1

RADNjE DOKAZIVANjA
1. Pretresanje stana, prostorija i lica
Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari:

Pretresanje   stana   i   ostalih   prostorija   osumnjičenog,   odnosno   optuženog   i   drugih   lica,   kao   i   njihovih 
pokretnih stvari van stana može se preduzeti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da se kod njih 
nalaze učinilac, saučesnik, tragovi krivičnog djela ili predmeti važni za postupak.

Pretresanje lica:

Pretresanje lica može se preduzeti kada je vjerovatno da je to lice učinilo krivično djelo ili da će se  
pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi važni za krivični postupak. Pretresanje lica obavlja lice istog 
pola.

Naredba za pretresanje

Naredbu za pretresanje može izdati sud na prijedlog tužioca ili na prijedlog ovlašćenih službenih lica koja 
su dobila odobrenje od tužioca.

Izdavanje naredbe za pretresanje

Ako sudija za prethodni postupak ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje opravdan, 
može odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretres.

Sadržaj naredbe za pretresanje

Naredba za pretresanje sadrži:
a) naziv suda koji izdaje naredbu, osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog 
zahtjeva i potpis sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu,
b) ako se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz naznačenje 
imena sudije za prethodni postupak koji izdaje naredbu i vremena i mjesta izdavanja,
v) svrhu pretresanja,
g) ime i funkciju ovlašćenog lica na koje se naredba odnosi,
d) opis lica koje treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja,
đ) određivanje ili opis mjesta, prostorija ili lica koja se traže, sa navođenjem adrese, vlasništva, imena ili 
sličnog za sigurno utvrđivanje identiteta,
e) uputstvo da se naredba treba izvršiti u vremenu između 6.00 i 21.00 ili ovlašćenje da se naredba može 
izvršiti u bilo koje vrijeme,
ž) ovlašćenje, kada to sud izričito odredi, izvršiocu naredbe da može ući u prostorije koje treba da se 
pretresu bez prethodne najave,
z) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odgađanja i
i) pouku da osumnjičeni ima pravo da obavijesti branioca i da se pretresanje može izvršiti i bez prisustva 
branioca ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti.

Vrijeme izvršenja naredbe za pretresanje

Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od izdavanja naredbe, nakon čega se, bez 
odgađanja, mora vratiti sudu.

Postupak izvršenja naredbe za pretresanje

Prije početka pretresanja ovlašćeno službeno lice mora dati obavještenje o svojoj funkciji i razlogu dolaska 
i predati naredbu za pretresanje licu kod kojeg će se izvršiti pretresanje. Ako je nakon toga ovlašćenom 
službenom licu pristup uskraćen, može upotrijebiti silu u skladu sa zakonom.
Prilikom   izvršavanja   naredbe   za   pretresanje   kojim   se   određuje   pretresanje   stana   i   drugih   prostorija, 
ovlašćeno službeno lice nije dužno da obavijesti bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već 
može odmah ući u stan ili druge prostorije ako su one prazne ili ako ovlašćeno službeno lice opravdano 
smatra da su prazne i ako je ovlašćeno službeno lice naredbom izričito ovlašćeno da uđe bez prethodne 
najave.
Korisnik stana i drugih prostorija pozvaće se da bude prisutan pretresanju, a ako je on odsutan - pozvaće 
se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva ili komšija. Ukoliko lice kod koga se  
pretresanje treba izvršiti nije prisutno, naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje 
izvršava i bez njegovog prisustva.

2

Pretresanju stana, ostalih prostorija ili lica prisustvuju dva punoljetna građanina kao svjedoci. Pretresanju 
lica prisustvuju svjedoci istog pola. Svjedoci će prije početka pretresanja biti upozoreni da paze kako se 
pretresanje vrši, kao i da imaju pravo da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore,  
ako smatraju da sadržaj zapisnika nije tačan.

Oduzimanje predmeta na osnovu naredbe za pretresanje

Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, ovlašćeno službeno lice će 
napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete predmete i naziv suda koji je izdao naredbu.
Ako je predmet privremeno oduzet od određenog lica, takva potvrda mora se uručiti tom licu. Ako je 
predmet privremeno oduzet iz stana ili prostorije, takva potvrda mora se uručiti vlasniku, stanaru ili  
korisniku.
Nakon   oduzimanja   predmeta   na   osnovu   naredbe   za   pretresanje,   ovlašćeno   službeno   lice   mora,   bez 
odgađanja, vratiti sudu naredbu i predati predmete i spisak oduzetih predmeta.
Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadržati predmete pod svojim 
nadzorom do konačne odluke.

Pretresanje bez naredbe

Ovlašćeno službeno lice može ući u stan i druge prostorije bez naloga i bez svjedoka, po potrebi, izvršiti  
pretresanje   ako   stanar   tog   stana   to   želi,   ako   neko   zove   u   pomoć,   ako   je   potrebno   uhvatiti   učinioca 
krivičnog djela koji je zatečen na djelu ili radi bezbjednosti ljudi i imovine, ako se u stanu ili drugoj 
prostoriji nalazi lice koje se po naredbi suda treba pritvoriti ili prinudno dovesti ili koje se tu sklonilo od  
gonjenja.

2. Privremeno oduzimanje predmeta i imovine
Naredba za oduzimanje predmeta

Predmeti koji se po Krivičnom zakonu treba da oduzmu ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom 
postupku privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se obezbijediti njihovo čuvanje. Naredbu  
za oduzimanje predmeta izdaje sudija na prijedlog tužioca ili ovlašćenog službenog lica koje je dobilo 
odobrenje od tužioca.
Na osnovu izdate naredbe ovlašćeno službeno lice vrši oduzimanje predmeta.

Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe

Predmeti iz člana 129. stav 1. ovog zakona mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe suda, ukoliko 
postoji opasnost od odgađanja. Ukoliko se lice koje se pretresa izričito usprotivi oduzimanju predmeta, 
tužilac će u roku od 72 časa od izvršenog pretresa podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za 
naknadno odobrenje oduzimanja predmeta. Ukoliko sudija za prethodni postupak odbije zahtjev tužioca, 
oduzeti predmeti se ne mogu koristiti kao dokaz u krivičnom postupku. Privremeno oduzeti predmeti će se 
odmah vratiti licu od kojeg su oduzeti.

Privremeno oduzimanje pisama, telegrama i drugih pošiljki

Privremeno   se   mogu   oduzeti   pisma,   telegrami   i   druge   pošiljke   upućene   osumnjičenom,   odnosno 
optuženom   ili   koje   on   odašilje,   a   koje   se   nalaze   kod   preduzeća   i   lica   koja   vrše   poslove   pošte   i 
telekomunikacija.

Naredba banci ili drugom pravnom licu

Ako   postoje   osnovi   sumnje   da   je   neko   lice   učinilo   krivično   djelo   koje   je   povezano   sa   dobijanjem 
imovinske koristi, sud može na osnovu prijedloga tužioca narediti da banka ili drugo pravno lice koje vrši 
finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i 
poslovima tog lica podacima koji se odnose na to lice, kao i lica za koja se osnovano vjeruje da su 
uključena u finansijske transakcije ili poslove osumnjičenog, ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u 
krivičnom postupku.

Naredba operateru telekomunikacija

Ako postoje osnovi sumnje da je neko lice počinilo krivično djelo, sud može na osnovu prijedloga tužioca 
ili   na   prijedlog   ovlašćenih   službenih   lica   koja   su   dobila   odobrenje   od   tužioca   narediti   da   operater 
telekomunikacija ili drugo pravno lice koje vrši pružanje telekomunikacionih usluga dostavi podatke o 

background image

4

U slučaju da se osumnjičeni odrekao prava da uzme branioca, a kasnije izrazi želju da uzme branioca, 
ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjičeni dobije branioca ili mu se 
branilac postavi ili ako osumnjičeni izrazi želju da nastavi da odgovara na pitanja.
Ako se osumnjičeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja, mora mu se i u tom 
slučaju omogućiti da se izjasni o svim činjenicama i dokazima koji mu idu u korist.
Ako je postupljeno protivno odredbama ovog člana, na iskazu osumnjičenog ne može se zasnivati sudska 
odluka.

5. Saslušanje svjedoka
Poziv za saslušanje svjedoka

Svjedoci   se   saslušavaju   kada   postoji   vjerovatnoća   da   će   svojim   iskazom   moći   dati   obavještenja   o 
krivičnom djelu, učiniocu i o drugim važnim okolnostima.
Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac, odnosno sud. Pozivanje kao svjedoka maloljetnog lica koje nije 
navršilo 16 godina vrši se posredstvom roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće 
zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti.
Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati 
u svom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.
U pozivu se svjedok obavještava da se poziva u svojstvu svjedoka, mjesto i vrijeme kada se treba odazvati 
pozivu, kao i o posljedicama neodazivanja pozivu.
Ukoliko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda, sud može izreći novčanu kaznu do 
5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.
Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava sudska policija. Izuzetno, naredbu može izdati i tužilac, ukoliko 
uredno pozvani svjedok ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim da ovu naredbu mora odobriti sudija 
za prethodni postupak u roku od 24 časa od izdavanja naredbe.
Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice bez zakonskih razloga odbije da svjedoči, sud može na 
prijedlog tužioca donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do 30.000 KM. Protiv ovog 
rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje.

Lica koja se ne mogu saslušati kao svjedoci

Ne može se saslušati kao svjedok:
a) lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne, dok ga 
nadležni organ ne oslobodi te dužnosti,
b) branilac osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu 
branioca,
v) lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik, odnosno 
ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, bilježnik, ljekar, babica i drugi), osim ako 
je oslobođeno te dužnosti posebnim propisom ili izjavom lica u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne i
g) maloljetno lice koje s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobno da shvati značaj prava da 
ne mora svjedočiti.
Ako je kao svjedok saslušano lice koje se ne može saslušati kao svjedok, na takvom iskazu svjedoka ne 
može se zasnivati sudska odluka.

Lica koja mogu odbiti svjedočenje

Svjedočenje mogu odbiti:
a) bračni i vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog i
b) roditelj ili dijete, usvojilac ili usvojenik osumnjičenog, odnosno optuženog.

Pravo svjedoka da ne odgovara na pojedina pitanja

Svjedok   ima   pravo   da   ne   odgovara   na   pojedina   pitanja   ako   bi   ga   istinit   odgovor   izložio   krivičnom 
gonjenju.
Svjedok koji koristi pravo iz stava 1. odgovoriće na ta pitanja ako mu se da imunitet.
Imunitet se daje odlukom tužioca.
Svjedok koji je dobio imunitet i koji je svjedočio neće se krivično goniti, osim ako je dao lažni iskaz.

5

Svjedoku se za savjetnika, odlukom suda, određuje advokat za vrijeme trajanja saslušanja, ukoliko je očito 
da sam nije u stanju da koristi svoja prava u vrijeme saslušanja i ako njegovi interesi ne mogu biti 
zaštićeni na drugi način.

Način saslušanja, suočenje i prepoznavanje

(1) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i u odsustvu drugih svjedoka.
(2) Tokom postupka svjedok se može suočiti sa drugim svjedocima i osumnjičenim, odnosno optuženim.
(3) Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok lice ili predmet, tražiće se od njega prvo da ga opiše ili 
da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno 
sa drugim njemu nepoznatim licima, odnosno ako je to moguće - zajedno sa predmetima iste vrste.
(4) Ako prepoznavanje lica nije moguće u skladu sa stavom 3. ovog člana, prepoznavanje će se izvršiti na 
osnovu fotografija tog lica i fotografija svjedoku nepoznatih lica.

Tok saslušanja svjedoka

(1) Svjedok je dužan da odgovore daje usmeno.
(2) Svjedok će prethodno biti opomenut da je dužan govoriti istinu i da ne smije ništa prećutati, a zatim će 
biti upozoren da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo. 
(3) Poslije toga svjedok će biti pitan za ime i prezime, ime oca ili majke, zanimanje, boravište, mjesto i  
godinu rođenja i njegov odnos sa osumnjičenim, odnosno optuženim i oštećenim. Svjedok će biti upozoren 
da je dužan da o promjeni adrese ili boravišta obavijesti tužioca, odnosno sud.
(4) Prilikom saslušanja maloljetnog lica, naročito ako je ono oštećeno krivičnim djelom, postupiće se 
obazrivo, da saslušanje ne bi štetno uticalo na psihičko stanje maloljetnika. Saslušanje maloljetnog lica 
obaviće se uz pomoć pedagoga, psihologa ili drugog stručnog lica.
(5) Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom seksualnom životu prije izvršenog 
krivičnog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno - na takvom iskazu ne može se zasnivati sudska 
odluka.
(6) S obzirom na životnu dob, tjelesno i duševno stanje ili druge opravdane interese, svjedok se može 
saslušati posredstvom tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka tako da mu stranke i branilac mogu 
postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog ispitivanja može se  
odrediti stručno lice.
(7) Poslije opštih pitanja svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se  
postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja. Prilikom saslušanja svjedoka nije dopušteno 
služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti.
(8) Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.
(9) Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Suočeni će se o 
svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu ponaosob saslušati i njihov odgovor unijeti 
u zapisnik. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka.
(10) Oštećeni koji se saslušava kao svjedok biće pitan se da li želi da u krivičnom postupku ostvaruje 
imovinskopravni zahtjev.

Zakletva, odnosno izjava svjedoka

(1) Ako su ispunjeni uslovi za saslušanje, sud može zahtijevati od svjedoka da prije svjedočenja položi 
zakletvu, odnosno da izjavu.
(2) Prije glavnog pretresa, svjedok može položiti zakletvu, odnosno dati izjavu samo ako postoji bojazan 
da zbog bolesti ili zbog drugih razloga neće moći da dođe na glavni pretres. Zakletva, odnosno izjava 
polaže se pred sudijom, odnosno predsjednikom vijeća. Razlog zbog kojeg je položena zakletva, odnosno 
data izjava navešće se u zapisniku.
(3) Tekst zakletve, odnosno izjave glasi: “Zaklinjem se - izjavljujem da ću o svemu što budem pitan 
govoriti istinu i da ništa od onoga što mi je poznato neću prećutati.”.

Lica koja ne polažu zakletvu, odnosno ne daju izjavu

Ne smiju se zaklinjati, odnosno davati izjavu lica koja nisu punoljetna u trenutku saslušanja, za koja je  
dokazano ili za koja postoji osnovana sumnja da su izvršila ili učestvovala u krivičnom djelu zbog koga se  
saslušavaju ili koja zbog duševnog stanja ne mogu da shvate značaj zakletve.

background image

7

(2) Ako je u okviru vještačenja potrebno izvršiti analizu neke materije, vještaku će se, ako je to moguće, 
staviti   na   raspolaganje   samo   dio   te   materije,   a   ostatak   će   se   u   potrebnoj   količini   sačuvati   za   slučaj 
naknadnih analiza.

Dostavljanje nalaza i mišljenja

Vještak dostavlja nalaze mišljenje kao i radni materijal, skice i zabilješke organu koji ga je odredio.

Pregled, obdukcija i ekshumacija leša

(1) Pregledi i obdukcija leša preduzeće se uvijek kada u nekom smrtnom slučaju postoji sumnja da je smrt 
uzrokovana krivičnim djelom ili da je u vezi sa izvršenjem krivičnog djela. Ako je leš već zakopan, 
odrediće se ekshumacija radi njegovog pregleda i obdukcije.
(2) Pri pregledu i obdukciji leša preduzeće se potrebne mjere da se ustanovi identitet leša i u tom cilju 
posebno će se opisati podaci o vanjskim i unutrašnjim tjelesnim osobinama leša.

Psihijatrijsko vještačenje

(1) Ako se pojavi sumnja da je isključena ili smanjena uračunljivost osumnjičenog, odnosno optuženog ili 
da je osumnjičeni, odnosno optuženi učinio krivično djelo zbog zavisnosti od alkohola ili opojnih droga ili 
da zbog duševnih smetnji nije sposoban da učestvuje u postupku, odrediće se psihijatrijsko vještačenje.
(2) Ako se u toku istrage osumnjičeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom pregledu radi vještačenja 
ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duže posmatranje, osumnjičeni će se poslati na psihijatrijski 
pregled, odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Rješenje o tome donosi sudija za 
prethodni postupak na prijedlog tužioca. Posmatranje ne može trajati duže od dva mjeseca.
(3) Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjičenog, odnosno optuženog poremećeno, odrediće 
prirodu, vrstu, stepen i trajnost poremećaja i dati svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno 
stanje imalo i kakav još ima na shvatanje i postupke osumnjičenog, odnosno optuženog, kao i da li je i u  
kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
(4) Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni, odnosno optuženi koji se nalazi u pritvoru, sudija 
će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je određen pritvor, da bi se preduzele mjere potrebne za  
obezbjeđenje svrhe pritvora.
(5)   Vrijeme   provedeno   u   zdravstvenoj   ustanovi   uračunaće   se   osumnjičenom,   odnosno   optuženom   u 
pritvor, odnosno u kaznu, ako bude izrečena.

MJERE   ZA   OBEZBJEĐENjE   PRISUSTVA   OSUMNjIČENOG,   ODNOSNO   OPTUŽENOG   I 
USPJEŠNO VOĐENjE KRIVIČNOG POSTUPKA
1. Vrste mjera

(1) Mjere koje se mogu preduzeti prema optuženom za obezbjeđenje njegovog prisustva i za uspješno 
vođenje krivičnog postupka su poziv, dovođenje, mjere zabrane, jemstvo i pritvor.
(2) Prilikom odlučivanja koju će od navedenih mjera primijeniti, nadležni organ pridržavaće se uslova 
određenih za primjenu pojedinih mjera, vodeći računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha 
može postići blažom mjerom.
(3) Ove mjere ukinuće se i po službenoj dužnosti odmah kada prestanu razlozi koji su ih izazvali, odnosno 
zamijeniće se drugom blažom mjerom kada za to nastupe uslovi.
(4) Odredbe ove glave shodno se primjenjuju i na osumnjičenog.

2. Poziv
Dostavljanje i sadržaj poziva

(1) Prisustvo optuženog pri izvršenju radnji u krivičnom postupku osigurava se njegovim pozivanjem. 
Poziv optuženom upućuje sud.
(2) Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva, koji sadrži: naziv organa koji poziva, ime i 
prezime optuženog, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje optuženi treba da dođe, 
dan i čas kada treba da dođe, označenje da se poziva u svojstvu optuženog i upozorenje da će u slučaju 
nedolaska biti prinudno doveden, da je dužan odmah obavijestiti tužioca, odnosno sud o promjeni adrese, 
kao i o namjeri da promijeni boravište i službeni pečat i potpis tužioca, odnosno sudije koji poziva.
(3) Kada se osumnjičeni, odnosno optuženi prvi put poziva, poučiće se u pozivu o pravu da uzme branioca 
i da branilac može biti prisutan njegovom ispitivanju.

Želiš da pročitaš svih 39 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti