Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije

387

Zvonimir Jurković, mag. oec.: Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije

Zvonimir Jurković, mag. oec.

1

1. Uvod

Komunikacija dolazi od latinske riječi com-

municatio ≈ communicare, što u prijevodu znači 

komunicirati.

2

 Prema Velikom rječniku stranih 

riječi komunikacija podrazumijeva priopćavanje, 

priopćenje, vezu, ophođenje, općenje, dodir, pro-

met, vojno zaštićen pristup prednjim položajima, 

prometnicu.

3

1  Zvonimir Jurković, mag. oec., doktorand, Poslijediplomski 

doktorski studij „Management“  

Zagrebačka ulica 12, Rokovci

Gsm: 091/575-68-44

E-mail: [email protected]                                                                     

2   Dostupno na: http://hjp.novi-liber.hr/index.

php?show=search_by_id&id=eltvXxA%3D&keyword=komunik
acija (12.06.2012.)

3   Anić, S., Klaić, N., Domović., Ž.: Veliki rječnik stranih riječi: 

tuđice, posuđenice, izrazi, kratice i fraze, Sani-plus, Zagreb, 
1998., str. 717.

Prema Ekonomskom leksikonu komunikacija 

se definira kao „uspostavljanje informacijske veze 

između sustava koji imaju sposobnost primiti, 

memorirati, obrađivati i slati signale, a to su razno-

vrsni mediji i sredstva, koji omogućuju različite 

oblike prijenosa informacija. Mediji za prijenos 

informacija jesu, npr., tinta kojom se ispisuju odre-

đeni znakovi, zrak čijim se vibriranjem prenose 

akustični signali, električna struja čijim se impulsi-

ma prenose informacije u određenom kodu, svje-

tlost u optičkim kablovima ili svjetlovodima, i dr.“

4

Od 1800. godine započinje novo doba komunikaci-

je za koje je karakteristično da se napredak od tada 

do danas širi geometrijskom progresijom.

5

 Počeci 

4   Sunajko, G. (ur.): Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod 

Miroslav Kreleža Zagreb, Masmedia, Zagreb, 2010., str. 394.

5   Vodopija, Š.: Opća i poslovna komunikacija, Naklada Žagar, 

UDK 658.01:316.77

Stručni rad

VAŽNOST KOMUNIKACIJE U

FUNKCIONIRANJU ORGANIZACIJE

Sažetak

Bez komunikacije ne mogu postojati organizacije. Svaki ljudski čin predstavlja na određeni način 

komunikaciju, stoga i „nekomuniciranje“ predstavlja oblik komuniciranja. Učinkovita komunikacija je 

osnova za razvoj interne organizacije, ali i ključan faktor za postojanje u neizvjesnoj okolini, stoga je 

komunikacija važan čimbenik kako u ponašanju menadžera, tako i u funkcioniranju cijeloga organiza-

cijskog sustava. U organizacijama se poslovna komunikacija realizira unutar i izvan nje same. Komu-

nikacijski događaj unutar organizacije može imati dva tijeka: formalni i neformalni. Kako bi organiza-

cijska komunikacija bila uspješna, potrebno je poznavanje jezika, provođenje interakcijskih vježba te 

posjedovanje kulturnog znanja svih sudionika komunikacije i zaposlenika organizacije. 

Ključne riječi: 

komunikacija, organizacija, informacijska tehnologija, komunikacijski proces, komu-

nikacijske prepreke

388

389

Zvonimir Jurković, mag. oec.: Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije

Zvonimir Jurković, mag. oec.: Važnost komunikacije u funkcioniranju organizacije

Claude Shannon i Warren Weaver iz 1949. godi-

ne.

15

 Razlika njihova procesa i današnjeg procesa 

komunikacije ogleda se u nedostatku povratne 

veze. Odnosno, navedeni autori komunikaciju su 

shvaćali kao jednosmjerno linearnu.  Nedostatak je 

ovog modela upravo u tome što ne uzima u obzir 

recipročan i dinamičan karakter komunikacije, 

te stvaranje dojma da komunikacija počinje na 

određenoj točki A i završava na točki B. Stoga, 

Claude Shannon i Warren Weaver u svome modelu 

procesa komunikacije zanemarili su kružnu dimen-

ziju komunikacije. Nadalje autori Claude Shannon 

i Warren Weaver svoj model procesa komunikacije 

15   Kunczik, M., Zipfel, A.: Uvod u publicističku znanost i komu-

nikologiju, Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, 1998., str. 14-15.

potkrjepljuju primjerom telefonskog razgovora. U 

slučaju telefonskog razgovora osoba koja govori je 

„komunikator“, tj. izvor informacija, koja putem 

telefona kao pošiljatelja, poruku pretvara u signale 

koji putuju kroz kanal (telefon) u kojem se odvijaju 

određene smetnje te takva poruka dolazi do cilja – 

mozga sugovornika. Osim pojašnjenoga linearnog 

modela, odnosno jednosmjernog procesa komu-

nikacije, kroz povijest su razrađeni i drugi modeli 

komunikacijskog procesa poput interaktivnog 

modela i transakcijskog modela. Interaktivni model 

prikazuje komunikaciju kao proces u kojem sluša-

telji daju povratne informacije pošiljatelju poruke. 

Osim toga, ovaj model pretpostavlja da sudionici 

komunikacije stvaraju i interpretiraju poruku u 

komunikacije sežu od pračovjeka, dok je najranija 

zabilježena informacija o raspravama o komunika-

ciji nastala za vrijeme Platona premda se u samome 

početku pod komunikacijom mislilo na retoriku što 

je podrazumijevalo vještinu javnog nastupa.

Komunikacija predstavlja razmjenu informacija, 

ideja i osjećaja verbalnim i neverbalnim sredstvima 

koja su prilagođena društvenoj prirodi situacije. 

Kao i svaki proces, proces komunikacije ima faze 

kroz koje prolazi, ali da bi proces uopće započeo 

ključno je nastajanje same potrebe za komunikaci-

jom. U hijerarhijskim organizacijama komunikacija 

prema bazi općenito je redovitija i efikasnija nego 

komunikacija prema vrhu,

6

 te da zaposlenici bolje 

razumiju svoje zadatke nego u drugim organizaci-

jama. 

Cijeli komunikacijski događaj može se zamisliti 

kao krug ili ciklus, koji ometaju različiti faktori: 

komunikacijske mikroprepreke i komunikacijske 

makroprepreke. Međutim, kako bi se cijeli komu-

nikacijski događaj mogao realizirati što uspješnije, 

potrebno je u svakom trenutku uvažavati osnovna 

načela komunikacije.

2. Sinteza općih informacija o poslovnoj 

komunikaciji i modelima komunikacijskog 

procesa

Komunikacija je vrlo važan dio poslovanja, orga-

nizacije i upravljačkog sustava. Prenošenje poruka, 

razmjena i obrada informacija, izdavanje i primanje 

naloga među strukturama u organizaciji, kontakti 

s poslovnim partnerima i sl. – sve to čini sustav 

komuniciranja, bez kojeg organizacija ne bi mogla 

poslovati. Stoga se poslovna komunikacija može se 

realizirati na dva načina:

u njoj sudjeluju svi djelatnici organizacije – 

• 

unutar organizacije;

sudjeluju samo neki djelatnici organizacije – 

• 

izvan organizacije.

7

Četiri su osnovne vrste komunikacije: usmena 

komunikacija, pismena komunikacija, kontaktna ili 

neverbalna komunikacija, te e-komunikacija. Pri-

kaz strukture komuniciranja prikazan je Slikom 1. 

Rijeka, 2006., str. 19.

6   Fox, R.: Poslovna komunikacija, 2. dopunjeno izdanje, Hr-

vatska Sveučilišna naklada, Pučko otvoreno učilište, Zagreb, 
2006., str. 44.

7   Lamza-Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Stu-

dio HS Internet, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008., 
str. 18.

Najčešći način prijenosa vijesti, informacija ili 

poruka unutar menadžmenta i organizacije jest 

usmeni. U poslovnom okruženju sve informacije i 

poruke među sudionicima najčešće se razmjenjuju 

razgovorom, raspravom, javnim govorom ili pod-

nošenjem izvještaja.

8

Neverbalna komunikacija u poslovnom okru-

ženju je svaka komunikacija koja nije govorena ili 

pisana. Ovo, vrlo široko određenje, uključuje ››jezik 

tijela‹‹, ali i uporabu vremena, prostora, boja, 

odijevanje, raspored sjedenja za stolom, te položaj i 

opremu ureda.

9

Elektronička komunikacija ili e-komunikacija 

je suvremeni oblik komunikacije u organizacija-

ma. Suvremene poslovne organizacije zamjenjuju 

tradicionalnu komunikaciju poštom, telefonom, 

telefaksom ili neposrednim sastancima elektron-

skom komunikacijom temeljenom na suvremenoj 

informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji uz 

primjenu elektroničkih sredstava. Kako bi komuni-

kacija bila uopće moguća u organizaciji, sama or-

ganizacija mora imati razvijeni informacijski sustav 

koji je podržan informacijskom tehnologijom.

10

Nadalje 

proces komunikacije

 predstavlja model 

koji je strukturiran sudionicima u samom procesu. 

Taj proces započinje kodiranjem poruke koja se 

odašilje komunikacijskim kanalom, zatim slijedi 

dekodiranje, te se cijeli komunikacijski proces za-

tvara povratnom vezom ili „feedbackom“. Da bi se 

komunikacija uopće mogla dogoditi, treba postojati 

svrha, izražena kao poruka koja se treba prenijeti.

11

„Komuniciranje je stoga proces prijenosa infor-

macija od jedne osobe drugoj s namjerom da se 

motivira i utječe na ponašanje“,

12

 pa komunikacija 

među ljudima predstavlja priopćavanje određenog 

sadržaja, osjećaja o dotičnom sadržaju, osjećaja o 

sugovorniku i osjećaja o samome sebi.

13

Još davne 1976. godine razni autori su detaljno 

opisali kompleksni komunikacijski proces.

14

 Na 

jednostavnu naizmjeničnu igru prenošenja poruka 

između sudionika komunikacije, nazvanu proce-

som komunikacije, najviše su utjecali matematičari 

8   Lamza-Maronić, M., Glavaš, J., idem., str. 22.
9   Fox, R., idem., str. 70.
10   Lamza – Maronić, M., Glavaš, J., idem., str. 24-25.
11   Robbins, P. S., Judge, A. T.: Organizacijsko ponašanje, 12. 

izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 2009., 384.

12   Buble, M.: Menadžerske vještine, Sinergija, Zagreb, 2010., str. 

182.

13   Fox, R., idem., str. 25.
14   Brajša, P.: Pedagoška komunikacija, 2. prošireno izdanje, 

Školske novine, Zagreb, 1994., str. 29.

Slika 1. Struktura poslovne komunikacije

Izvor: izradio autor prema Lamza-Maronić, M., Glavaš, J.: Poslovno komuniciranje, Studio HS 

Internet, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2008., str. 22.