Uvod u metodologiju

UVOD U METODOLOGIJU

ZNANOST, ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE,
METODOLOGIJA

Ljudska spoznaja svijeta je mnogostruka. Čovjek spoznaje

svijet zahvaljujući svojim osjetilnim, emotivnim, racionalnim i
intuitivno-imaginacijskim sposobnostima. Iako sve one djeluju
funkcionalno udruženo, ovisno od toga na koje moći se pretežito
oslanja i koja načela primjenjuje, čovjekova spoznaja svijeta
može poprimiti religijski, umjetnički, filozofijski ili znanstveni
oblik. Spoznaja utemeljena na bilo kojem od ovih oblika i njeni
produkti služe čovjeku da izgradi sustav činjeničnih i vrijednosnih
stavova kojima se orijentira u prirodnom i društvenom okruženju
i upravlja svojim djelatnostima.

U svijesti svakog pojedinca kao i u kolektivnoj svijesti postoji

određen broj stavova koji su utemeljeni na «neupitnim istinama».
Vjerujemo da je čovjek vrhunac evolucije ili da postoji jedan
stvoritelj, da je točan zakon o neuništivosti energije ili da je
sudbina zapisana. Za mnoštvo takvih stavova držimo da ih nije
potrebno propitivati. Mislimo da su razumljive sam od sebe. Za
neke od takvih stavova mislimo da su nam jednostavno dani, da su
zdravo-razumski, intuitivni, prediskustveni i stoga ih nije
potrebno provjeravati. Ponekad se u pokušaju dokazivanja
istinitosti i održavanju stabilnosti svojih stavova služimo
pozivanjem na snagu autoriteta istaknutih pojedinaca ili
institucija. Međutim, usprkos težnji za stabilnosti čovjek je stalno
u situaciji da mora prihvaćati promjene i za te potrebe u svakom
obliku spoznaje postoje stanoviti modaliteti. Katkad na to prisili
masa kontradikcija ili nestanak autoriteta. Ipak, jedino u
znanstvenu spoznaju sustavno i svjesno ugrađeni su mehanizmi
koji spoznaju nastoje osloboditi subjektivnosti, konačnosti,
neupitnosti po bilo kojoj osnovi pa i autoritetu. Promatrajući
ukupnost ljudskog znanja i posljedice koje za čovjeka ima,
znanstvena spoznaja svakako ima neusporedivo najveći značaj.
Moderna civilizacija je stvorena i funkcionira na znanstvenim
spoznajama. Drugo je pitanje raspodjele moći nad znanjem.

Odlike neznanstveno i znanstveno utemeljene spoznaje:

Svojstva

Neznanstvena spoznaja

Znanstvena spoz.

Opći pristup

intuitivan zdravo-razumski

empirijski

Definicije
pojmova

nejasne, dvosmislene

jasne, operacionalne

Pretpostavke

neprovjerljive

provjerljive

Opažanje

prigodno, nesustavno

sustavno

Mjerenje

nevaljano, nepouzdano

valjano, pouzdano

Instrumenti

netočni, neprecizni

točni, precizni

Izvještavanje

subjektivno

objektivno

Zaključci

subjektivni, impresije

utemeljeni na
činjenicama

Stav

nekritičan

kritičan

Što je znanost?

Ne postoji jednostavna i općeprihvaćena definicija znanosti.

Nerijetko se znanost poistovjećuje s mnoštvom spoznatih
činjenica, zakonitosti i teorija kojima razumijemo i tumačimo
sveopću stvarnost. Katkad se naglasak stavlja na način na koji se
vrši spoznaja stvarnosti, stav prema svijetu što nas okružuje ili se
pod pojmom znanost razumije čovjekova i društvena djelatnost i
njeni produkti. Zapravo je riječ o jačem ili slabijem isticanju
pojedinih dijelova sadržaja pojma znanost.

Znanost je čovjekova spoznajna i društvena djelatnost kojom
dolazi do spoznaja o svemu što postoji, kojom razumijeva,
objašnjava i mijenja stvarnost.

Spoznajna zato što njome putem znanstvenog istraživanja
razumijeva priroda pojavne stvarnosti, a društvena što iz pomoć
produkta - znanja- donosi odluke o svim djelatnostima.

Konstitutivni dijelovi metodologije istraživanja:

Ontološko-epistemološki sadržaj metodologije znanstv. istraž.

Ontološke pretpostavke o prirodi društvene stvarnosti

Definiranje općeg znanstvenog pristupa, uvjeta spoznaje
šireg predmetnog područja date znanosti (znanstvene
paradigme);

Odnos između teorije i empirijskih istraživanja (struktura
teorije, odnos između činjenica znanstvenih konstrukta,
znanstvenih zakona i hipoteza;

Tehničko-organizacijski dio sadržaja metodologije

Obrazloženje i standardizacija procesa i procedura
istraživačkih postupaka;

Analiza i standardizacija nacrta istraživanja;

Obrazloženje i standardizacija istraživačkih metoda,
postupaka i instrumenata prikupljanja empirijskih
podataka;

Analiza postupaka i metoda sređivanja empirijske
evidencije, izvođenja i provjere znanstvenih nalaza i
pisanja znanstvenih izvješća;

Standardizacija načina pisanja i objavljivanja izvješća o
provedenim istraživanjima

Strategijski dio sadržaja metodologije

Kritičko ispitivanje i evaluacija rezultata istraživanja

Usustavljivanje rezultata u šire teorijske sklopove

Usmjeravanje recentne istraživačke prakse na krucijalne
probleme u znanstvenom polju

Pojedine znanosti uvelike se razlikuju u predmetu svog
proučavanja i u rezultatima do kojih su došle, činjenica,
zakonitosti i teorija, ali su vrlo bliske po primijenjenim
metodama, postupcima i instrumentima. Znanosti dakle povezuju,
ista načela, metodologija koja se razlikuje jedino koliko na to
utječe specifičnost predmeta istraživanja.

U okviru društvenog znanstvenog područja postoje razlike u
određenju prirode predmeta proučavanja, a posljedično tome, i u
eksplikaciji mogućnosti, načina i svrhe istraživanja.

Dvije su koncepcije društvene stvarnosti, društvenog i
individualnog ponašanja, u filozofiji poznate kao

realizam i

nominalizam

, a

koje uvjetuju različite koncepcije metodologije

istraživanja u društvenim znanostima.
U edukacijskoj znanosti i metodologiji istraživanja odgoja i
obrazovanja ravnopravno su prihvaćene obje koncepcije
(paradigme). Razlike između ovih dvaju pozicija shvaćanja
prirode društvenih znanosti moguće je grupirati u četiri skupine
pretpostavki.

Ontološke pretpostavke

Pristalice realističkog gledišta polaze od ontološkog stava da
društvene pojave, odnosi među ljudima, društvene organizacije
postoje jednako kao i prirodne pojave: objektivno, izvan i
nezavisno od pojedinca i njegove svijesti.
Zagovornici pak nominalističke ontološke pozicije smatraju da se
ljudi i društvene tvorevine bitno razlikuju od prirodnih pojava.