Varičela i herpes zoster: epidemiologija, dijagnostika i terapija
Sadržaj
:
1.1.Varicella-zoster virus.......................................................................5
1.2. Kliničke karatkeristike varičele......................................................7
1.3. Komplikacije varičele.....................................................................8
1.4. Dijagnostika varicella-zoster virusnih infekcija.............................9
1.5. Epidemiološki nadzor nad varičelom i herpes zosterom..............10
1.6. Terapija i profilaksa varičele.........................................................11
1.7. Aktivna imunizacija protiv varičele..............................................12

1.1.Varicella-zoster virus
Varicella-zoster virus je ubikvitaran humani patogen, poznat i
kao humani herpesvirus 3. Jedan je od osam članova familije
herpesviridae, koja je klasifikovana u tri supfamilije:
alphaherpesviridae, betaherpesviridae and gammaherpesviridae.
Virusi koji pripadaju supfamiliji alphaherpesviridae inficiraju
ptice, gmizavce, vodozemce, mekušce i sisare dok virusi koji
pripadaju preostalim dvema supfamilijama inficiraju sisare. Na
osnovu filogenetske analize gena herpes virusa, supfamilija
alphaherpesviridae je razgraničena na dva roda: α1 i α2 a koji
odgovaraju rodovima simplexviridae i varicelloviridae. U rod
varicelloviridae spada šest vrsta virusa (VZV, bovini herpes
virus 1, equid herpesvirus 1, equid herpesvirus 4, simian
varicella virus i pseudorabies virus). Varicella-zoster virus
spada u viruse koji imaju dezoksiribonukleinku kiselinu (DNK).
Dijametar virusa je 180−200 nanometara a sastoji se iz jezgra,
nukleokapsida, opne i omotača. Kompletan genom Dumasovog
soja virusa su sekvencirali 1986. godine Davison i Scott. DNK
genom se sastoji od 125.000 baznih parova koji kodiraju
najmanje 70 različitih genskih produkata. Glikoproteini VZV
imaju ulogu u vezivanju viriona, ulasku u ćeliju, formiranju
omotača, međućelijskom širenju i oslobađanju iz ćelije. Iako
postoji samo jedan serotip VZV, ustanovljeno je pet genotipova
(1−5). Još dva genotipa (6 i 7) su kandidati koji čekaju potvrdu
nakon analize rezultata sekvenciranja genoma. Genotipovi VZV
imaju svoju predominantnu geografsku distribuciju pa tako u
zemljama sa umereno kontinentalnom klimom, koju ima većina
zemalja Evrope, preovlađuju genotipovi 1 i 3. Genotip 2
dominira u Japanu i Kini. Oka VZV vakcinalni soj vodi poreklo
od genotipa 2. Skorija analiza rezultata sekvenciranja genoma
virusa je pokazala prisustvo malog broja markera specifičnih za
soj koji mogu biti korisni za subgenotipizaciju genotipova.
Filogenetska analiza je pokazala da cirkulišući genotipovi
prolaze kroz mutacije i rekombinacije. Nedavno je izolovana
nova mutirana varijanta VZV čiji biološki i epidemiološki
značaj još nije utvrđen.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti