0

UNIVERZITET  U ZENICI

EKONOMSKI FAKULTET

Zenica

POSTDIPLOMSKI STUDIJ

UTICAJ SISTEMA OBRAČUNA TROŠKOVA NA POSLOVNI 

REZULTAT PREDUZEĆA

SEMINARSKI  RAD

Predmet:           Međunarodno računovodstvo

Profesor:            

Novalija dr. Selma

Student:  

Prosjanović Saudin

Zenica,2013 godina

1

SADRŽAJ

UVOD  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .  . . .  2 

1. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3  

2. SISTEMI VREDNOVANJA ZALIHA.  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4 

2.1. Pojam zaliha i vrednovanje zaliha. . . . ..  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  . .4  

2.2. Apsorpcioni i varijabilni princip vrednovanja zaliha. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7 

2.2.1. Apsorpcioni sistem obračuna troškova zaliha .  . . . . . . .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 

2.2.2. Varijabilni sistem obračuna troškova zaliha  . . . . . . . . . . . . . . . ... .. . .. . . . . . . .. . .. . .11 

3. MJERE ZA POBOLJŠANJE SISTEMA INFORMISANJA VLASNIKA 

MESNE INDUSTRIJE „BAJRA“ DOO O POSLOVANJU PREDUZEĆA. . . . .  . . . . . . . . 16  

3.1. Osnovni podaci o preduzeću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . 16  

3.2. Primjena metoda varijabilnih i apsorpcionih troškova u M.I. Bajra doo, Travnik . . . . 16 

3.3. Objašnjenje razlika u operativnoj dobiti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . 20  

3.4. Apsorpcioni sistem i problem neželjenog nagomilavanja zaliha

 

. . . . . . . . . . . . . . . . 24 

ZAKLJUČAK . . . . .. . . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .  . . . . . . . . . . 27

  

background image

3

1. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i ciljevi istraživanja usmjereni su na istraživanje relevantnih značajki utjecaja odabira 
sistema obračuna troškova zaliha za potrebe internih korisnika, prvenstveno vlasnika kapitala 
na donošenje ispravnih odluka i primjerenog mišljenja o stvarnom poslovanju preduzeća. Da 
bi se primjereno riješio problem istraživanja, ostvario predmet i objekt istraživanja, dokazala 
postavljena radna hipoteza, te postigla svrha i ciljevi istraživanja, potrebno je odgovoriti na 
slijedeća pitanja:

 

1) Šta čini zalihe preduzeća, a šta troškove zaliha?
2) Pomoću kojih sistema možemo utvrditi troškove zaliha?
3) Objasniti sličnosti i razlike među pojedinim sistemima obračuna troškova zaliha?
4) Kakva je razlika između marže pokrića i bruto dobiti i šta je relevantnije za donošenje 

odluka i oblikovanje primjerenog mišljenja vlasnika kapitala o stvarnom poslovanju 
preduzeća?

5) Zbog čega se javljaju razlike u operativnoj dobiti kod apsorpcionog i varijabilnog 

sistema obračuna troškova i kako utiču na operativni prihod?

6) Zašto se apsorpcioni sistem obračuna troškova ne preporučuje za interno izvještavanje 

iako se zahtijeva za eksterno izvještavanje?

7) Kako se mogu smanjiti nedostaci apsorpcionog sistema?

4

2. SISTEMI VREDNOVANJA ZALIHA

2.1. Pojam zaliha i vrednovanje zaliha

Računovodstvo zaliha tretira MRS 2 – Zalihe, prema kojem su ˝zalihe sredstva: 

a) koja se drže radi prodaje u redovitom poslovanju
b) u procesu proizvodnje namijenjene prodaji, ili
c) u   obliku   osnovnog   i   pomoćnog   materijala   koji   se   troši   u   proizvodnom   procesu, 

odnosno pri pružanju usluga

1

U skladu sa naprijed navedenom definicijom, zalihe se mogu posmatrati kao roba, gotovi 
proizvodi,   poluproizvodi,   nedovršena   proizvodnja,   nusproizvodi,   zalihe   materijala,   sitnog 
inventara, rezervnih dijelova, ambalaže i slično.

Trošak   je   utrošeni   resurs   za   ostvarenje   nekog   cilja.   Obično   se   iskazuje   u   novčanim 
jedinicama, mora se platiti, odnosno žrtvovati za neki proizvod ili uslugu. Nosilac troška je 
proizvod, usluga, projekat, kupac, marka proizvoda, aktivnost, odjel ..., odnosno ono za što se 
vezuje i mjeri veličina nastajanja troška. Svi troškovi se u literaturi se prvenstveno klasifikuju:

sa stanovišta načina obračuna u cijenu učinka na:

  direktne troškove

  indirektne troškove

sa stanovišta reagibilnosti na obim zaposlenosti (korištenje kapaciteta)

fiksni troškovi

varijabilni troškovi

sa stanovišta utvrđivanja troškova

stvarni troškovi

normalni troškovi 

standardni troškovi 

prema kriteriju podjele troškova prema prirodnim vrstama (prema ovom kriteriju 
razvrstani   su   i   troškovi   u   kontnom   planu   za   preduzeća   u   okviru   klase   3) 
razlikujemo: 

troškovi sirovina i materijala, električne energije, rezervnih dijelova, sitnog 
inventara, ambalaže i auto – guma

troškovi amortizacije

troškovi plata i naknada plata

troškovi usluga

troškovi finansiranja

ukalkulisana rezervisanja za rizike i obaveze

podjela troškova na:

uskladištive

neuskladištive troškove (troškovi perioda)

1

 

Horngren C.T., Foster G., Datar S.M.; Osnove troškovnog računovodstva; Udruženje računovođa i 

revizora FBIH Sarajevo 2002 god. 

background image

6

Podjela   na   uskladištive   i   neuskladištive   troškove   u   direktnoj   je   zavisnosti   od   izabranog 
sistema vrednovanja (obračuna troškova), koji pak može biti:

sistem   ukupnih   troškova   –   koji   uključuje   sve   troškove   u   cijenu   koštanja   gotovih 
proizvoda (svi troškovi konverzije su uskladištivi troškovi) 

direct costing sistem – u cijenu učinaka uključuje samo direktne troškove, dok opšte 
troškove izrade i troškove uprave i prodaje knjižimo na teret rashoda tekućeg perioda, 
bez   obzira   na   procenat   nezavršene   proizvodnje   i   bez   obzira   na   procenat   prodatih 
proizvoda

apsorpcioni sistem – u cijenu učinka uključuje direktne troškove proizvodnje i opšte 
troškove proizvodnje, dok troškove zajedničke službe, uprave i prodaje knjiži kao 
rashod tekućeg perioda u cijelosti

varijabilni   sistem   –   u   cijenu   koštanja   učinka   uključuje   samo   varijabilne   troškove 
proizvodnje,   te   varijabilne   troškove   uprave   i   prodaje,   dok   sve   fiksne   troškove 
posmatra kao rashod tekućeg perioda

supervarijabilni sistem – u cijenu učinka uključuje samo direktne troškove materijala, 
dok   ostale   direktne   troškove,   opšte   troškove   izrade   i   troškove   zajedničkih   službi, 
uprave i prodaje, tretira kao rashod tekućeg perioda u cjelini.

MRS   prilikom   utvrđivanja   troškova   zaliha   zahtijevaju   primjenu   apsorpcionog   sistema   za 
potrebe eksternog izvještavanja, dok velika dionička društva u razvijenim zemljama svijeta 
zahtijevaju pored apsorpcionog sistema i istovremenu primjenu varijabilnog sistema obračuna 
troškova zaliha za interne potrebe. Zašto je to tako prikazaćemo u četvrtom poglavlju, ali 
ćemo prije toga pažnju posvetiti malo detaljnijoj razradi apsorpcionog i varijabilnog sistema 
obračuna troškova zaliha.    

Želiš da pročitaš svih 27 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti