Vanbilansne transakcije kao insrumenti zaštite od rizika

1. VANBILANSNE TRANSAKCIJE BANKE KAO INSTRUMENTI ZAŠTITE

OD RIZIKA

Sa pojmom rizika susrećemo se u svakodnevnom životu. U bankarstvu, ali i u drugim
finansijskim institucijama rizik, između ostalog, predstavlja mogućnost nastanka finansijskog
gubitka koji može imati mnoštvo uzroka.

Poznavanje rizika kojima je izložena od ključne je važnosti za svaku finansijsku instituciju.
Banke koje izbjegavaju svaki rizik će prestati biti finansijske institucije te se s vremenom i
ugasiti. S druge strane, uspješna banka, odnosno njen menadžment, je upoznat sa bankarskim
rizicima, te ih na vrijeme identificira, umanjuje ili otklanja. To naravno podrazumijeva
adekvatan način vođenja upravljanja i zaštite od rizika.

Jedna od definicija rizika, nešto više usmjerena na finansije, glasi: «Mogućnost materijalnog
i/ili nematerijalnog gubitka. Pojam rizika u širem značenju označava i pojam opasnosti.»

Razum nam nalaže da rizik treba izbjegavati, međutim bez rizika nema profitabilnog
poslovanja. Šta onda činiti? Ako posmatramo osiguranja, banke, investicione fondove, svi oni
se susreću sa rizikom. Njihov zadatak jeste pravilno ga usmjeravati i upravljati njime, kako bi
prije svega iskoristili sve prednosti poslovnog poduhvata, a gubitke sveli na minimum.

Rose i Hudgins (2005.) ističu

da se banke susreću sa sljedećim rizicima:

kreditni rizik

– vjerovatnoća da će pasti vrijednost nekih sredstava, naročito zajmova, i da

će možda postati bezvrijedni;

rizik likvidnosti

– opasnost od nedostatka likvidnih sredstava;

tržišni rizik

– podrazumijeva nestabilnost tržišnih vrijednosti elemenata bilansa stanja

banke;

rizik kamatne stope

– uticaj promjena visine kamatne stope na novčane tokove banke;

rizik zarade

– mogućnost ostvarivanja dovoljnog iznosa prihoda da bi se pokrili troškovi u

poslovanju banke;

kapitalni rizik

– rizik kojem je izložen dugoročni opstanak banke;

rizik zemlje

– rizik koji predstavlja slučaj kada dužnik ne može izmiriti svoju obavezu

prema inostranom kreditoru zbog političkih, socijalnih, pravnih ili ekonomskih previranja
koja se dešavaju u njegovoj zemlji. Dakle, ovaj rizik se pojavljuje kada određena banka ima
potraživanja prema inostranim dužnicima po osnovu kredita, garancija, akreditiva ili u slučaju
finansiranja izvoza.

Andrijašević S. i Račić – Žlibar T.,

Rječnik osiguranja

, str. 386.

Rose P. i Hudgins S.,

Bankarski menadžment i finansijske usluge

, Data status, Beograd, 2005., str.

160., međutim, detaljno o sistematizaciji rizika finansijskih institucija vidjeti u: Kozarević E.,

Analiza i

upravljanje finansijskim rizicima

, CPA, Tojšići, 2009., str. 101-136.

U ovom dijelu rada akcenat će biti na zaštiti od: rizika likvidnosti, kamatnog rizika, deviznih
– valutnih rizika i kreditnog rizika.

1.1.

Zaštita od rizika likvidnosti

Izvori

rizika likvidnosti

su najčešće drugi rizici i to kreditni ili tržišni. Pored ova dva rizika,

kao osnovnih uzroka za lošu likvidnost banke, mogu se pojaviti i drugi razlozi kao što su:



ročna i valutna neusaglašenost pozicija aktive i pasive u bilansu stanja,



uvođenje novih usluga bez prethodne iscrpne procjene potencijalnih uticaja na
likvidnost,



nagli rast izloženosti banke rizicima po osnovu vanbilansnih pozicija,



nagli rast aktive koji se oslanja na promjenljivu depozitnu strukturu,



trend pada poslovne dobiti u određenom vremenskom periodu.

Gubljenjem likvidnosti tj. pojačanim uticajem rizika likvidnosti banka ne gubi samo novac,
ona gubi reputaciju, klijente što u krajnjoj liniji može dovesti i do sankcija od strane
regulatornih organa. Za jednu banku, jako je bitno da ima odgovarajuću strukturu bilansa
stanja, aktive, ali i pasive, koja joj omogućava nesmetano i sigurno poslovanje.

Najbitniji segment upravljanja i zaštite banaka od rizika likvidnosti jeste stalno mjerenje i
praćenje same likvidnosti banke. Na taj način, rizik se može na vrijeme uočiti te se može
sprovesti adekvatna zaštita.

Sam rizik likvidnosti najčešće je posljedica izloženosti banke nekom drugom riziku, a
strategija upravljanja rizikom likvidnosti sastavni je dio strategije upravljanja ostalim
rizicima. Adekvatno upravljanje i zaštita od ostalih rizika u mnogome doprinosi i stabilnoj
likvidnosti banke.

Na nivou Federacije Bosne i Hercegovine postoji

Odluka o minimalnim standardima za

upravljanje rizikom likvidnosti

u kojoj su «...propisani minimalni standardi koje je banka

dužna da osigura i održava u procesu upravljanja rizikom likvidnosti...».

Između ostalog u

navedenoj odluci naglašeno je kako su nadzorni odbor i uprava banke direktno odgovorni za
adekvatno osiguranje likvidnosti te kako su dužni redovno pripremati programe koji uključuju
politike likvidnosti te ih provoditi i nadzirati njihovu primjenu.

1.2.

Zaštita banaka od kamatnog rizika

Osnovna strategija zaštite banaka od kamatnog rizika jeste revizija kamatnih stopa u
određenim intervalima koji su unaprijed utvrđeni i najčešće iznose tri ili šest mjeseci. Za

http://www.ubs-asb.com/s/bankarstvo/2008/matic_5-6.pdf

, (april, 2009.)

Odluka o minimalnim standardima za upravljanje rizikom likvidnosti banaka

, član 1.,

www.fba.ba

(april, 2009.)

kamatnog rizika, a bez povećanja drugih rizika, banke primjenjuju i druge metode zasnovane
na vanbilansnim operacijama kao što su: fjučersi, opcije i swopovi, koje će biti posebno
obrađene.

Upravljanje „GAP“ pozicijom

banke odnosno

upravljanje neto razlikom kamatne

stope

, podrazumijeva koordinaciju svih kategorija u bilansu banke na način koji treba da

maksimizira profit akcionara – dioničara. Stvarna praktična

primjena upravljanja GAP-om

usmjerena je na sužavanje odnosa (jaza) između promjenljivih stopa aktive (sredstava) i
promjenljivih stopa pasive (obaveza).

U uslovima česte promjene kamatnih stopa, ključni

element u upravljanju aktivom i pasivom banke je praćenje i kontrola bančine senzitivnosti na
kretanje kamatnih stopa i upravljanje aktivom i pasivom.

U literaturi se ističu tri koncepta bančine strategije ili konfiguracije rizika povrata sredstava i
to:

nulta

GAP pozicija,

pozitivna

GAP pozicija i

negativna

GAP pozicija. Te pozicije banke

ilustruju naredni izvodi bilansa stanja:

Sredstva - aktiva

Obaveze - pasiva

po varijabilnoj

kamatnoj stopi

Sredstva - aktiva

Obaveze - pasiva

po fiksnoj

kamatnoj stopi

Kad se banka u navedenom izvodu bilansa nalazi

nultoj

ili

neutralnoj

poziciji, nema

opasnosti od izloženosti riziku promjene kamatne stope.

Međutim, ova pozicija je više

teorijskog karaktera, pošto u praksi teško može da se ostvari u bilo kom momentu. Zato su sa
aspekta prakse važnije sljedeće dvije GAP pozicije:

pozitivna i negativna.

Sredstva - aktiva

Obaveze - pasiva

po varijabilnoj

kamatnoj stopi

Sredstva - aktiva

Obaveze - pasiva

po fiksnoj

“GAP“ pozicije predstavljaju pozicije koje se koriste za praćenje kratkoročnog i dugoročnog rizika

kamatnih stopa analizom jaza.

Duane B. Graddy and Austin H. Spencer,

Managing Commercial Banks Community

, Regional and

Global, Prentice Hall, Englewood Cliffs, New Jersey, 1990., str. 223.

kamatnoj stopi

Pozitivna GAP pozicija

u bilansu banke

podrazumijeva da

promjene kamatnih stopa u

većoj mjeri utiču na aktivu nego na pasivu i banka je izložena riziku u slučaju pada
kamatnih stopa

Sredstva - aktiva

Obaveze - pasiva

po varijabilnoj

kamatnoj stopi

Sredstva - aktiva

Obaveze - pasiva

po fiksnoj

kamatnoj stopi

U slučaju negativne GAP pozicije, promjene kamatnih stopa u većoj mjeri utiču na obaveze
nego na plasmane i tada je prisutan rizik u slučaju rasta kamatnih stopa

Radi strateškog reagovanja na promjene kamatnih stopa, potrebno je poznavati i ciklus
kamatnih stopa. U zavisnosti od ciljanog novčanog GAP-a, banka koristi određene strategije
uzimanja i pozajmljivanja sredstava.

Tabela 3.

ilustruje te mogućnosti.

Tabela 3. Strategije prema ciklusu kamatnih stopa

Ugao - kosina krive dobiti

S t r a t e g i j a

Ciljani novčani
GAP

1. Pozitivan

Uzimaj na kraće - pozajmljuj na
duže

Negativan

2. Flat (tranzicija od

niskog ka visokom)

Neutralna pozicija