1
Dr. sc. Muradif Hajder, doc. UVOD U KLINIČKU I ZDRAVSTVENU PSIHOLOGIJU
Klinička psihologija je primjenjena grana psihologije koje se bavi proučavanjem etiologije
(uzroka) i patogeneze (razvoja) psihičkih procesa i neprilagođenog ponašanja,
procjenjivanjem (psihodijagnostikom) osobina ličnosti, motivacije, kognitivnih i drugih
sposobnosti, organskih oštećenja, kao i uravnoteženjem ličnosti u funkcioniranju pojedinaca u
okruženju. Klinička psihologija se bavi i pružanjem psihološke pomoći u prevenciji,
oporavku, liječenju i rehabilitaciji ličnosti. (Hajder, 2014).
Klinička psihologija se počela razvijati 50-ih godina xx vijeka (kao i kognitivna psihologija)
kao alternativa psihijatrijskom-psihoanalitičkom pristupu u dijagnosticiranju, tretmanu i
liječenju psihičkih poremećaja i bolesti.
Zadaci kliničke psihologije:
1. Psihodijagnostika u procjeni stanja i uravnoteženosti ličnosti, osobina i motivacije
ličnosti, organskih oštećenja - radi utvrđivanja tih faktora na prilagodbu i
funkcioniranje ličnosti u daljnjem razvoju, životu i radu.
2. Istraživanje etiologije i patogeneze psihopatoloških stanja i pojava u ličnosti radi
izrade programa prevencije daljnjeg razvoja tih pojava i tretmanu istih radi popravke
funkcioniranja i prilagodbe ličnosti u okruženju.
3. Psihološki tretman radi pružanja psihološke pomoći kroz individualnu ili grupnu
psihoterapiju i savjetovanje
Klinička psihologija se, dakle, bavi proučavanjem, istraživanjem, praćenjem i otkrivanjem
psiholoških smetnji u funkcioniranju ličnosti u učenju, radu i svakodnevnom životu, kao i
tretmanom i pružanjem psihosocijalne pomoći radi popravka u funkcioniranju ličnosti. Ona
se bavi dijagnozom, terapijom (tretmanom), istraživanjem, proučavanjem, savjetovanjem i
upravljanjem u povećanju psihičkih funkcija u funkcioniranju i prilagodbi ličnosti.
Od drugih područja psihologije kliničku psihologiju razlikuje klinički pristup, pod kojim se
podrazumijeva kombiniranje istraživačkih spoznaja o ljudskom doživljavanju i ponašanju s
individualnim procjenjivanjem kako bi se što bolje moglo razumjeti određenu osobu i pružiti
joj pomoć. Cilj je razumjeti doživljavanje i ponašanje pojedinca (naročito onog
neprilagođenog) i poduzeti stručne mjere kako bi se to doživljavanje i ponašanje promijenilo,
te unaprijediti kvalitetu življenja.
Zdravstvena psihologija
Zdravstvena psihologija je grana primijenjene psihologije koja primjenjuje psihološka znanja,
metode i postupke u svrhu povećanja djelotvornosti zdravstva i humaniziranja odnosa u
zdravstvu. Glavni problemi kojima se zdravstvena psihologija bavi su: procesi koji povezuju
doživljavanje i ponašanje s tjelesnim bolestima (npr. stres); reakcije bolesnika na bolest i
ulogu bolesnika, problemi hospitalizacije; utjecaj doživljavanja i ponašanja u nastanku
specifičnih bolesti (npr. onkoloških, krvožilnih, gastrointestinalnih); procesi nastajanja boli i
postupci otklanjanja boli; i pridržavanje zdravstvenih preporuka i savjeta.
Zdravstvena psihologija se bavi proučavanjem psiholoških faktora i procesa koji utiču na
psihičko zdravlje i nastanak psihičkih poremećaja, bolesti i psihosomatskih oboljenja kao i na
prevenciju istih. Ona se bavi proučavanjem međuodnosa između interakcijskih faktora
2
tjelesnog, ličnog i sredinskog i uticaja tih faktora na psihičko i tjelesno zdravlje i prilagodbu
ličnosti u okruženju.
Zbog pojave industrijalizacije, tržišne ekonomije i tržišnih vrijednosti (i nastanka stresa) sve
više se uviđa koliko stres na poslu i okruženju kao faktor štetno utiče na zdravlje, posebno na
pojavu psihosomatskih oboljenja (srčanih smetnji i disfunkcija, moždanih disfunkcija i
moždanih udara, probavnih smetnji). Tih 70-ih godina xx vijeka javlja se zdravstvena
psihologija kao primjenjena grana psihologije koja treba da proučava stresogene faktore na
razvoj tjelesnog i mentalnog zdravlja i da pronalazi postupke koji trebaju da preveniraju
negativne uticaje stresa na zdravlje ljudi, kao i tretman ljudi kako bi se lakše nosili sa stresom
i kako bi bolje sačuvali zdravlje.
„Zdravstvena psihologija je skup specifičnih, obrazovnih, znanstvenih i stručnih doprinosa
zdravstvene psihologije na unapređenju, održavanju, sprečavanju i liječenju bolesti, te
uočavanju etioloških i dijagnostičkih odnosa zdravlja, bolesti i pratećih smetnji“
(Matarazzo,1980).
Stone i suradnici (1979) navode da zdravstvena psihologija ima ulogu u prevenciji, očuvanju
zdravlja i liječenju bolesti.
Engel (1977) uvode u ZDRAVSTVENU I KLINIČKU PSIHOLOGIJU novi pojam-
BIOPSIHOSOCIJALNI MODEL ZDRAVLJA, jer po ovom autoru, sve bolesti nastaju kao
rezultat neadekvatne interakcije i neuravnoteženosti između BIOLOŠKIH, PSIHOLOŠKIH I
SOCIJALNIH FAKTORA. Bilo da je koji od ovih faktora neuravnotežen on utiče na druga
dva faktora i na disfunkciju i slabiju funkcionalnost ličnosti.
Savremena i zdravstvena i klinička psihologija (mnoga područja rada im se preklapaju u
određenom stepenu) nastoje otkriti MEĐUDEJSTVO UTICAJA GENETSKIH;
PSIHOLOŠKIH I SOCIJALNIH FAKTORA NA RAZVOJ BOLESTI I NA
UNAPREĐENJE ZDRAVLJA.
Opći ciljevi zdravstvene psihologije su znanstveno proučavanje psiholoških procesa koji su u
osnovi zdravlja i bolesti, kao i primjena psihologije u promidžbi i očuvanju zdravlja,
poboljšanju sustava zdravstvene zaštite i u oblikovanju zdravstvene politike, prevenciji bolesti
i nemoći te u poboljšanju ishoda liječenja bolesnih i nemoćnih; razvijanje stručne vještine u
istraživanjima, savjetovanju te obrazovanju i podučavanju.
Primjena zdravstvene psihologije obuhvaća primjenu načela zdravstvene psihologije u
područjima zdravstvene i socijalne skrbi, promicanje razvoja učinkovitih psiholoških
intervencija kojima se poboljšava zdravstveno ponašanje, doprinos oblikovanju programa,
strategija i ciljeva u području javnog zdravstva, poticanje suradnje zdravstvenih psihologa s
državnim i lokalnim tijelima zdravstvene skrbi i obrazovanja te s udrugama srodnih ciljeva,
obrazovanje i podučavanje drugih stručnjaka i korisnika o zdravlju. Zdravstvena psihologija
se u zdravstvu primjenjuje kroz svakodnevnu suradnju u rješavanju problema zdravstvene
prakse, u interdisciplinarnim istraživanjima i suradnji u obrazovanju zdravstvenih djelatnika.
OPIS POSLOVA KLINIČKIH I ZDRAVSTVENIH PSIHOLOGA
Posao kliničkog i zdravstvenog psihologa najvećim dijelom obuhvata sljedeća područja:
1. psihološku procjenu organskih oštećenja (disfunkcije opažanja, pamćenja,
inteligencije), nezrelost i neuravnoteženost i poremećaje ličnosti, utvrđivanje deficita i
