Uvod

Uzorkovanje   je   veoma   važan   segment   ispitivanja   proizvoda   i   kontrole   kvaliteta   u 
preduzeću odnosno određenog   precesa. Osnovni cilj uzorkovanja je da se umjesto 
kontrole svih proizvoda, 100%  kontrole, vrši kontrola samo jednog dijela od ukupnog 
broja proizoda. U ovom seminarskom će se razmotriti tipovi uzoraka, njihova veličina, 
način   odabira   adekvatnog   plana   uzorkovanja,   vrste   planova   uzorkovanja.   Osvrnut 
ćemo se i na načine i metodologiju ispitivanja uzoraka kao i na interpretaciju rezultata 
ispitivanja uzoraka.  Ispitivanje uzoraka je važan dio statističke kontrole kvaliteta koja 
je postala popularna od strane Dodgea i Rominga i prvobitno primjenjena od strane 
vojske SAD-a za testiranje municije tokom Drugog svjetskog rata. Ukoliko bi se svaki 
metak testirao unaprijed, nijedan metak ne bi dospio na brod. S druge strane, ukoliko 
se   nijedan   ne   bi   ispitivao,   postojala   je   mogućnost   otkaza   na   samom   ratištu   sa 
potencijalno katastrofalnim ishodom.
Planovi za ispitivanje uzoraka pomažu da razlikujemo prihvatljive od neprihvatljivih 
lotova. Osnovna pretpostavka je da ako je srazmjeran uzorak   nasumično izabran iz 
lota, uzorak predstavlja nivo kvaliteta cjelog lota i na osnovu ovoga moguće je donijeti 
odluku   o   prihvatnju   odnosno   o   odbacivanju.   Ispitivanje   uzoraka   je   između   100% 
ispitivanja lota i ne provođenja ispitivanja uopšte. 
„Uzorkovanje   pruža   sredstva   prikupljanja   informacija   o   populaciji   bez   potrebe 
ispitivanja cijele populacije“

Metoda uzoraka

Pojava koja se želi upoznati ili istražiti metodom uzorka zove se populacija ili

 

osnovni 

skup, a njen dio koji se u tu svrhu ispituje zove se uzorak. Da bi zaključci o čitavoj 
masi na osnovu uzorka bili validni, uzorak treba biti reprezentativan. Uzorak će biti 
reprezentativan ako je po svojim osnovnim karakteristikama nalik na osnovni skup 
odnosno   ako   je   uzorak   umanjena   slika   osnovnog   skupa.   Reprezentativnost   uzorka 
postiže se ispravnim izborom elemenata osnovnog skupa. Ispituju se samo izabrani 
elementi za uzorak. Podaci dobijeni opažanjima, odnosno mjerenjima, obrađuju se 
tako da bi se dobile karakteristike uzorka pomoću kojih će se procijeniti karakteristike 
osnovnog skupa. Uzorkom se dolazi do procjene karakteristika osnovnog skupa, a 
statističkom metodom određuje se pouzdanost i preciznost te procjene. 

Populacija je cjelokupna kolekcija objekata u kojoj se može vršiti ispitivanje neke 
karakteristike   tj.   nekog   obilježja.   Ukoliko   je   populacija   malobrojna   ona   se   može 
ispitivati u cjelini. Međutim, ako ona sadrži   veliki broj elemenata, ispitivanje cijele 
populacije   je   skupo,   dugotrajno,   i   u   nekim   slučajevima   može   biti   destruktivno,   a 
ponekad   je   čak   i   principijelno   nemoguće.   Iz   tog   razloga   se   obično   bira   podskup 
populacije koji se naziva uzorak, na kome se vrši ispitivanje. Ideja je da pokušamo da 
izvedemo zaključak o cijeloj populaciji na osnovu analize izabranog uzorka.

Postoje   mnogobrojne   tehnike   i   načini   odabira   uzorka,   a   samim   tim   i   razne   vrste 
uzoraka. Ispitivanje čitave populacije je, u opštem slučaju, nemoguće kada je riječ o 
brojnim   populacijama.   Usred   nedostatka   vremena   i   novca   ili   usred   brojnosti 
populacije, najčešće nismo u stanju da ispitamo svakog stanovnika jedne države. Sa 
druge strane, istraživanje svih geografskih područja na Zemlji je fizički nemoguće. Iz 
tog   razloga,   radi   dobijanja   željenih   informacija   o   čitavoj   populaciji,   istraživači   se 
oslanjaju na uzorkovanje. Uzorkovanje predstavlja proces selekcije podskupa jedinica 
iz cijele populacije radi ocjenjivanja karakteristika čitave populacije.

background image

Dizajn uzorka

Dizajn   uzorka   obuhvata   metod   selekcije,   strukturu   uzorka   te   planove   za   analizu   i 
interpretaciju rezultata. Dizajn uzorka može varirati od jednostavnog do složenog i 
zavisi od tipa potrebnih informacija i načina na koji je uzorak izabran. Dizajn utiče na 
veličinu uzorka i na način na koji će se izvesti analiza. Jednostavnije rečeno, što je 
veća preciznost potrebna to je složeniji dizajn i veći uzorak.
Dizajn   koristi   karakteristike   populacije,   ali   to   ne   znači   da   je   proporcionalno 
reprezentativan.   Može   biti   neophodno   uzeti   veći   uzorak   nego   što   se   očekuje   od 
određenih dijelova populacije, npr. izabrati više iz manjinskih grupa da bi se osiguralo 
dovoljno informacija potrebnih za analizu takvih grupa.
Mnogi   dizajni   su   izvedeni   na   osnovu   slučajnog   izbora.   To   dozvoljava   opravdano 
zaključivanje na osnovu  uzoraka o populaciji, pri količinskim nivoima preciznosti. Uz 
uvažavanje ostalih aspekata dizajna, slučajni odabir spriječava da dođe do predrasuda 
na način na koji procjena i pogodnost ne mogu. Ipak, slučajni odabir nije uvijek moguć 
ili nije uvijek ono što je potrebno i u tom slučaju potrebno je oprezno postaviti ciljeve 
ispitivanja za dizajn uzorka kako bi se spriječilo neželjeno uvođenje predrasuda.
Cilj dizajna je da se postigne ravnoteža između zahtjevane preciznosti ispitivanja i 
raspoloživih resursa.

Veličina uzorka

Za bilo koji dizajn uzorka, definisanje veličine  uzorka zavisi od pet ključnih faktora 
koji su prikazani ispod. Veoma je važno u obzir uzeti ove faktore zajedno da bi se 
postigla odgovarajuća ravnoteža i da bi se postigli ciljevi uzorka.
Od procjena koje su dobijene na osnovu uzorka se ne očekuje da budu tačne, zaključak 
o   populaciji   će   imati   određenu   dopuštenu   grešku.   Što   je   bolji   dizajn,   manja   je 
dopuštena greškai veća je preciznost ali u većini slučajeva i sam uzorak je veći. 
Varijabilnost   populacije   tj.   raspon   vrijednosti   ili   mišljenja,   će   takođe   utjecati   na 
preciznost pa samim tim i na veličinu uzorka potrebnog prilikom procjene vrijednosti. 
Što je veća varijabilnost manja je preciznost procjene i veći je uzorak koji je potreban.
Nivo sigurnosti je vjerovatnost da će rezultati dobijeni na osnovu ispitivanja uzorka 
biti u okviru zadate preciznosti. Što je veći nivo sigurnosti, tj. što sigurniji želimo biti 
da rezultati nisu atipični, veći je uzorak.
Veličina   populacije   generalno   ne   utiče   na   veličinu   uzorka.   Naprotiv,   što   je   veća 
populacija proporcionalno manji dio populacije je potrebno uzeti kao uzorak da bi bio 
reprezentativan.   Samo   kada   je   pretpostavljeni   uzorak   5%   od   ukupne   populacije, 
cjelokupna populacija postaje dio formula za računanje veličine uzorka.

Slika 1. Faktori koji utiču na veličinu uzorka

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti