VISOKA ŠKOLA ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA 

STRUKOVNIH STUDIJA

SEMINARSKI RAD 

iz predmeta

Osnovi Menadžmenta

Vođstvo i vođenje

Studenti:

Stefan Branković AVT-35/13

Profesor:

Slobodan Spasojević AVT-62/13

Dr Milica Jevremović

Vladimir Obešva AVT-86/13

Београд, мај 2013. године

САДРЖАЈ

UVOD.........................................................................................................................................1
Autoritet u vođstvu…………………………………………………………………………...2
Liderstvo.................................................................................................................................... 3

Tehnike vođenja........................................................................................................................ 6
Stil vođenja................................................................................................................................ 7
Ovlašćenja i odgovornosti........................................................................................................9

Primer- Napoleon Bonaparta………………………………………………………………10
Literatura……………………………………………………………………………………12

background image

Osnovi menadžmenta

„Vođstvo i vođenje“

2

Autorite u vođstvu

Autoritet i vrste autoriteta

Pri razmatranju pojma vođstva, od posebne važnosti je pitanje autoriteta menadžera. Autoritet 
se može ostvariti po tri osnova, i to kao: 

zvanični (formalni) autoritet, 

nezvanični autoritet i 

autoritet po osnovu znanja.

Zvanični autoritet je direktno povezan sa organizacionom ulogom. Organizaciona uloga sa 
sobom nosi određena prava, ali i obaveze. Prava uloge se ogledaju u pravu na ponašanje za koje 
je neka osoba ovlašćena po osnovu funkcije (uloge) koju ima u okviru organizacije (npr. pravo 
da zapošljava radnike, da odobrava budžet, da planira isporuke... ). 

Dakle,   zvanični   autoritet   ide   zajedno   sa   položajem,   a   ne   sa   ličnošću.   Autoritet   pripada 
organizacionoj ulozi i poseduje legitiman izvor koji ovlašćuje pojedinca da odlučuje o stvarima 
koje se tiču organizacije. 

Nezvanični ili neformalni autoritet je druga osnova autoriteta koja omogućava nekoj osobi da 
vodi druge ljude. Ova vrsta autoriteta naziva se i ličnim autoritetom ili harizmom. Harizma je 
sposobnost   i   veština   inspirisanja   entuzijazma,   poverenja   u   svoje   snage   i   mogućnosti   kod 
sledbenika, kao i izgradnja poštovanja i lojalnosti prema vođi. 

Česti su primeri u kojima osoba koja nema nikakav zvanični autoritet (nije ni na kakvom 
položaju, nema čin ili titulu), je u stvari vođa. U takvim slučajevima, ta osoba ne poseduje 
ovlašćenja da vodi druge, već to čini svojim magnetizmom ili privlačnošću koju ima za druge 
osobe. 

Nezvanični autoritet pripada osobi, ne položaju. Sledbenici slede vođu zato što ih on i njegovi 
ciljevi privlače. 

Nezvanični autoritet nema stabilnost koja je potrebna da bi jedna organizacija opstala duže 
vreme. Organizacija koja je osnovana i razvila se zahvaljujući harizmi jednog vođe može se 
ugasiti i nestati kada vođa bude smenjen. Nasuprot tome, ideja zvaničnog autoriteta obezbeđuje 
kontinuitet i uredno smenjivanje vođa na položaju. 

Krajnji izvor autoriteta je znanje, ne obavezno znanje u opštem smislu, već znanje u datoj 
oblasti. Prirodno je da se ljudi u situacijama kada je potrebno rešiti neki problem, okreću 
ljudima koji poseduju znanje i poštuju njihove odluke. Osoba koja poseduje znanje iz date 
oblasti funkcioniše de fakto kao vođa, čak i kada nije zvanično određena za vođu. 

U svakodnevnoj praksi, zvanični vođa, ponekad, prepusti stvar stručnjaku za određenu temu. 
Stručnjak može voditi grupu do rešenja datog problema kada se povlači i postaje sledbenik. 

Želiš da pročitaš svih 14 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti