Univerzitet u Tuzli
Filozofski fakultet
Predškolski odgoj i obrazovanje
VISOKA RENESANSA
Mentor: Student:
Dr.sc Maja Hrvanović E M
Tuzla, januar 2018
SADRŽAJ:
- Visoka renesansa
- Donato BRAMANTE
- Tempietto
- Bazilika sv Petra
- Leonardo da Vinci
- Pejzaž sa rijekom
- Poklonjenje mudraca
- Poslednja večera
- Mona Lisa
- Michelangelo Buonarotti
- Pieta
- David
- Svod Sikstinske kapele
- Rafael SANTI
- Vjenčanje Bogorodice
- Atenska škola
- Giorgio Barbarelli- GIORGIONE
- Oluja
- Usnula Venera
- Tiziano Vecelli
- Koncert u prirodi
- MANIRIZAM
Donato BRAMANTE 1444-1514
Donato Bramante (Fermignano, 1444. – Rim, 1514.) karijeru je započeo kas slikar freski, ali
je svoj najveći umjetnički domet dosega kao arhitekt.
O slikarstvu je učio od Piero della Francesca , a o arhitekturi od Luciana Vranjanina, od
kojega je preuzeo osjećaj za harmonične razmjere, čistu formu i jedinstvenost arhitektonskoga
oblikovanja.
Na njega su uticali Filippo Brunelleschi, Leon Battista Alberti, Piero della Francesca, Andrea
Mantegna, Masacci, i Ercole de' Roberti, a vjerovatno je na njega uticao i Leonardo da Vinci
jer su obojica radili na milanskom dvoru.
Malo što je poznato o Bramanteovom umjetničkom djelovanju dok je u svojoj mladosti
boravio u Urbinu. Postoji mogućnost da je radio na izgradnji duždeve palače vojvode
Federica od Montefeltra koju je projektirao Lucijan Vranjanin (slikar, kipar, arhitekta iz
Dalmacije)
Sa 33 godine, seli se u Milano kako bi se bavio slikarstvom i arhitekturom, najviše radeći kao
arhitekt za Ludovica Sforzea.
Kao već izgrađeni umjetnik koji je vješto baratao sa perspektivom, naučenom od Piera della
Francesce, poznavao mnogih elemenata klasične arhitekture i vitruvijskog koncepta, te
albertijanski klasicistički model izvrši je veliki utjecaj na lombardijsku kulturu, zajedno s
Leonardom da Vincijem koji je boravio u Milanu od 1482.
Njegovo najznačajnije djelo u Milanu je kor crkve Santa Maria delle Grazie.
Nakon što je 1499. Francuska osvojila Milano, Bramante odlazi u Rim gdje stupa u službu
pape Aleksandra VI. i odmah dobiva važne poslove. Bramante u Rimu razvija svoj stil do
čistih arhitektonskih oblika karakterističnih za visoku renesansu.
Tempietto, 1502. – 1511., dvorište crkve San Pietro in Montorio, Rim
Papa Aleksandar VI. koji je bio španskog porijekla, započeo je proces proširenja papinskih
posjeda, pri čemu je uživo potporu španskih vladara Ferdinanda i Izabele koji oko 1500. od
Bramantea naručuju građevinu kojom su namjeravali obilježiti navodno mjesto raspeća svetog
Petra, a koje se nalazi u dvorištu crkve San Pietro in Montorio (1502.). Ovo je njegovo prvo
važno djelo u Rimu, u kojem je do izražaja došla primjena antičkih elemenata, koje je zbog
Bazilika sv.Petra – 1606 -Vatikan
Bazilika sv. Petra, 1506. - 1606., Vatikan
Nasljednik Aleksandra VI., papa Julije II. (koji je bio papa između 1503. i 1513.) zahvaljujući
ovom djelu imenovao je Bramantea svojim glavnim arhitektom. Upravo ovaj papa donio je
odluku da na mjestu gdje se nalazila stara paleokršćanska bazilika sv. Petra, koja je bila u
lošem stanju, sagradi novu monumentalnu baziliku. Posao projektovanja ove bazilike 1506.
povjerio je upravo Bramanteu.
Bramanteov izvorni nacrt poznat je iz tlocrta i medalje izdate u slavu početka gradnje koji
prikazuje vanjski izgled u glavnim crtama. Oni otkrivaju Bramanteov inovativni pristup tom
projektu koji je veličanstven i po razmjerima i po osnovnoj zamisli.
Projektira golemu okruglu kupolu, sličnu onoj na Panteonu, iznad križišta bačvasto
nadsvođenih krakova grčkog križa. Oko središnje kupole bile su planirane 4 manje, svaka
iznad kapele koja nalikuje na glavni prostor, te visoki tornjevi na uglovima.
Kao što je Alberti propisao, a Leonardo predložio, Bramanteov nacrt temelji se na krugu i
kvadratu. U antici su cijenili te savršene oblike, te su oni odabrani kao prikladni simboli
kršćanskog carstva koje je Julije planirao ostvariti. Bramante je imao na umu 4 istovjetna
pročelja kojim dominiraju klasični oblici; kupole, polukupole, kolonade i timpani. Glavna
kupola bila je također okružena stubovuma. Cijelo bi pročelje, da je do kraja realizirana
Bramanteova ideja, bilo jedinstvena, simetrična, kiparska forma, objedinjena proporcijama i
međuigrom geometrijskih elemenata.
