SVEUČILIŠTE U MOSTARU
FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI
RAZREDNA NASTAVA
UTJECAJ MAJKE I OCA NA DJEČJI RAZVOJ I ODGOJ
SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA OSNOVE PEDAGOGIJE
STUDENT
MENTOR:
MOSTAR, TRAVANJ, 2013
SADRŽAJ:
1. Uvod ..................................................................................... 1
2. Preduvjeti obiteljskog odgoja ................................................ 2
3. Razvojni put privrženosti ...................................................... 3
4. Majčina zaposlenost, vrtić ..................................................... 6
4.1. Interakcija otac – dijete .................................................. 7
4.2. Uloga majke ................................................................... 9
4.3. Uloga dijeda i bake ........................................................ 11
5. Roditelji zlostavljači .............................................................. 12
6. Osjećaj pripadnosti ................................................................ 13
7. Važnost autoriteta u obitelji ................................................... 14
8. Biti dovoljno dobar roditelj ................................................... 16
9. Zaključak ............................................................................... 17
10. Popis literature ..................................................................... 18
11. Prilozi ................................................................................... 19
PREDUVJETI OBITELJSKOGA ODGOJA
Uvijek svojim ponašanjem služimo djeci kao pozitivan ili negativan uzor u svakodnevnom
životu. Obitelj je prva i najvažnija škola života jer se temelji emocionalnog, socijalnog i
moralnog razvoja ličnosti stječu jedino u obitelji.
Preduvjeti obiteljskog odgoja su :
1. Skladni obiteljski odnosi
-
njih ima svaka obitelj koja predstavlja zajednicu ravnopravnih osoba u kojoj roditelji vode
obitelj, a djeca se u njoj odgajaju
- u prvim godinama života majka je primarni oslonac u odgoju, ali se ne smije umanjiti ni
uloga oca, njihovom međusobnom suradnjom zasnovanoj na majčinoj toplini i očevoj čvrstoći
odgojnog djelovanja, može se obitelji dati obilježje prve zajednice
- potpuna obitelj može lakše ostvariti odgojne zadatke. Djeca uživaju u ljubavi i
razumijevanju roditelja, upoznaju ulogu majke-žene i oca-muškarca, a što je neophodno za
njihovu identifikaciju i pravilan emocionalni, socijalni i moralni razvitak, kako djevojčica
tako i dječaka
- nepotpune obitelji-objektivni razlozi (smrt) ili subjektivnih razloga (rastava)
- nepotpuna obitelj nastala zbog objektivnih razloga ima znatno manje odgojnih poteškoća,
djeca shvaćaju realnost i čvršće se vežu za roditelja, te zajednički rješavaju obiteljske
probleme
- znatno više poteškoća imaju nepotpune obitelji nastale zbog subjektivnih razloga, jer djeca
teško prosuđuju tko je u pravu i ne mogu shvatiti zašto ne žive zajedno s oba roditelja
2. Socijalne i pedagoške kvalitete
- obiteljski odgoj je najsloženiji proces a čiji su rezultati
umnogome određeni pedagoškim znanjima roditelja.
3. Dobre ekonomske prilike
- takva obitelj može ispuniti primarne zahtjeve djece:
prehrambene, stambene, zdravstvene i odgojne.
4. Organizacija života u obitelji ili dnevni red
- organizacija života u obitelji, dnevni red,
obuhvaća utvrđivanja pravila ponašanja i najvažnije dužnosti svakog člana obitelji
RAZVOJNI PUT PRIVRŽENOSTI
Uz roditeljstvo najčešće se povezuje emocionalna veza koju dijete ostvaruje s majkom.
Britanski psihoanalitičar
John Bowlby
, tijekom 1950-ih i 60-ih, postavio je razvojnu teoriju
privrženosti. Način na koji pojedinac organizira i pokazuje svoju privrženost odraz je učenja i
mijenja se tijekom razvoja bez obzira na njezinu urođenu prirodu. Privrženost bismo mogli
definirati kao ''
trajnu afektivnu vezu okarakteriziranu tendencijom traženja i odražavanja
bliskosti sa specifičnom osobom, osobito u uvjetima stresa
''. Afektivna vezanosta predstavlja
trajnu vezu. U najvećem broju obitelji dijete ostvaruje afektivnu vezu s majkom.
Djetetova privrženost skrbniku može se prvi put jasno opaziti u dobi od šest do osam mjeseci.
Međutim, stvarni proces započinje kratko nakon rođenja i otada se nastavlja. Mi ćemo opisati
tri opća stupnja razvoja privrženosti .
-
Faza 1 ( od rođenja do 2.mjeseca ):
NEDISKRIMINATIVNE REAKCIJE
Na početku djeca ne usmjeravaju svoju pažnju isključivo prema majci i u to vrijeme pozitivno
reagiraju na svakoga. Ipak se ponašaju tako da stvaraju prostor za razvoj odnosa privrženosti
sa skrbnikom. Djeca se međutim rađaju s nizom urođenih reakcija oblikovanih da privuku
majku (npr. plakanje ) i da je zadrže u blizini ( npr. umirivanja, smješkanje ). I premda u
ovom stupnju ne rezerviraju svoju socijabilnost samo za majku, one je jasno mogu prepoznati.
Tako su razna istraživanja pokazala kako novorođenčad radije gleda u svoju majku ( ili
njezinu fotografiju ) nego u nepoznatu osobu, i to već samo nekoliko dana nakon rođenja.
Roditelji također vrlo brzo nauče prepoznatvati svoju djecu. Svega nekoliko sati poslije
rođenja, majka može prepopznati svoje dijete samo na temelju mirisa ili dodira ruke ili
jagodica . Razlika je u tome da dijete pokazuje privrženost tek nakon nekoliko mjeseci , a
majčinka se vezanost razvija vrlo brzo. Zbog vjerovanja da je kontakt s djetetom u prvim
satima njegova života nužan za razvijanje majčinske vezanosti, mnoge su bolnice omogućile
majkama da provode što više vremena sa svojom djecom, neposredno nakon poroda.
Istraživanja su međutim pokazala da iako takav rani kontakt može biti važan za neke majke
pod određenim okolnostima, ipak nije nužan za ostvarivanja snažne majčinske vezanosti , jer
su i majke i djeca koji su bili zbog bolesti odvojeni tijekom prvih dana poslije rođenja također
razvili snažan odnos privrženosti . Tako je i s majkama i njihovom posvojenom djecom .
Ovaj obrazac dječjeg ponašanja- strah od stranaca i negodovanje zbog odvajanja od skrbnika,
zajedno sa sigurnošću i hrabrošću kada je u blizini majke - označava pojavu potpuno stvorene
privrženosti između djeteta i skrbnika.
Treća godina je vrijeme kada odnos majka-dijete poprima odnos partnera u kojem dijete
prepoznaje majčine motive, osjećaje, ciljeve. Osoba za koju se dijete emotivno veže u svakom
slučaju je jedinstvena i nezamijenjiva. Dijete se najčešće veže za jednu osobu, najčešće
majku, međutim uspostavlja odnos privrženosti i za ostale članove obitelji, oca, braću i sestre.
Ono razvija privrženost s obzirom na tip i kvalitetu brige koju mu majka pruža. Kvaliteta
privrženosti čini temelj na kojem dijete gradi odnos prema sebi, ali i prema drugima koji ga
okružuju. Sigurna privrženost omogućuje kvalitetniji odnos s vršnjacima, popularnost, razvoj
socijalnih vještina i oviše povjerenja u odnosu na drugu djecu. Sigurno privržena djeca
pokazuju veću razinu samopouzdanja i prilagodiljivosti, a u odnosu s odgojiteljem pokazuju
više samostalnosti i manje zavisnosti od svojih nesigurno privrženih vršnjaka. Ona pokazuju
manje agresivnosti, ljutnje i gnjeva i više slaganja s vršnacima, te pokazuju veću poslušnost.
Nedostatak privrženosti u najranijoj dobi djeteta rezultira problemima u ponašanju u školskoj
dobi. Nedostatkom privrženosti djeca su agresivnija i depresivnija. Pokazuju emocionalne i
ponašajne probleme u odnosu na svoje vršnjake koji su sigurno privrženi.
