VANPARNIČNO I
IZVRŠNO PROCESNO
PRAVO
1
Vanparnični postupak
2
Raznovrsni pravozaštitni ciljevi su prouzrokovali na
području vršenja gra anskog pravosu a stvaranje više
đ
đ
različitih procesnopravnih formi i njihovo uobličavanje u
logičan sistem procesnopravnih garancija.
Pored parničnog postupka, procesnopravno je uobličen i
vanparnični postupak, kao samostalan način vršenja
gra anskog pravosu a.
đ
đ
Prvi propis koji je cjelovito uredio materiju vanparničnog
postupka na prostorima biveše SFRJ je bio Zakon o
sudskom vanparničnom postupku Kraljevine Jugoslavije iz
1934. godine.
Normativni vakum u BiH je trajao pune 34 godine, jer je
prvi Zakon o vanparničnom postupku donesen tek 1989.
godine. Ovaj zakon je poslužio kao normativna osnova za
novi Zakon o vanparničnom postupku u FBiH, koji, kao i u
Republici Srpskoj i Brčko Distriktu BiH, predstavlja u
najvećoj mjeri recipiranu sistematiku, odnosno preuzeta
zakonska rješenja iz zakona SRBiH iz 1989. godine.
Obilježja vanparničnog postupka
4
Zakoni koji ure uju materiju vanparničnog postupka, kao
đ
lex specialis, nisu jedini izvor vanparničnog prava, već su to
i porodični zakoni, zakoni o eksproprijaciji i sl., pa i
podzakonski akti koji dodatno operacionaliziraju konkretnu
materiju.
Ipak, postoji jedan minimalan fond procesnopravnog
instrumentarija koji je svojstven svakom postupku kao
procesnopravnoj formi, bez obzira u kojim oblicima se ona
ispoljava.
O vanparničnom postupku kao procesnopravnoj cjelini se
može govoriti samo kada je riječ o pojedinim posebnim
vanparničnim postupcima, koje u većoj ili manjoj mjeri
karakteriziraju opća obilježja vanparničnog postupka.
Ako se zanemare pojedine krajnosti vanparničnog postupanja,
onda bi smo kao najvažnija obilježja ovog postupka mogli istaći
sljedeća: 1. Vanparnični postupak nije izgra en kao sistem dviju
đ
stranaka sa me usobno suprostavljenim interesima, jer su u većini
đ
vanparničnih predmeta interesi učesnika istovjetni, a ne
me usobno suprostavljeni.
đ
5
2. Na području vanparničnog pravosu a procesna
đ
forma je izgubila na svojoj strogosti, pa ovdje
imamo postupke sa najjednostavnijom procesnom
formom, jer je elatičnost procesne forme u ovom
postupku posebno u interesu načela efikasnosti.
Ova elastičnost ostavlja dosta prostora za aktivnu
ulogu suda u oblikovanju postupka u svakom
konkretnom predmetu, ali to ne znači i pravo suda
da arbitrerno stvara postupak, jer zakonsko
oblikovanje postupka ne smije nikada prerasti u
sudsko. Kada bi ovo bio slučaj, time bi se dovele u
pitanje procesnopravne garancije, koje učesnicima
obezbje uje postupak kao procesna forma. 3.
đ
Za
najtipičnije vanparnične postupke može se reći da
je u njima došlo do izražaja načelo oficijelnosti u
pokretanju postupka, načelo inkvizitornosti u
prikupljanju procesne gra e i načelo efikasnosti u
đ
odvijanju postupka.
Pravna priroda vanparničnog postupka
7
Različiti su teorijski pristupi u definiranju bitnih elemenata
koji karakteriziraju vanparničnu sudsku proceduru, i to: 1.
Prema teoriji spora, u parničnom postupku se rješavaju sva
pravna pitanja u kojima se pojavljuje neki spor, dok u
vanparničnom postupku nema nikakvog spora. Kriterij
spora je bez sumnje značajan za razlikovanje izme u ova
đ
dva postupka, mada nije konsekventno proveden, pa je to
ujedno i osnovna zamjerka ovom učenju. 2. Teoriji stranaka
je u osnovi slična teorija spora, mada ona uči da sudionici
vanparničnog postupka nisu stranke sa suprostavljenim
interesima, već učesnici koji od vaparničnog suda zahtjevaju
neku procesnu radnju ili odluku u zajedničkom interesu.
Zato, učesnicu u vanparničnom postupku nisu samo aktivni
i neposredni sudionici, već i lica koja ne učestvuju u
postupku, ali se na njih odnosi dejstvo odluke donesene u
vanparničnoj proceduri. Sa osnovama ove postavke se
možemo složiti, ali je teško tumačiti problem pravne
prirode vanparničnog postupka samo kroz kriterij učesnika
u postupku.
