Uticaj verskih sekti na bezbednost Srbije
Sadržaj
Uvod
..................................................................2
1.Uticaj sekte na naciju i nacionalnu svest
.....3
1.1. Karakteristike sekti .......................................3
2. Dejstvo sekti
...................................................4
2.1. Cilj sekti ........................................................4
2.2. Propovedanje sekti ........................................5
2.3. Ciljna grupa sekti ..........................................5
2.4. Razlozi za prihvatanje sekte .........................6
3. Opšta podela sekti
.........................................7
3.1. Pseudohrišćanske sekte ................................7
3.1.1.Jehovini svedoci .........................................8
3.1.2. Adventisti ..................................................8
3.1.3. Pentakosti ..................................................9
3.1.4. Baptisti .......................................................9
3.2. Pseudohindu-budističke ................................9
3.3. Sinkrestitičke ...............................................10
3.3.1. Ordo templi orjentis ..................................10
3.3.2. Gnostička crkva ........................................11
3.3.3. Rozenkrojc ................................................11
3.4. Satanističke sekte .........................................11
3.4.1. „Crna misa“ ..............................................12
3.4.2. Ritualna ubistva i samoubistva ................13
3.4.3. Crna ruža ...................................................13
3.4.4. Propovedi satanistističkih sekti .................14
4. Žrtve, disciplina i tehnike sekti
....................14
5. Verske sekte u svetu
......................................16
6
.
Verske sekte u Srbiji
.....................................18
7
.
Kriminalno delovanje sekti
..........................20
8
.
Sekte i država
.................................................22
Zaključak
...........................................................27
Literatura
..........................................................28
1
Uvod
Masonerija i sekte su u organskom i akcionom jedinstvu, tj. Nezamislive su jedna bez druge jer se
međusobno uslovljavaju i dopunjuju. Masonerija je glava, ona je intelektualni, misleći, kreativni,
ideološki deo tela, dok su sekte trup, noge i ruke, tj.delotvorni pragmatični deo istog organizma.
U jevanđelju je zapisano jedno Spasiteljevo proroštvo koje će se najizrazitije ispoljiti u dane pred
njegov drugi dolazak, ali koje se delimično ostvarilo kroz celu dosadašnju istoriju crkve – od apostolskog
do današnjeg doba. To proroštvo odnosi se na pojavu sekti.
Sekte su postojale od kada postoji crkva. Osnivaju se sa krajnim ciljem da je ospore i obore. Kao
što je ateizam otvoreni spoljašnji neprijatelj crkve Hristove, tako su i sektaši njeni otvoreni ljuti prtivnici
.
Sekte utiču na psihičko zdravlje čoveka i sagledavajući bezbednost ljudi posebno su opasne.
Reč sekta možemo objasniti kao manju versku zajednicu ili stranku, tj. Udruženje koje se odvojilo
od neke
veće, vladajuće verske stranke. Reč sekta se može izvesti iz latinske reči
secare
(seći, odvajati). Ova reč
asocira na ideju rastavljanja, cepanja neke jedinstvene zajednice. Nažalost, sekte su i naša realnost i to
veoma bolna. One su duhovna rak-rana koja danas otvoreno uništenjem našeg svetosavskog naroda i naše
države. Otvoreno „udaraju“ na ono što nam je najsvetije i najdraže – na našu omladinurazarajući joj
fizičko, mentalno i duhovno zdravlje.
2

2.Dejstvo sekti
Propovedajući mladima kosmopolitizam, ljubav i toleranciju, sekte zapravo nude
religijsku anarhiju pod strogom kontrolom religijskog vođe: „Linija koja razdvaja dobro dobro
od zla, i deli carstvo Hristovo od carstva antihristovog, ne prolazi kroz planine, gradove i sela,
onako kako preko njih prelaze državne granice, ta linija ide kroz ljudska srca, bojna polja i u bici
između tvorca neba i zemlje, blagog i čovekoljubivog Boga i kneza ovog sveta, čovekoubice od
početka - đavola“, rekao je veliki ruski nobelovac Aleksandar Solženjicin.
2.1. Cilj sekti
Dugo vremena se nije znalo, ili tačnije, znali su samo odabrani da sekte nemaju za cilj
pridobijanje članova u svrhu da im pomognu da pronađu pravu veru radi spasenja, već nešto
drugo: razaranje hrišćanstva, a posebno pravoslavlja kako bi oni koji ih finansiraju stavili pod
svoju kontrolu čitav svet. Sve sekte deluju jako perfidno. Njihovi misionari, propovednici i
saradnici su vrlo pedantno obučeni, doterani i uglađeni, ne bi li ostavili što bolji utisak. Koriste
svaku narodnu nesreću, svaki propust ili nedovoljnu aktivnost tradicionalnih crkava da uskoče
kao spasioci, kao pomagači unesrećenima.
4
2.2. Propovedanje sekti
Sve sekte propovedaju slobodu, naročito od „popova“. Tvrde da ih, tobože, nadahnjuje
Duh sveti. Takođe, tvrde da je upravo njih osnovao Gospod Hristos preko svojih poslanika i da
su upravo oni jedini istiniti i spasonosnim a svi drugi lažni. Svojim propovedima sekte navodno
pripremaju ljude za skoriji dolazak Isusa Hristosa i njegovo hiljadadugogodišnje zemaljsko
carstvo. Negiraju Sveto predanje, samovoljno tumače Sveto pismo, Sveto pričešće shvataju kao
simbolično, a ne kao istinsko telo i krv Isusa Hrista. Odbacuju ikone i časni krst, smatraju
pravoslavne ideopoklonicima, zabranjuju molitveno poštovanje Presvete Bogorodice i svetitelje.
2.3. Ciljna grupa sekti
Društvena baza u kojoj sekte najuspešnije deluju i postižu najbolje rezultate su
pauperizovane društvene grupe: osiromašeno i nezaposleno radništvo, gradska sirotinja,
marginalizovane društvene grupe – hipici, narkomani, alkoholičari i deca iz razvedenih brakova.
Nažalost mladi se najlakše i najčešće opredeljuju za sekte. Propali đaci, studenti,
omladina škole bez Hrista. Omladina je danas uveliko bez ideala, bez vere, bez patriotizma, pa je
logično da nema za koga da se bori ili pak bilo šta da brani, već bezumno hrli zlosrećnim putem
sunovrata i večne pogibelji.
5

3.Opšta podela sekti
Sekte, koje danas haraju kako svetom tako i kod nas, dele se na: pseudohrišćanske,
pseudohindu-budističke, sinkretističke, satanističke. Takođe, postoje psihološki, komercijalni,
magijsko-okultistički, pseudoalternativni i medicinski pokret.
3.1. Pseudohrišćanske sekte
U prvih deset vekova hrišćanstva bilo je jeretičkih učenja. Ali su ona
prevazilažena na Vaseljenskim i drugim crkvenim saborima. Podela hrišćanstva na zapadno i
istočno carstvo, tj. Rimokatalicizam i pravoslavlje dogodilo se 1054.godine. Odmah posle podele
hrišćanstva kod nas su se pojavili bogumili, koji su zahvaljujući mudroj politici velikog župana
Stefana Nemanje vrlo brzo prestali da postoje. Zatim se krajem XIX veka pojavljuju nazareni. U
drugoj polovini XX veka nastaje kulminacija raznih pseudohrišćamskih sekti. To su jehovini
svedoci, adventisti, pentakosti, baptisti itd.
Nazareni su jedna od prvih sekti koja se pojavila među Srbima sa zadatkom da pacifikuje
Srbe, odvoji ih od pravoslavlja i otvori mogućnost za delovanje drugim sektama. Njen osnivač je
bio Samuilo Henrih Frelih, bivši luteranski pastor. Prve kontakte sa nazarenima Srbi su imali u
Austro-Ugarskoj monarhiji. Nazareni prihvataju Bibliju, ali odbacuju Sveto predanje; odbacuju
sve Svete tajne, sem krštenja i pričešća; odbacuju znak krsta i post (krst nazivaju vešalima); ne
priznaju sveštenstvo, ne poštoju ikone i relikvije; molitveno se ne obraćaju Presvetoj Bogorodici;
hramovi su im bez ikona i drugih relikvija; odbijaju da nose oružje i polažu vojnu zakletvu;
zabranjeno im je slušanje radija, gledanje televizije i svaka pesma, igra i zabava.
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti