Stručni studij medicinske radiologije
/I/
Autor:
mr.sc. Melita Kukuljan
Kolegij:
Uvod u radiologiju
Izabrana poglavlja iz skripte « Uvod u radiologiju «
UVOD
RENDGENOLOGIJA
( naziv izveden od prezimena njemačkog fizičara
Wilhelma Conrada Röntgena; engl. roentgenology; franc. radiologie; tal.
radiologia; njem. Roentgenologie ) je nauka o svojstvima rendgenskih zraka ( x
zraka ) i njihovoj praktičnoj primjeni u različitim strukama npr. medicini,
veterini, biologiji, tehnologiji i poljoprivredi. S obzirom na sve učestaliju
primjenu različitih vrsta zračenja danas se upotrebljava češće izraz
radiologija
koji u našem, njemačkom i nekim drugim jezicima označava nauku širu od
rendgenologije, tj. nauku koja obuhvaća ne samo rendgenska nego i druga
elektromagnetska te korpuskularna zračenja.
Medicinska radiologija
se može definirati kao znanost koja proučava i
primjenjuje ionizirajuće zračenje u dijagnostici i terapiji. Ionizirajuće zrake su
one koje imaju dostatnu energiju da izazovu cijepanje električki neutralnih atoma
na ione. Najčešće se upotrebljavaju elektromagnetski valovi ( rendgenske i gama
zrake ) te korpuskularne zrake ( alfa, beta, neutronske zrake ).
Radiologija, kao zasebna grana medicine je nastala zahvaljujući
epohalnom otkriću njemačkog fizičara W. C. Röntgena, koji je 08. studenog
1895. godine otkrio nove, do tada nepoznate zrake. Te nepoznate zrake Röntgen
je nazvao
x zrake
, koje su njemu u čast nazvane rendgenskim zrakama.
Medicinska radiologija, kao nova grana medicine i znanosti, usko je
povezana s tehničkom revolucijom modernog i dostignućima atomskog doba.
Možda nije previše pretenciozno tvrditi da u današnje doba može razvitak
SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET
Katedra za radiologiju
Pročelnik: Prof.dr.sc. Damir Miletić, dr.med.
Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86
Email:
radiologija@kbcrijeka.hr
SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET
SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET
Katedra za radiologiju
Pročelnik: Prof.dr.sc. Damir Miletić, dr.med.
Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86
Email:
radiologija@kbcrijeka.hr
Stručni studij medicinske radiologije
/I/
Autor:
mr.sc. Melita Kukuljan
Kolegij:
Uvod u radiologiju
2
radiologije biti indikator tehničke i medicinske kulture jednog naroda te
gospodarske moći jedne sredine.
Do otkrića rendgenskih zraka patološki proces se mogao objektivizirati
samo na operacijskom, odnosno obdukcijskom stolu. Tehnološki razvoj
rendgenske aparature osim što je omogućio preciznu za životnu dijagnostiku,
omogućio je i praćenje razvoja patološkog procesa, uočavanje komplikacija te
procjenu rezultata i efikasnosti liječenja itd. Upravo zbog toga radiologija ima
velike zasluge za razvoj znanosti krajem prošlog i početkom ovog stoljeća, jer je
stvorila solidne osnove za prodor egzaktnog mišljenja i eksperimenta u
medicinskoj znanosti.
Dijagnostička radiologija,
radiodijagnostika
, zahvaljujući brzom razvoju
rendgenske aparature, sve većem znanju i umješnosti radiologa, postala je
centralna dijagnostička disciplina u humanoj medicini omogućivši interpretaciju
patoloških promjena
in vivo
. Danas ne postoji niti jedan organ ili dio tijela koji se
ne može prikazati pomoću neke od metoda rendgenske dijagnostike.
Terapijska radiologija,
radioterapija
ili radiološka onkologija, razvila se
naročito u posljednja tri desetljeća, kada su konstruirani snažni visokovoltažni
aparati, koji emitiraju zračenje visokih energija i velike prodornosti ( betatroni,
linearni akceleratori ), a u terapiju su pored prirodnih uvedeni i pojedini umjetni
radioaktivni izotopi.
Razvitak
radiobiologije
je također doprinos sve većoj efikasnosti
radioterapijskih metoda u liječenju malignih bolesti raznih vrsta i lokalizacija,
tako da radiološka onkologija danas predstavlja uz kirurgiju i kemoterapiju
glavno oružje u liječenju malignoma.
SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET
Katedra za radiologiju
Pročelnik: Prof.dr.sc. Damir Miletić, dr.med.
Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86
Email:
radiologija@kbcrijeka.hr
Stručni studij medicinske radiologije
/I/
Autor:
mr.sc. Melita Kukuljan
Kolegij:
Uvod u radiologiju
4
snima se fotografskim aparatom. Treći internacionalni kongres fluorografije u
Stockholmu 1958. prihvatio je za ovu snimku naziv
radiophotographie
i usvojio
službenu kraticu RP ( RadioPhotographie ). Suvremeno radiofotografsko
snimanje omogućava izradu malih formata ( 10 x 10 cm ). Radiofotografija je
znatno jeftinija nego snimanje na filmu normalnog formata. Nekad se masovno
provodila radiofotografija pluća radi otkrivanja prikrivenih slučajeva plućne
tuberkuloze.
Povijest.
Talijani Batelli i Garbasso opisali su prvi u časopisu
Il nuovo cimento
( 1895. ) uređaj za radiofotografsko snimanje. Nešto kasnije je Bleyer ( USA )
objavio u časopisu
The Electrical Engineer
rad u kojem je opisao model svog
fotofluoroskopa. Niz pionira radiofotografije radio je godinama na usavršavanju
ove metode, ali je tek 1936. Abreu ( Brazil ) uspjelo uvesti radiofotografsko
snimanje pluća kao rutinsku pretragu. Od tada se radiofotografija primjenjuje u
sve većim razmjerima i u svim zemljama svijeta postaje jedna od najvažnijih
metoda u otkrivanju i suzbijanju tuberkuloze. Prva fluorografska snimanja na
našim područjima izvršili su Gvozdanović i Ivančić 1940.
Tomografija
( slojevno snimanje ) – varijanta je rendgenskog snimanja,
koja omogućuje prikaz pojedinih slojeva nekog organa. Princip slojevnog
snimanja temelji se na kretanju rendgenske cijevi i kasete s filmom u različitim
smjerovima za vrijeme snimanja. Cijev opisuje lučnu putanju, a kaseta s filmom
se linearno giba u suprotnom smjeru. Kao središte rotacije rendgenske cijevi
odredi se ona dubina u tijelu bolesnika u kojoj se nalazi ravnina koju želimo
prikazati. Sve točke u toj ravnini projiciraju se uvijek na isto mjesto rendgenskog
filma tijekom njegova gibanja i zato su oštro prikazane. Točke koje se nalaze
iznad ili ispod odabranog sloja mijenjaju svoju projekciju na filmu i zato su
SVEUČILIŠTE U RIJECI – MEDICINSKI FAKULTET
Katedra za radiologiju
Pročelnik: Prof.dr.sc. Damir Miletić, dr.med.
Tel. 051/65 88 62 Fax: 051/65 83 86
Email:
radiologija@kbcrijeka.hr
Stručni studij medicinske radiologije
/I/
Autor:
mr.sc. Melita Kukuljan
Kolegij:
Uvod u radiologiju
5
njihove sjene neoštre. Na taj se način na snimci oštrinom izdvaja odabrani sloj
nekoga organa pa su i njegove patološke promjene oblika ili strukture jasno
vidljive. Za razliku od sumacijske snimke organa, na slojevnoj snimci mogu se
prikazati i analizirati čak i vrlo male strukture smještene u dubini organa. Uređaji
za slojevno snimanje su toliko usavršeni da omogućuju prikaz npr. pojedinih
slušnih kostiju. Opisana tehnika najčešće se primjenjuje za prikaz patoloških
promjena u plućnom parenhimu, kostima, a nerijetko se kombinira s kontrastnim
prikazom kanalnog sustava bubrega ili žučnih kanala. Slojevno snimanje služi
kao dodatna metoda rendgenskim snimkama kada za to postoji opravdani razlog.
Razvojem
imaging
tehnika ( ultrazvuk, kompjutorizirana tomografija i
magnetska rezonanca ) slojevno snimanje je potisnuto iz uporabe.
Radioskopija
( dijaskopija, prosvjetljavanje ) – je metoda promatranja
pojedinih organa ili organskih sustava na rendgenskom fluorescentnom ekranu.
Najjednostavniji uređaj za prosvjetljavanje koji se danas više ne koristi sastoji se
od rendgenske cijevi i fluorescentnog ekrana. Pri prolazu rendgenskih zraka kroz
promatrani dio bolesnikova tijela dolazi do njihovog različitog slabljenja, uslijed
različite apsorpcije u pojedinim tkivima. Nakon izlaska iz tijela bolesnika
različito oslabljene zrake padaju izravno na fluorescentni sloj ekrana i izazivaju
različit intenzitet svjetlucanja pojedinih točaka. Nastaje vidljiva slika
prosvjetljavanog organa. Prednost ove metode pred rendgenskim snimanjem je
mogućnost promatranja organa u duljem vremenskom razdoblju, što omogućuje
promatranje funkcije. Nedostatak ove tehnike je znatno veća doza rendgenskog
zračenja u usporedbi s radiografijom, kod koje se vrijeme izloženosti zračenju
mjeri djelićima sekunde. Drugi nedostatak je slab intenzitet svjetlosnih zraka
oslobođenih na fluorescentnom ekranu pa se prosvjetljavanje mora obavljati u
