samim tim ima negativan uticaj na brojnost populacija, strukturu i
stabilnost. Konzumiranjem proizvoda koji su gajeni na zagađenom zemljištu, inhalacijom para i
prašine koje potiču sa zemljišta i apsorpcijom preko kože, polutanti mogu da dospeju u ljudski i
životinjski organizam i u njemu se akumuliraju (Dangić i Ristić, 2008).
Tabela 2 prikazuje prosečnu emisiju polutanata iz saobraćaja nastalih izduvnim gasovima,
trenjem guma i kočnica, curenjem nafte i procesom hlađenja motora. Zagađujuće materije iz
saobraćaja koje utiču na zemljište su policiklični aromatični ugljovodonici (engl. PAH ili kod nas
PAU), benzen i fine čestice (Van Bohemen i Janssen Van De Laak, 2003).
Tabela 2. Prosečna emisija polutanata iz saobraćaja (t/god) (Van Bohemen i Janssen Van De Laak,
2003)
Polutant
Arsen
Kadmijum
Hrom
Bakar
Olovo
Nikal
Cink
PAU
Ukupno
(t/god)
0,199
1,932
4,832
63,943
242,054
4,664
179,075
190,324
4.1 Organske zagađujuće supstance
Organske zagađujuće supstance antropogenog porekla mogu se svrstati u 2 grupe (Dangić i
Ristić, 2008):
1. Policiklični aromatični ugljovodonici
2. Polihlorovani bifenili (PCB)
Najveće koncentracije ovih supstanci pojavljuju se u gradskim zonama, a zemljište se
zagađuje taloženjem ovih supstanci iz vazduha (Dangić i Ristić, 2008).
Policiklični aromatični ugljovodonici su organska jedinjenja koja se sastoje od dva ili više
benzenovih prstena, mutageni su i kancerogeni. Nastaju nepotpunim sagorevanjem organskih
supstanci (uglja, benzina, nafte i drveta). Najpoznatiji PAH koji nastaje nepotpunim sagorevanjem je
benzo(a)-piren (BaP). Struktura BaP-a prikazana je na slici 2 (Đorđević, 2014; Dangić i Ristić,
2008).
5

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti