Utvrđena naselja u neolitu
UNIVERZITET U BEOGRADU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODELJENJE ZA ARHEOLOGIJU
Predmet:Arheologija neolita
Tema
Utvrđena naselja u neolitu
Beograd, jun 2014.
2
Sadržaj
1. Istorija osnivanja naselja u neolitu............................................................................3
2. Stratigrafija zemuničkih naselja................................................................................5
3. Neolitska naselja centralnobalkanske zone...............................................................6
3.1. Grupa Anzabegovo–Vršnik................................................................................7
3.2. Veluško-porodinska grupa.................................................................................8
3.3. Stračevačka grupa...............................................................................................8
3.4. Vinčanska grupa.................................................................................................9
3.5. Zelenikovo II....................................................................................................10
3.6. Butimirska grupa..............................................................................................10
4. Kasnoneolitska ukopana staništa i njihova namena................................................11
5. Zaključak.................................................................................................................12
Litertura..........................................................................................................................13

4
praistorijske arheologije u Srbiji,
već i ideje o ulozi zemuničkih staništa u najstarijoj fazi
neolitskih naselja. Kasnije, iskopavanjem na nalazištima poput Vinče, Pločnika i Aradca takođe
su evidentirane zemunice u najstarijem nivou. Od sredine XX veka, sa nastupom nove generacije
istraživača, ideja o postojanju neolitskog, a naročito ranoneolitskog zemuničkog naselja preuzet
je kao opšteprihvaćeni trend, sledeći metodološke premise tradicionalne arheologije. Od tada do
danas nisu ustanovljena konačna pravila za izdvajanje zemunica. One su opisivane kao jame
većih dimenzija, ponekad sa pećima ili ognjištima i obično u horizontima u kojima nadzemni
objekti nisu uočeni.
Na centralnom Balkanu zemunice nisu karakteristika samo naselja iz starijeg neolita. Iz
kasnog neolita, odnosno iz vinčanske kulture, potiču mnogobrojne jame koje su objašnjene kao
zemunice, ali na drugačiji i originalan način. Prema tom tumačenju, ukopana staništa su bila
privremeni stanovi, korišćeni tokom izgradnje prvih nadzemnih kuća, nakon čega se primarna
uloga zemunica završila i one više nisu služile za stanovanje.
Međutim, ako se prihvati da su jame objašnjene kao staništa zaista imale takvu svrhu,
dokazi o promeni načina stanovanja potiču iz većine istraživanih vinčanskih naselja: zemunice se
vezuju za najstariju stratigrafsku sekvencu, dok je građevinski horizont iznad njih uvek
reprezentovan nadzemnim kućama. Prelazak od ukopanog staništa ka nadzemnoj kući bio je
isključivo praktičnog i privremenog karaktera i deo lokalnog kulturnog obrazca kasnoneolitskih
zajednica.
Istraživanje zemunica na centralnom Balkanu ipak nije bilo bez kritičke dimenzije. Još je
M. Grbić zaključio da zemunica mora imati peć ili ognjište da bi se uopšte mogla koristiti za
stanovanje. Nešto kasnije, analizirajući zemuničko naselje u Vinči, M. Garašanin je prihvatio
postojanje peći ili ognjišta kao pouzdan način za razdvajanje staništa od drugih jama, ali je naveo
Srejović, D. (1988) The Neolithic of Serbia: Archaeological Research 1948-1988, Belgrade, 5.
Tripković, B,
nav. delo
, 25.
Isto, 25.
Isto, 26.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti