UNIVERZITET CRNE GORE
PRAVNI FAKULTET
PODGORICA
SPECIJALISTIČKI RAD
Faze uviđaja
Mentor: Student:
Prof.dr Aleksandar Ivanović Vladan Vujošević
Broj indeksa: 2014/10
April, 2015
Faze uviđaja Vladan Vujošević 2014/10
2
Sadržaj:
Apstrakt
3
Uvodne napomene
4
Pojam uviđaja
5
Uviđaj sa aspekta kriminalističkih procedura
8
Predmet uviđaja
12
Cilj i svrha uviđaja
14
Faze uviđaja
19
Otkrivanje, fiksiranje i korišćenje tragova tokom uviđaja
23
Način obezbjeđenja tragova krivičnog djela prilikom uviđaja
24
Radnje uviđajne ekipe
25
Oprema za vršenje uviđaja
26
Posebne metode prilikom vršenja uviđaja
28
Najčešći propusti kod vršenja uviđaja
28
Uviđajna fotografija
33
Fotografisanje šireg izgleda lica mjesta
35
Panoramska fotografija
36
Fotografisanje užeg izgleda lica mjesta
38
Zapisnik o uviđaju
43
Primjer forme zapisnika o uviđaju kakav se koristi kod nas
45
Uviđaj i kriminalističke verzije
47
Uviđaj, kriminalističke verzije i osnovna pitanja kriminalistike
48
Uviđajna pitanja
51
Zaključak
56
Literatura
57
Faze uviđaja Vladan Vujošević 2014/10
4
Uvodne napomene
Novi Zakonik o krivičnom postupku, pored već poznatih dokaznih radnji kao što
su saslušanje okrivljenog, ispitivanje svjedoka, vještačenje, uviđaj, rekonstrukcija
događaja, provjera računa i sumnjivih transakcija, privremeno oduzimanje predmeta i
pretresanje, uvodi dvije nove dokazne radnje i to: dokazivanje ispravom i uzimanje
uzoraka (uzimanja biometrijskih uzoraka,uzoraka biološkog porekla i uzoraka za
forenzičko-genetičku analizu). Međutim, i pored značaja novih metoda i tehnika u
prikupljanju materijalnih dokaza, mišljenja smo da
uviđaj
zaslužuje posebnu pažnju
kao dokazna radnja. Naime, uviđaj se u najvećem broju slučajeva vrši u predistražnom
postupku, neposredno poslije izvršenja krivičnog djela, zbog postojanja opasnosti od
odlaganja, bilo da se radi o poznatom ili nepoznatom učiniocu krivičnog djela, sa
ciljem da se otkriju, obezbjede i fiksiraju predmeti i tragovi krivičnog djela, kao i druge
činjenice i okolnosti koje mogu da budu od značaja za rasvetljavanje krivičnog delja,
jer ono što se propusti na uviđaju, kasnije se teško može nadoknaditi, Zakonodavac u
članu 133 stav 1 Zakonika o krivičnom postupku propisuje: „
Uviđaj se preduzima kada
je za utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice u postupku potrebno neposredno
opažanje organa postupka
“.Nesporno je da je ovakva definicija neprecizna i
nepotpuna, jer zakonodavac ne propisuje formalno pravni osnov i uslov za
preduzimanje uviđaja, niti propisuje način na koji se vrši uviđaj, već samo navodi da će
se uviđaj preduzeti kada organ postupka, po slobodnoj procjeni, donese odluku da je za
utvrđivanje ili razjašnjenje neke činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje.
Tumačenjem ove odredbe dolazimo do zaključka da se pod pojmom ,,neposredno
opažanje“ podrazumijeva opažanje čulima, prije svega vida, a zatim sluha, njuha, ukusa
i dodira. Čulno opažanje organa, da bi bilo uviđaj, mora biti preduzeto u postupku i na
način propisan zakonom. Međutim, uviđaj predstavlja veoma složenu djelatnost, jer se
problematika neposrednog opažanja kombinuje sa kriminalističkim metodama.
Neposredno opažanje se dopunjuje primenom metoda mjerenja i brojanja, upoređivanja
i eksperimentisanja, fiksiranja, zatim pronalaženja, obezbjeđivanja i snimanja
pronađenih tragova, sačinjavanja skica i dr.
Faze uviđaja Vladan Vujošević 2014/10
5
Krivičnoprocesno definisanje uviđaja svodi se na zakonsko određenje uviđaja
kao neposredno, čulno opažanje, dok je kriminalističko definisanje uviđaja znatno
kompleksnije i složenije, jer sasvim izvjesno, uviđaj nije samo opažanje. Naime, uviđaj
predstavlja sistem raznovrsnih kriminalističkih radnji, kojima se, na osnovu odredaba
Zakonika o krivičnom postupku, na mjestu događaja opažaju (neposredno ili posredno,
uz učešće stručnih lica ili upotrebom specijalnih instrumenata kriminalističke tehnike),
sve bitne okolnosti nastalih događaja, te pronalaze i u skladu sa kriminalističko-
tehničkim pravilima stručno obrađuju tragovi i predmeti krivičnog djela, uz misaonu
rekonstrukciju krivičnog događaja, a u cilju prikupljanja i registrovanja (kroz zapisnik i
njegove kriminalističke priloge - skice, fotografije, video snimke itd.), svih relevantnih
informacija, radi razjašnjenja krivičnog djela i prikupljanja svih dostupnih dokaza.
Stoga s pravom pojedini autori konstatuju da se interesovanje procesualista prilikom
definisanja uviđaja, po pravilu, svodi na analizu važećih krivično-procesnih odredaba i
sagledavanja uviđaja kao dokaznog sredstva, dok se njegova kriminalistička dimenzija
uopšte ne razmatra ili se to čini na površan način.
Pojam uviđaja
„Uviđaj je procesno regulisan sistem kriminalističko-taktičkih i tehničkih radnji
u čijem se obavljanju čulnim opažanjem (neposrednim ili opažanjem „produžetaka
čula“) i izučavanjem materijalnih objekata, uz pomoć verzija, koje se (na osnovu
indukcije, dedukcije, generalizujuće pretpostavke, analize i sinteze), planiraju i
provjeravaju paralelno s hodom uviđaja, te se vrši fiksiranje cjelokupne situacije na
licu mjesta, kao materijalno-idealnog sistema (stanja, obilježja, svojstava i
međusobnih veza i odnosa dokaznih informacija) u njegovom nepromijenjenom,
originalnom obliku radi razjašnjenja strukture krivičnog događaja".
1
Osim klasične kriminalističke definicije, uviđaj kao složena krivično procesna i
kriminalstička radnja ima procesni i kriminalistički element:
1
Milan Škulić – Uviđaj i kriminalističke verzije, Beograd 1998, str.36
Faze uviđaja Vladan Vujošević 2014/10
7
potrebno neposredno opažanje (čl. 110 ZKP). U skladu sa ovom odredbom, tadašnji istražni
sudija je sačinjavao zapisnik o izvršenom uviđaju dajući uputstva kriminalističkom tehničaru
prilikom vršenja uviđaja, dok je javni tužilac najčešće bio samo pasivni posmatrač. Pravilnim
tumačenjem zakonskih odredbi proizlazi da je sud bio nadležan da sprovodi uviđaj, dok je
javni tužilac bio nadležan da rukovodi pretkrivičnim postupkom, pa samim tim i uviđajem,
koji je bio najvažnija radnja dokazivanja u pretkrivičnom postupku. Međutim, bez obzira na
tumačenje ko će vršiti uviđaj, odnosno rukovoditi uviđajem, bilo po starom ili novom
Zakoniku o krivičnom postupku,
smatramo da ključnu ulogu prilikom vršenja uviđaja
imaju radnici stručne kriminalističke službe, s obzirom na to da ni javni tužilac ni sudija
ne raspolažu potrebnim stručnim znanjem iz oblasti kriminalistike. Stoga bi javni tužioci
(kao i sudije) trebalo da prođu obaveznu obuku iz kriminalistike, kako bi na stručan način
obavljali ovo svoje ovlašćenje rukovodioca
predistražnog postupka.
Za vršenje uviđaja potrebno je, pored poznavanja prava, poznavanje izvjesne tehnike,
i priprema i organizovanje uviđaja. Metod koji će se primjeniti na uviđaj određen je
predmetom uviđaja.
Naime, uviđaj je kompleksna dokazna radnja koju uspješno može izvršiti
samo kadrovski dobro osposobljena i tehnički opremljena uviđajna ekipa u kojoj primarnu
ulogu ima kriminalistički tehničar.
Značajno je da Zakonik o krivičnom postupku predviđa da će prilikom preduzimanja
uviđaja organ postupka „po pravilu“ zatražiti pomoć stručnog lica forenzičke, saobraćajne,
medicinske ili druge struke, koje će, po potrebi, preduzeti i pronalaženje, obezbjeđivanje ili
opisivanje tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snimanja, sačiniti skice, uzeti potrebne uzorke
radi analize ili prikupiti druge podatke. Stručno lice je osoba koja raspolaže posebnim
stručnim znanjem potrebnim za obavljanje ovih radnji dokazivanja. To su prije svega stručna
lica kriminalističko-tehničke struke, odnosno kriminalistički tehničar, koji pruža stručnu
pomoć organu postupka prilikom vršenja uviđaja. Zavisno od vrste krivičnog djela, stručna
lica mogu biti inženjeri, ljekari, farmakolozi i dr. Suština je da stručna lica samo pružaju
pomoć organu postupka koji rukovodi uviđajem, a samim tim i stručnom licu određuju koje
radnje treba obaviti, na koja pitanja dati odgovor i sl.
Zakonodavac dalje propisuje da se na uviđaj može pozvati i vještak ako bi njegovo
prisustvo bilo od koristi za davanje nalaza i mišljenja (čl. 133 st, 4 ZKP). Važno je ukazati
da ni stručno lice, niti vještak, ne vrše uviđaj, ni vještačenje, već imaju samo pomoćnu
