Univerzitet u Beogradu 

Tehnički fakultet u Boru 

 

 

 
 

 

Predmet: Projektovanje u hemijskoj tehnologiji 

 
 

 SEMINARSKI RAD 

 

 

Tema:  

Vakumsko isparavanje 

 

Projektni zadatak

: Proračun tročlane isparivačke baterije

 

 

 

Student:                                                                                Mentor: 
Dragana Škundrić 6/14                                                         Prof. dr Ana Simonović 

 
 
 
 

Bor, maj 2018. 

Sadržaj  

Uvod 

1. Isparavanje

 

1.1

 

Opšti principi procesa isparavanja 

1.2

 

Materijalni i toplotni bilansi 

1.3.Blok dijagram procesa isparavanja 

      1.4. Prenos toplote pri ključanju 

           1.5. Prenos toplote pri isparavanju                                                      

2. Uređaji za isparavanje 

3. Projektni zadatak : proračun tročlane isparivačke baterije 

11 

14 

 3.1. Šema 

             3.2. Proračun 

4. Zaključak

 

15 

16 

26 

5.Literatura                                                                                                          

27

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

 

1.

 

Isparavanje 

 

Molekuli koji napuštaju tečnost kroz isparavanje stvaraju pritisak na gore dok se sudaraju 

sa molekulima vazduha. Ovaj pritisak na gore naziva se pritisak pare. Različite supstance imaju 
različite  pritiske  pare  i  time  različite  tačke  ključanja,  što  predstavlja  posledicu  različitih 
intermolekularnih  sila  između  molekula.  Pritisak  pare  tečnosti  smanjuje  količinu  pritiska  na 
tečnost od strane atmosfere. Kao rezultat, tečnosti sa visokim parnim pritiscima imaju niže tačke 
ključanja.  Pritisak  pare  se  može  povećati  zagrevanjem  tečnosti,  uzrokujući  više  molekula  u 
atmosferi.  Na  mestu  gde  je  parni  pritisak  jednak  atmosferskom  pritisku,  počinje  ključanje. 
Zapravo, bez ikakvog spoljašnjeg pritiska, molekulu tečnosti će biti u mogućnosti da se šire i pređu 
iz  tečnosti  u  gasnu  fazu.  Gas,  kao  mehurići  u  tečnosti  podiže  se  na  površinu  i  otpušta  se  u 
atmosferu. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Normalna  temperatura  isparavanja  tečnosti  nalazi  se  na  atmosferskom  pritisku,  dok 

vakuumsko  isparavanje  se  vrši  na  sniženom  pritisku,  pri  čemu  postoji  niža  tačka  ključanja  i 
isparavanja tečnosti, koja nastaje smanjenjem energije aktivacije molekula.  

 

 

 

Vakuum  kristalizacija  je  u  industrijskim  razmerama  jedna  od  najčešće  primjenjivanih 

kristalizacionih  tehnika  kako  pri  kristalizaciji  individualnih  komponenata  tako  i  u  procesima 
frakcione kristalizacije iz višekomponentnih elektrolitičkih sistema. Rešavanje bilo kog zadatka 
vezanog za analizu i sintezu kristalizacionih procesa iz višekomponentnih elektrolitičkih sistema, 
zahteva  razvoj  viševarijantnog  procesnog  simulatora  adijabatskog  hlađenja  elektrolitičkog 
sistema. Pri razvoju procesa, u čijem se polaznom zadatku ne počinje sa procesnom strukturom 
procesa,  logičnu  granicu  stepena  složenosti  modela  vakuum  kristalizatora,  kao  elementa  ili 
podsistema,  predstavlja  mogućnost  utvrđivanja  parametara  svih  procesnih  tokova,  vezanih  sa 
vakuum  kristalizatorom, na osnovu bilansnih relacija i relacija  ravnoteže u višekomponentnim 
sistemima .    

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   

Procesi adijabatskog hlađenja sistema, usled smanjenja njegovog pritiska, široko su zastupljeni u 
procesnoj industriji i predstavljaju elemente ili podsisteme separacionih procesa: produkcija pitke 
vode  iz  morske  vode,  vakuum  kristalizacija,  otparavanje  lakih  komponenata  u  destilacionim 
procesima, a takođe su prisutni i pri generisanju sekundarnih energenata utiliziranjem entalpije 
otpadnih tokova [2]. 

 
 
 

 

 

 

1.1. Opšti principi procesa isparavanja 

 

Isparavanje predstavlja jednu od najvažnijih tehnoloških (jediničnih) operacija u procesnoj 

industriji.  Svrha  procesa  isparavanja  je  uklanjanje  dela  prisutne  vode  iz  retkih  rastvora  čime  se 
dobijaju  proizvodi  sa  različitim  sadržajem  suve/otopljene  materije.  Oni  se  razlikuju  od  procesa 
dehidratacije pošto finalni produkt isparivačkog procesa ostaje u tečnom stanju kao i kod procesa 
destilacije iz razloga što generisana sekundarna para, u daljnjem procesu, se ne separiše u pojedine 
frakcije.  Navedeni  procesi  u  većini  slučajeva  predstavljaju  samo  prethodnu  fazu  procesa 
kristalizacije  (procesi  dobijanja  kristalnih  formi  produkta:  npr.  soli,  šećera,  limunske  kiseline, 
glukoze, itd.), ili pak sušenja (npr. dobijanje mleka u prahu, surutke, ekstrakta kafe, itd.) u kojima 
je procenat vlage znatno smanjen [3].   

 

 

 

 

 

 

 

          

U hemijskoj industriji proces isparavanja se vrši u cilju koncentrisanja alkalnih baza (NaOH i KOH) 
te dobijanja raznih vrsta soli iz njihovih rastvora (sulfata, karbonata, sulfita, bihromata, hlorida itd.), 
proizvodnji veštačkih đubriva, fosfata, nitrata itd. U nekim slučajevima proces isparavanja se izvodi 
u cilju dobijanja rastvora u što čistijem obliku kao što je slučaj isparavanja morske vode u cilju 
dobijanja pitke vode. U svim navedenim slučajevima, iz razloga uklanjanja znatne količine vode, u 
sistem je potrebno uvoditi energiju tako da ovi procesi predstavljaju energetski intenzivne procese. 
Aproksimativno 25 % troškova finalnog proizvoda predstavljaju troškovi energije.  Iz tog razloga 
se,  u  zadnjim  decenijama,  čine  značajni  napori  vezani  za  projektovanje  i  analizu  isparivačkih 
sistema  te  razmatraju  mogućnosti  smanjenja  pogonskih  troškova  korištenjem  višestepenog 
isparavanja, isparavanja uz primenu termičke rekompresije pare ili kombinacije navedenih metoda 
[4]. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

1.3.Blok dijagram procesa isparavanja 

 

Slika 1. Šema materijalnog bilansa isparivača [1] 

 

 

Slika 2. Šema toplotnog bilansa isparivača [1] 

 

 

Želiš da pročitaš svih 29 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti