Uvod u semantiku
Frank Robert Palmer:
Uvod u semantiku
65
Prijevod
Primljen 24. listopada 2010., prihva
ć
en za tisak 8. studenog 2010.
Frank Robert Palmer
UVOD U SEMANTIKU
Prijevod iz djela
Semantics: a new outline
, Cambridge: Cambridge University Press,
1976., str. 1-18.
Semantika je termin koji se odnosi na prou
č
avanje zna
č
enja. Nažalost,
zna
č
enje
uklju
č
uje razne aspekte jezika pa ne postoji op
ć
a suglasnost o tome
što zna
č
enje zapravo jest i kako ga opisati. Pokušat
ć
u pokazati koje to teme
pokriva semantika i na koje se na
č
ine istima treba i može pristupati. Me
đ
u-
tim, zbog prirode teme i razli
č
itosti pristupa, u ovoj kratkoj knjizi mogu obu-
hvatiti samo uvodni pregled.
Termini semantika i zna
č
enje
Termin semantika tek se nedavno pojavljuje u engleskom jeziku (za
detaljnije podatke o povijesti vidi kod Reada, 1948.). Iako se sli
č
an pojam
pojavljuje u frazi semanti
č
ka filozofija u smislu
proricanja, naga
đ
anja
u
17. stolje
ć
u, to
č
an se pojam semantika pojavljuje u
č
asopisu
Reflected
meanings: a point in the semantics
koji je izdalo Ameri
č
ko filološko društvo
1894. Francuski izraz
sémantique
preuzeo je iz gr
č
kog jezika M. Bréal go-
dinu dana prije. U obama se slu
č
ajevima naziv ne rabi samo u smislu zna
č
e-
nja ve
ć
uklju
č
uje i njegov razvoj koji
ć
e poslije postati
povijesna semantika
.
Me
đ
utim, 1900. se godine pojavljuje Bréalova knjiga
Semantics: studies in
the science of meaning
č
iji je original na francuskom izdan tri godine prije.
Ta je sjajna kratka knjiga, iako vrijedna
č
itanja, danas, nažalost, dosta zane-
marena. Me
đ
u prvim je knjigama o jezikoslovlju (kakvim ga danas poima-
mo) u kojima se semantika shva
ć
ala kao znanost o zna
č
enju i nije se ponaj-
prije usredoto
č
ila na povijesne promjene zna
č
enja (vidi 1.4.).
Ipak se termin semantika nije odmah ustalio. Jedna je od najpoznatijih
knjiga o semantici
Zna
č
enje zna
č
enja
autora C. K. Ogdena i I. A. Richardsa
prvi put tiskana 1923. iako se sama rije
č
semantika ne prikazuje kao glavna
ideja. Me
đ
utim, pojavljuje se u dodatku, svojevrsnom klasiku, pod naslovom
The problem of meaning in primitive language
antropologa B. Malinowskog.
Rabili su se i drugi termini osim termina semantika. H. G. Wells u
Obrisima budu
ć
nosti
govori o znanosti signifikata, ali taj se termin gubi i ne
hrvatistika
studentski jezikoslovni
č
asopis
66
pojavljuje se do 20. stolje
ć
a. Drugi nazivi bili su
semasiologija, semologija,
semiotika, sememika
i
semika
, a istraživa
č
i su
č
esto rabili te termine kako bi
izrazili neke svoje interese i orijentacije, u širem i užem smislu od semantike
kakva je ovdje opisana.
Nažalost, uporaba termina semanti
č
ko i semantika postoji i u popular-
nom jeziku, posebice u novinama, koji je samo donekle sli
č
an našoj. Ti se
termini rabe kad se govori o manipulaciji jezika, u službi obmanjivanja, kroz
biranje pravih rije
č
i. Tako se u
The Guardianu
1971. pojavljuje naslov „Se-
mantika lukavo vodi Pentagon“ i „Semantika smanjuje broj besku
ć
nika“.
Prvi se naslov pojavljuje iznad
č
lanka u kojem se rije
č
pokretni manevar
rabi
umjesto rije
č
i
povla
č
enje
, dok se u drugom rabi vrlo usko zna
č
enje rije
č
i
besku
ć
nik
koje su vlasti iskoristili kako bi prikazali smanjen broj tog feno-
mena. Istinita je i pri
č
a o striptizeti koja je pisala poznatom ameri
č
kom jezi-
koslovcu s molbom da prona
đ
e drugu rije
č
za opis njezina zanimanja, rije
č
koja ne
ć
e buditi krive konotacije. „Nadam se,“ dodala je, „da semantika kao
znanost može pomo
ć
i verbalno nepovlaštenim pripadnicima moje profesije.“
Poznati jezikoslovac, stru
č
an u klasi
č
nim jezicima, predložio je pojam egzo-
ti
č
na plesa
č
ica (
ecdysiast
).
Termin nam je
zna
č
enje
zasigurno bolje poznat. Me
đ
utim, rje
č
nik
ć
e
ponuditi više objašnjenja rije
č
i
zna
č
enje
ili, preciznije, rije
č
i
zna
č
iti
. Ogden i
Richards naveli su
č
ak šesnaest razli
č
itih zna
č
enja koja su odabrali cijenjeni
istraživa
č
i. Istraživanje svih tih popularnih i znanstvenih definicija, kao i
propitivanje sli
č
nosti rije
č
i
zna
č
iti, zna
č
enje
ne
ć
e biti dio ove knjige iako
ć
e
biti rije
č
i o sli
č
noj uporabi i terminima koji se rabe u semantici.
Za po
č
etak, ne trebamo tražiti povezanost potrebnog smisla i smisla
na-
mjere
koji pronalazimo u re
č
enici
Planiram sutra biti tamo (I mean to be
there tomorrow)
. Zna
č
ajno je da u tom kontekstu ne možemo govoriti o
mom
zna
č
enju / mišljenju
u smislu
što mi je namjera
č
initi
. Puno je bliže smislu
koje trebamo re
č
enica
Ti oblaci donose (zna
č
e) grmljavinu
ili
Crveno svjetlo
zna
č
i stop.
Rije
č
zna
č
iti
i rije
č
zna
č
enje
služe kao znakovi, konvencionalni i
prirodni, znakovi koji pokazuju da se nešto doga
đ
a, ili
ć
e se doga
đ
ati, ili ne-
što što se mora odraditi. Takvi znakovi pružaju informacije ili upute i lako je
pretpostaviti da se jezik sastoji od sli
č
nih znakova. Me
đ
utim, kad pogledamo
uporabu termina
zna
č
iti
i
zna
č
enje
kada se odnose na jezik, vidimo da se ri-
jetko, ako i ikad, podrazumijevaju ovakvo shva
ć
anje znaka (iako
ć
emo ubrzo
uvidjeti da su mnogi jezikoslovci ostali dosljedni toj analogiji).
Najzanimljiviju uporabu termina pronalazimo u re
č
enici
Što zna
č
i kali-
grafija
?
Kaligrafija zna
č
i lijepo pisanje
. Odgovoriti na takvo pitanje zna
č
i
da govornik smatra da
ć
e slušatelj razumjeti njegove rije
č
i. To je, naravno,
karakteristika rje
č
nika. Oni osiguravaju definicije predlažu
ć
i rije
č
i ili fraze
koje, kako razumijemo, imaju
isto
zna
č
enje, iako pitanje što je zapravo jed-
nakost ne možemo izbje
ć
i (4.1.). Raspon do kojeg se bavimo terminom
zna
č
enja u smislu ekvivalencije termina još je jasniji kad pogledamo strane

hrvatistika
studentski jezikoslovni
č
asopis
68
Pokušajmo sada smjestiti semantiku unutar jezikoslovlja i vidjeti što
podrazumijeva. Za po
č
etak možemo pretpostaviti da je semantika sastavnica
ili razina jezikoslovlja isto kao i fonetika i gramatika. Štoviše, gotovo su svi
jezikoslovci eksplicitno ili implicitno prihvatili jezikoslovni model po koje-
mu je semantika na jednoj strani, fonetika na drugoj, a gramatika negdje iz-
me
đ
u (iako nije isklju
č
ivo postojanje još nekih razina osim tih triju). Mogu
ć
-
nost toga dovoljno je o
č
ita. Jezik se može promatrati kao komunikacijski
sustav koji se odnosi na nešto što treba biti komunicirano i onoga / ono tko /
što komunicira, poruku s jedne strane povezuje sa znakovima i simbolima.
Švicarski jezikoslovac Ferdinand de Saussure imenovao je to ozna
č
enikom
(
signifiant
) i ozna
č
iteljem (
signifie
). (Nažalost, rabio je termin znak (
sign
)
kao zajedni
č
ki nazivnik obaju pojmova, ali neki njegovi nasljednici rabili su
taj naziv samo za ozna
č
enika). Primjeri su komunikacijskih sustava brojni i
svi su, bez sumnje, jednostavniji od jezika. Na primjer, semafor pomo
ć
u su-
stava boja i kombinacija istih upu
ć
uje voza
č
e trebaju li i
ć
i ili stati (upozo-
rava ih i da
ć
e dobiti takve upute). Sli
č
no tome, životinje komuniciraju gla-
sanjem. Giboni, na primjer, imaju razne na
č
ine glasanja kojima javljaju da
su pronašli hranu, prijatelje, da su u opasnosti, da traže društvo, a imaju i
poseban zvuk kojim pokazuju svoj položaj i podru
č
je koje pokriva jedna
skupina.
Iako je razumljivo promatrati jezik kao primarno komunikacijski su-
stav, iz nekoliko razloga ne smijemo tu analogiju upotrebljavati za druge
sustave. Ponajprije, jezik nema uvijek
poruku
u pravom smislu, posebice ne
u smislu davanja dijela informacije; djelomi
č
na je funkcija jezika povezana i
s društvenim odnosima (vidi 2.4. i 3.2.), što pronalazimo i kod komunikacije
me
đ
u životinjama. Kao drugo, u jeziku su i znakovi i poruke (ozna
č
itelji i
ozna
č
enici) vrlo složeni, a njihov je odnos još složeniji. Zbog toga se
č
esto
kaže da se
ljudski
jezici razlikuju više po vrsti nego po stupnju. Kao tre
ć
e, u
jeziku je dosta teško, gotovo nemogu
ć
e, precizirati koja je poruka. Kod dru-
gih komunikacijskih sustava nema tih problema jer se poruka jasno može
identificirati neovisno o smislu jezika (u engleskom crveno zna
č
i stop). Za
jezik op
ć
enito ne postoji takvo lako rješenje jer ne možemo definirati zna
č
e-
nje (
poruku
) neovisno od jezika. Možemo samo doku
č
iti jedan dio zna
č
enja
iz drugog dijela, samo opisati jezik u smislu koji jezik dopušta.
Predložio sam da se jezikoslovlje promatra kao
znanstveno
prou
č
avanje
jezika. Jedan je od osnovnih zahtjeva empirija. Ako je semantika dio jeziko-
slovlja, tako
đ
er mora biti znanstvena. O to
č
nom se definiranju znanstvenosti
i empirije još uvijek raspravlja, ali jedan je od glavnih kriterija znanstvenosti
da izjave trebaju biti provjerene promatranjem. To je lako primijeniti na
fonetiku jer samo promatramo promjene koje se doga
đ
aju kad osoba govori.
Možemo, štoviše, opisati stanje govornih organa ili, uz pomo
ć
znanstvenih
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti