KINEZIOLOŠKI FAKULTET - SPLIT
PREDDIPLOMSKI STUDIJ
OPĆA PSIHOLOGIJA
UTJECAJ VANJSKIH NAGRADA NA
UNUTARNJU (INTRINZIČNU)
MOTIVACIJU
TINA CRNJAK
PREDAVAČ: BORIS MILAVIĆ, PROF.
SPLIT, PROSINAC 2012.
Unutarnju (intrinzičnu)
motivaciju definiramo kao motivaciju koja dolazi iznutra i
nije određena vanjskim nagradama. Pojačava je doživljaj samopouzdanja i zapažene
kompetencije. Samopouzdanje je pojačano pozitivnim povratnim informacijama vezanim uz
uspješne pokušaje svladavanja. U McClelland- Atkinsovu modelu motivacije za postignuće,
unutarnja motivacija je jednaka želji za postizanjem uspjeha. Kao elaboracija tog modela,
predložen je dodatan utjecaj
vanjske (ekstrinzične)
motivacije na unutarnju.
Kada osoba sudjeluje u aktivnosti radi same aktivnosti, a ne iz drugih razloga
zaključujemo da je uključena uz intrizičnu motivaciju. Ako su razlozi za sudjelovanje vanjski,
tj. ako je ekstrinzična motivacija nagrada, pretpostavljamo da je nagrada djelomičan razlog za
sudjelovanje u određenoj aktivnosti.
Može se pretpostaviti da vanjske nagrade mogu poboljšati motivaciju. Ali, što se
događa s motivacijom sportaša u slučaju povlačenja nagrada? Istraživanja pokazuju da
vanjske nagrade mogu i naštetiti unutarnjoj želji za natjecanjem mladog sportaša. Vrste
atribucija koje ljudi daju za primanje vanjskih nagrada.
Prema
principu zbrajanja,
sportaš s niskom unutarnjom motivacijom će sudjelovati u
natjecanju ako je vanjska motivacija, tj. nagrada dovoljna. Međutim, postoji sumnja u taj
princip. Tvrdilo se da je odnos između dviju motivacija multiplikativan, ne aditivan, tj.
vanjske nagrade mogu pridonijet ili oduzet od unutarnje motivacije. Princip je prikazan
pričom o starijem čovjeku koji je želio potjerati djecu koja su se igrala u blizini njegova
doma. On ih je pokušao potjerati na više načina, ali nije uspio te se dosjetio nove i zanimljive
strategije. Odlučio je platiti dječacima za igranje u blizini njegove kuće. Prvi dan im je
ponudio 25c za igranje. Naravno da su se dječaci vratili kako bi primili svoj novac te im je
ponudio 20 c za povratak sutradan. Svakog dana im je davao 5c manje dok nije došao do 10c.
Dječaci su postali uznemireni s obzirom da su smatrali da njihov povratak vrijedi više od 10c
i obavijestili su čovjeka da se više neće vraćati.
Dječaci iz priče su vjerovali da je razlog njihova igranja u blizini kuće novac, a ne
zabava. Dakle, njihov percipirani lokus kontrole od unutarnjeg premješten je na vanjski izvor.
Takva pojava uzrokuje gubitak vrijednosti neke aktivnosti. Da li je ova pojava moguća i u
današnjem, profesionalnom sportu? Mnogi, visoko plaćeni sportaši su pomakli svoj lokus
kontrole s unutarnjeg izvora- ljubavi prema sportu – na vanjski izvor. U slučaju povlačenja
visokih plaća, koliko bi igrača nastavilo igrati?
Postoji mogućnost slične situacije kod mladih sportaša koji primaju medalje, trofeje i
razne nagrade za sudjelovanje u sportu. Postavlja se pitanje; da li je model između unutarnjih
i vanjskih nagrada aditivan ili multiplikativan.
Multiplikativan princip
pokazuje da
2
