UVOD U RAZVOJNU PSIHOLOGIJU
Skripta
Prema Eriksonovu mišljenju čovjek može u svakoj svojoj razvojnoj fazi riješiti ili
ostvariti razvojne zadatke ili ih ne ostvariti.
Faze psihosocijalnog razvoja:
●
Faza povjerenja
odnosno nepovjerenja slična je Freudovoj oralnoj fazi.Ako je
dojenčad u mirnoj i ugodnoj atmosferi, ako pri tome doživljava ljubav majke, ono
će u sebi razviti povjerenje prema svojoj okolini, prema drugim ljudima, a ako je
obrnuto u neugodnoj situaciji dijete će prema okolini postati nepovjerljivo i
sumnjičavo.
●
Faza autonomije
odnosno stida i povlačenja odgovata Freudovoj analnoj
fazi(2-3).U ovoj fazi djete stječe kontrolu nad svojim sfinkterima,djete postaje
autonomno ili nezavisno od stalne pomoći odraslih.Dijete u to vrijeme počinje
hodati,govoriti i vješto se služiti rukama,pa ga i to osamostaljuje.Ali ako u to
vrijeme ne ovlada tim funkcija,ili ne ovladava do zadovoljavajućeg stupnja, u
djeteta će se pojaviti stid kao dominantna emocija, te povlačenje u sebe kao
najčešća reakcija.
●
Faza inicijative
odnosno krivnje odgovara falusnoj i edipalnoj fazi(3-5).U toj
fazi dijete s mnogo inicijative istražuje svijet oko sebe, i to podjednako svijet
prirode i svijet ljudskog društva.Faza u kojoj dijete počinje živo komunicirati sa
svojom okolinom,za koju je,važan razvoj govora, ali i pozitivnih emocionalnih
odnosa s roditeljima.Ako se to ne ostvari u djeteta se razvija osjećaj i stav krivnje i
osuđivanja samog sebe.
●
Faza životnog integriteta
odnosno promašenosti i očaja jeste faza
starosti.Ako star čovjek smatra da mu je protekao život bio zadovoljavajući, barem
djelimično uspješan i koristan, u njega će preovladavati osjećaj zadovoljstva zbog
te životne cjeline koja sada završava.U takvim slučajevima ni predstojeća smrt nije
strašna, već prirodan i nužan kraj uspješnog života i nasuprot tome....
Odgojne implikacije Eriksonovih gledanja na psihički razvoj čovjeka gotovo da i ne
treba objašnjavati.Razvojni zadaci u svakoj fazi mogu se smatrati i odgojnim
zadacima.Ali možda bi trebalo istaknuti da to shvaćanje osobito odgovara
današnjim pogledima na obrazovanje koje se više ne veže samo uz djetinjstva, već
se proteže na čitav život.
Teorija socijalnog učenja
Teorija socijalnog učenja-oblik teorije okoline i učenja koja učenje opažanjem
dodaje respondentom i operantnom učenju. Učenje opažanjem prema ovoj je
teoriji proces kojim se mijenja dječije ponašanje
-Vodeći glasnogovornik pristupa socijalnog učenja, kojeg je on nazvao socijalna
kognitivna teorija, bio je Albert Bondura. Bondura vjeruje da kognitivni razvoj sam
po sebi ne objašnjava promjene u ponašanju tijekom djetinjstva i da su procesi
učenja odgovorni za velik dio dječijeg razvoja. Ali neki procesi učenja pod uticajem
su dječijih kognitivnih sposobnosti. To osobito važi za složenije vrste učenja koja
su prema Banduri uključw u djećiji razvoj nakon dojenačke dobi.
Učenje opažanjem
Oblik učenja prilikom kojeg se ponašanje opažača mijenja kao rezultat opažanja
modela. Bandura je tvrdio kako dječiji razvoj sa godinama sve više temeljen na 5
vrsti učenja-učenje opažanjem.
I
stražuje 3 problema koji se odnose na proces modeliranja:
●
Koji će model najvjerovatnije utjecati na dječije ponašanje?
●
Pod kojim uvjetima će se najvjerovatnije pojaviti taj uticaj?
●
Kako se djetetovo ponašanje mijenja kao rezultat učenja opažanjem?
Posredno potkrepljenje
-potkrepljujuče posljedice koje doživljava opažač
gledajuči kažnjavanje modela.
Posredstvo kažnjavanja
-kažnjavajuče posljedice koje doživljava opažač gledajuči
kažnjavanje modela.
Imitacij
a-ponašanje opažača koje je rezultat i slično je ponašanju
modela/najvažniji rezultat modeliranja.
Selektivna imitacija
-ponašanje opažača koje slijedi opčeniti oblik ponašanja
modela, ali nije njegova precizna kopija.
Inhibicija odgovora
(protuimitacija)-ponašanje opažača koje je direktno suprotno
ponašanju modela, često je rezultat posrednog kažnjavanja. Bondura vjeruje kako
učenje opažanjem uključuje 4 odvojena procesa. Prva dva objašnjavaju stjecanje,
ili učenja, ponašanje modela, a druga dva kontroliraju urodak, ili proizvodnju tih
ponašanja.
Procesi pažnje
-određuje koliko pažnje dijete poklanja onome što radi model. Ova
komponenta je djelimično pod uticajem značajki djeteta koje opaža, poput
djetetovih očekivanja ili stupnja emocionalne pobuđenosti.
Ekološki model okoline:
●
Mikrosustav-okolinski sustav najbliži djetetu, kao što je obitelj ili škola. Prvi
sloj konteksta nije konstantan.
●
Mezosustav-međusobni odnosi između djetetovih mikrosustava. Drugi sloj
konteksta (npr. odnos roditelja sa djetetovom učiteljicom)
●
Egosustav-socijalni sustav koji može utjecat na djecu, ali u kojim ona
neposredno ne sudjeluju. Treći sloj konteksta. Npr. Lokalna vlast koja odlučuje
koje obitelji će dobiti socijalnu pomoć.
●
Makrosustav-kultura i subkultura u kojoj djete živi. Stabilniji je od drugih
sustava. Četvrti sloj konteksta.
PIAGETOVA TEORIJA
Kognicija-viši mentalni proces, kao što su rasuđivanje i rješavanje problema
pomoću kojih ljudi nastoje shvatiti svijet oko sebe. Piagetov glavni cilj bio je
proučavati djecu kako bi mogao odgovoriti na temeljna filozofska pitanja o prirodi
i porijeklu spoznaje. Istraživao je djetetovo razumjevanje prostora, vremena i
uzročnosti, te broja i količine. Otkrio je temeljne i važne oblike spoznaje. Na
Piagetov način proučavana utjecala je njegova naobrazba u biologiji i filozofiji.
Biološka naobrazba navela ga je da inteligenciju vidi kao organizaciju, budući da se
znanje integrira u kognitivne strukture, ali i kao prilagodbu, budući da se djete
prilagođava svojoj okolini. Prilagodba se odvija kroz 2 nadopunjujuća procesa
akomodacije i asimilacije. Zahvaljujući tim procesima dolazi do razvojnih
promjena, a djeca prolaze kroz 4 razvojna stupnja:
