1. UVOD

                Od same evolucije čoveka i njegovog sazrevanja, razvijanja sposobnosti, povećavao se 

i broj stanovnika. To je uslovilo još veće potreba za hranom, tehnikom, planeta Zemlja je 

dobijala sve više stanovnika. Nastala su prva oruđa, izvori energije, čovek je razvijao svoje 

intelektualne sposobnosti. Onda je shvatio da sva prirodna dobra može da iskoristi, uz izvore 

energije i da se snadbeva hranom i svim onim što nam je priroda dala. Shvatio je da pomoću 

oruđa može da lovi životinje i da se hrani, da pomoću dva kamena izazove varnice i vatru. To je 

bio jedan vid razvića, koji se dalje širio. 

                Nakon nekog perioda, čoveku je došlo na ideju da sam odgaja biljke i životinje, kako 

bi mogao da se prehrani, a samim tim i da obezbedi tržište hranom i time profitira. Razvićem 

oruđa i uz antropogeno delovanje čoveka nastaje grana privrede 

poljoprivreda

                Počinje da se razvija i dominifikacija čoveka tj vladavina biljkama i životinjama, te on 

počinje da spoznaje i uslove pod kojim biljke i životinje rastu, da bi mogli kasnije da ih u pravo 

vreme iskoriste. Kada čovek spozna uslove životnog ciklusa biljaka, on na sve načine pokušava 

da joj omogući rast, i razvoj sve dok biljka ne sa plod. Omogućava joj sklonište od nepovoljnih 

uslova (plastenik), navodnjavanje (usled velike suše), đubrenje zemljišta zbog povećanja 

plodnosti, korišćenje pesticida, herbicida, insekticida i različitih hemikalija za što veći prinos. 

Ali oprez, to može da bude i veoma štetno za biljke, i za čovečji organizam koji se hrani 

plodovima tih biljaka koji u sebi akumuliraju razne otrove. Ranije, ljudi su preparatima koji 

sadrže teške metale prskali bilje, i kasnije prilikom ishrane su ljudi njih unosili u organizam. A 

opšte je poznato da teški metali ne mogu da se izbace iz organizma.

  

                Takođe, veoma je bitan način na koji se postupa sa dobijenim plodovima, načini i 

higijena njihovog odlaganja moraju da budu u skladu sa propisima i zakonima da bi mogli da 

zadovolje tržište. Mnogi ljudi koji se bave poljoprivredom su upućeni u GAP sistem, a neki ni 

malo, a to može da predstavlja veliki problem kako za kupca, tako i za životnu sredinu. Potrebno 

je da se ljudi više informišu i uče o pravilima poljoprivredne proizvodnje da bismo najmanje 

štete naneli našoj prirodi. 

1

2. POLJOPRIVREDA KAO DELATNOST

                 Jedna od važnih privrednih grana, i delatnosti kojim se ljudi bave kako bi živeli, bavili 

se   proizvodnjom   hrane   i   snadbevali   tržište   voćem,   povrćem   i   stokom   jeste   poljoprivreda. 

Razvićem čoveka i samog oruđa omogućen je i razvitak ove privredne grane. Evoluiranjem 

životne   sredine   i   okruženja   omogućava   se   dominifikacija   čoveka   prema   životnoj   sredini, 

biljkama   i   životinjama.  Šta   to   znači?   To   znači   da   mi   sami   dominiramo   nad   prirodom   i 

životinjama, i da je poljoprivreda zavisna od čoveka.

                                 Pod poljoprivredom spadaju zemljoradnja i stočarstvo, a takođe možemo da 

pomenemo   šumarstvo,   lov   i   ribolov,   koji   više   spadaju   pod   privrednim   granama.   Pod 

poljoprivrednom   proizvodnjom   se   podrazumeva   proces   proizvodnje   biljnih   i   stočarskih 

proizvoda, uzgajanje riba, pčela, pečuraka, puževa, proizvodnja lekovitog i začinskog bilja i dr. 

Zemljišta na kojima se održava proizvodnja su tkzv.  

poljoprivredna zemljišta,  

koja dobijaju 

ime prema onome šta se na njima nalazi ( npr. vinogradi, pašnjaci, voćnjaci, njive itd. ) 

                 Čovek mora mnogo da ulaže i da se brine o biljkama i životinjama kako bi na tržište  

izbacio zdravu hranu. Tu se javljaju mnogi problemi, kao što su napadi insekata, neke bolesti, 

hloroze, pojava korova i virusa koji mogu delimično da obustave ili prekinu njihov razvoj. 

Takođe, poljoprivreda kao delatnost nije nimalo laka grana privrede. Potrebno je što bolje i 

kvalitetnije   vršiti   proizvodnju,   obezbediti   sve   mere   i   principe   pomoću   kojih   bi   sve   bilo   u 

savršenom redu i da ne ide ni na čiju štetu. 

2.1  GAP SISTEM I NJEGOVE KARAKTERISTIKE

  

                  U poljoprivredi, upotreba sredstava kao što su aditivi, hormoni, pesticidi, antibiotici, 

dovela je do nezadovoljstva potrošača i do gubitka poverenja u institucije zadužene za kontrolu 

bezbednosti hrane u Evropskoj uniji. Zbog toga je odlučeno da se izrade dokumenta GAP 

sistema kako bi se u što većoj meri zaštitilo zdravlje potrošača. Zahtevi potrošača da kupuju 

prirodne, ukusne i sveže proizvode, proizvedene na prirodan i zdrav način u procesu koji ne 

narušava životnu sredinu je ubrzalo proces donošenja ovog sistema koji osigurava kvalitet 

namirnica od zasada do ulaska na preradu u fabrikama. 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti