Univerzitet Crne Gore
Fakultet likovnih umjetnosti
Cetinje
Studijski program
: Grafički dizajn
Valer, boja, osjećanje
Čemu težimo cijelog života? Udobnijoj sadašnjosti. A kako postići
udobnost? Tako što ćemo raditi ono što nam prija. Prijatnost je povezana sa
okruženjem. A okruženje je obojano. Boja daje formu svemu, pa na taj način
mi percepiramo. Jasna računica. Da nema boje, ne bi bilo ovako, ili bolje reći
naše navike bi bile drugačije.
Boja je vrlo kompleksan pojam. Može se proučavati s aspekta fizike,
psihologije, umjetnosti, grafičkog dizajna....Boja nije samo nešto što prija
našem oku, već puno više: ona govori o nama, o našem karakteru, našem
biću i našem ponašanju.
Ali tu ima još jedan problem. Svjetlost! Boja direktno zavisi od nje, pa
filozofski gledano, svjetlost je bit boje. A boja je za čovječanstvo jako važna.
Krenuću od rodjenja. Čovjek kad progleda vidi boje kojih nije svjestan
(ukoliko nije slijep). Onda kada malo poraste roditelji mu kupuju odjeću,
naravno, boje koju oni vole. To je normalno jer je boja pokazatelj karaktera.
Pa mu onda puštaju crtane filmove u boji (kada nije bilo obojanih crtaća,
mijenjali su ih stripovi), koji mu usađuju prve oblike poimanja života. On tada
već traži da njegova dječija soba bude obojana u boju koju zavolje. Zatim,
kreće u školu, i čudi se zašto je tabla zelena, a kreda bijela? Nastavnica mu
kaže- To je radi bolje uočljivosti. Kada uđe u doba adolescencije, već ima
fudbalski klub za koji srcem navija. Naravno ta sportska organizacija ima
svoje boje, koje on “viteški brani“. Prelazi u doba zrelosti. Treba naći dobar
posao, da bi se postigao što veći stepen udobnosti. Ali i za to mu traba
obojanost, u ovom slučaju, politička. I tako do smrti, on zavisi od boje, ili
bolje rečeno, on je njen rob. Mnoge nauke proučavaju pojavu boje. Arnhajm
je to možda najbolje objasnio. Boje su jako fascinantne, jer njihova
percepcija direktno zavisi od perceptornog mehanizma subjekta. Fizika
objašnjava prelamanje svjetlosti pomoću boja. Hemija se trudi da objasni
njen nastanak. Mi, likovni umjetnici nastojimo da je što bolje iskoristimo.
Doktori nam preporučuju da što više vremena provodimo u “zelenilu“.
Vojska se kamuflira. Termoelektrane proizvode struju, da bi se preduzeća
elektrodistribucije obogatila, ali i da bi mi imali sijalice, koje nam
omogućavaju da imamo svjetlost, koja nam pomaže da razaznamo boje. Ha,
vidite, sve je povezano. Mnoge cure će reći- Obožavam crne momke sa
plavim očima. Zmija uočava žrtvu na osnovu temperature, i što joj je ono što
vidi crvenije, ona zna da je bliža plijenu. Ulice sa bordelima imaju crvene
fenjere. Crno je boja tragedije. Zamislite samo da neko preokrene
mehanizam asocijacije boja, nastao bi haos, dok se ne uspostavi novi. Ali
opet, boje su te koje nam pomažu da lakše podnesemo život na ovoj sve-
mirskoj kuglici.
Valer je takođe od velikog značaja za nas umjetnike. Uz njegovu pomoć,
opisivanje nekog predmeta je vrlo jednostavno, koristeći se možda kijaro
skurom. Zatim, se može koristiti: za rješavanje prostora, oblika, ritma,
svjetlosti... Sa valerom prikazujemo jednu boju u različitim nijansama, tj.
njenu zasićenost od crne ka bijeloj. Iako se široko koristio u istoriji umjetosti,
ipak neki pravci ga ne podržavaju. Mada ne mogu reći „nepodržavaju“ već ne
koriste se njime. Razna osjećanja se mogu objasniti valerom, oblikom i
bojom, ovim važnim likovnim elementima.
Metallica ima sjajan stih u pjesmi “...and justice for all“ koji glasi- „Halls
of justice painted green, money talking“ (Dvorane pravde okrečene su u
zeleno, novac govori). Neću komentarisati, jer svako prosječne inteligencije
ovo ra-zumije. Samo ću dati konstataciju da je ovdje zelena boja ključni
faktor. Boje su simbol podjele, iako se pretvaramo da nijesu. Crvena je dugo
bila simbol ko-munizma, koji je kako Ameri kažu, nazadan. Ko je tu u pravu?
Ne znam.
Filozofija boje, jako je zanimljiva disciplina. Ona jedina može pomoći da
se boje iskoriste u moralne svrhe, ona nam jedina može pomoći da boju
razumijemo kao pojavu. Za sada, mi živimo u crno-bijelom svijetu boja.
