UNIVERZITET U SARAJEVU
FARMACEUTSKI FAKULTET
Uticaj vjere na farmaciju
(seminarski rad)
Sarajevo, juli 2014.
Mentor:
Prof. dr Armin Škrbo
Studentica:
Sumeja Grabus
3
1. UVOD
Tokom svoga razvoja, medicina i farmacija su prolazile kroz mnogo različitih razdoblja, te su
na njih djelovali različiti faktori poput vjerskih, socijalnih, političkih i dr. Mi danas, kao konačni
rezultat svih tih faktora, susrećemo se sa jednim modernim i naprednim oblikom medicine i farmacije,
koje se i dalje nastvaljaju razvijati i usavršavati svoje dosadašnje metode liječenja. Prvi oblici liječenja
uglavnom se vezuju za ljekare koji su akt liječenja temeljili na praktičnim znanjima i sposobnostima.
U slučajevima kada na osnovu svoga dotadašnjeg iskustva nisu mogli da riješe problem pacijenta,
ljekari su posezali za uvođenjem magijskih faktora u ovu oblast, odnosno vjerovali su da je bolest
rezultat djelovanja nadprirodnih pojava, naprimjer zlih duhova. Kada bi ustanovili da su u pitanju zli
duhovi zapravo razlog bolesti, kao jedini način liječenja ljekari su vidjeli u „istjerivanju“ tog zla iz
ljudskog organizma. No kako u to vrijeme, magijske vještine nisu bile dostupne svim ljudima, tako je i
mag poprimao ulogu ljekara. Također, povremeno se u liječenje uvode i religijski elementi. Što se tiče
liječenja bolesti s religijskog aspekta, s ciljem otklanjanja navedene bolesti korištene su molitve, zatim
prinošenje žrtava i slično tome, a sve se to radilo s razlogom jer je bolest smatrana kaznom od Boga.
Tako, na ovaj način, slično prethodnom slučaju sticanja titule ljekara, svećenik dobija ulogu ljekara.
Sve ovo nam može poslužiti kao dokaz da je vjera usko povezana sa medicinom i farmacijom, te da je
ona u mnogo slučajeva zapravo i bila pokretač liječenja i iscjeljivanja ljudi. U nastavku seminarskog
rada prikazat ću uticaje pojedinih vjera na razvoj ove dvije, ljudskom čovječanstvu veoma bitne
nauke, s napomenom da sve vjere nisu imale jednako velik uticaj na navedene nauke.(1)
4
2. RAZRADA
2.1. Farmacija i medicina u starom vijeku (Liječenje magijom i religijom)
Farmaceutska i medicinska djelatnost u starom vijeku zauzimale su značajnu ulogu u životu
čovjeka. Što se tiče babilonske medicine, njihovo poimanje liječenja bilo je između magijsko-
religijskog i iskustveno-racionalnog, zavisno od situacije u kojoj bi se našli. Naprimjer, u Londonu,
postojao je lokalitet pod nazivom Stounhendž (Slika 1.) koji je bio mjesto na koje su dolazili bolesnici
i povrijeđeni radi iscjeliteljskih moći koju su navodno imali megaliti. Staroegipćani, iako se kod njih
nalazi mnogo magijsko-religijskih elemenata u pristupu liječenju, ipak se danas smatra da su
najzaslužniji za poimanje medicine na čistim znanstvenim temeljima. U Perziji i Izraelu, poseban
naglasak stavljao se na preventivu. U Perziji pronalazimo dvije glavne odlike liječenja: vjera i
preventiva. Smatrali su da je u osnovi svega borba između dobra i zla, te je u tom kontekstu bolest bila
zapravo manifestacija zla. Upravo zbog obog razloga, vjera i preventiva su imali prednost u odnosu na
sami čin liječenja, a to jeste spjčavanje bolesti, odnosno pojave zla. Iz tog razloga, kod njih je veliku
ulogu igrala čistoća. Međutim, nije bila važna samo čistoća tijela, na što bismo prvo pomislili, nego je
veliku ulogu igrala i čistoća duše, koja se neprestano morala boriti protiv zla koje bi ukoliko se pojavi
izazvalo i samu bolest. (1)
Nadalje, u Staroj Indiji jasno možemo razdvojiti dvije faze razvoja zdravstvene kulture. Prva je,
zasigurno, kao i svi prethodni počeci liječenja, ispunjena vjerom i magijom. Staroindijci su smatrali da
se bolest može liječiti obraćanjem bogovima, kao i različitim magijskim ritualima (Slika 2.). Druga
faza utemeljena je na znanstvenim istraživanjima i dobila je ima Bramansko razdoblje u kojem se
medicinska znanost podigla na veoma visok standard za razliku od prošlog razdoblja. I u Staroj
Grčkoj, također je moguće izdvojiti tri razdoblja u razvoju zdravstvenih djelatnosti. Ona koja je veoma
značajna za temu ovog rada i koja nas najviše zanima jeste prva faza, odnosno početak razvoja. Na
samom početku nailazimo na magiju, religiju i vračarstvo. Ta činjenica je, na neki način, pomalo
razočaravajuća. To da su ljudi kad god nisu mogli na racionalan, ljudskom mozgu razumljiv način
riječiti neki problem pribjegavali nečemu nadprirodnom (religija, magija), kao jedinom rješenju u
moru neznanja i uplašenosti. Isti slučaj je i sa ovim prvim razdobljem, starogrčke medicine koja se
naziva predhipokratska i koja je pored iskustveno-racionalnih komponenti, kao svoju glavnu i
najznačajniju karakteristiku ostavila religiju, još jednom. Za vrijeme Homera, kao veoma važan dokaz
nalazimo kult bogova, od kojih je Apolon smatran bogom medicine, i kojem su se bolesnici obraćali za
pomoć, prinoslili mu žrtve i klanjali mu se. Naravno, s dolaskom zdravstvene edukacije, u petom
6
Slika 2. Obavljanje magijskih rituala
2.2. Farmacija i medicina u Srednjem vijeku i uticaj renesanse na razvoj liječenja
Dolaskom bizantijske vladavine, odnosno propadanjem Rimskog carstva, tadašnja farmacija i
medicina suočile su se s promjenom svoje vlastite kulture. Desilo se to da su se Hipokratov pristup
liječenju i liječenje bazirano na iskustveno-racionalnim elemntima potisnuli opet u drugi plan, a do
izražaja ponovo, po ko zna koji put, dolaze religija i mistika, ali ovaj put s nešto drugačijim načelima.
Sada se, polahko, ali samouvjereno u ovaj akt uvlači astrologija koja je imala veoma čvrste i ubjedljive
temelje. Smatralo se da je ukupno djelovanje čovjeka, dakle njegov život i sve sa čime se on suočava
u toku života od rođenja do smrti, bolest i njeno liječenje pod uticajem djelovanja zvijezda. Upravo u
ovome se nalaze korijeni nadriljekarenja u medicini i farmaciji. Zbog ovog okretanja i usmjeravanja
liječenja i zdravstvene kulture na vjeru i religiju, ovaj period karakterišu česte epidemije i
zabrinjavajuće loši higijenski uslovi. Stoga se ovaj vijek nerijetko naziva „mračni period u razvoju
medicine“.
Ovo stanje je potrajalo sve do dolaska renesanse koja je dala bitan doprinos razvoju
zdravstvenih nauka. S obzirom na to da su se ovako, dakle renesanski uobličene farmacija i medicina u
