Seminarski rad - elaborat
Poznate licnosti 90ih godina
VOJVODA NEUNISTIVI
- Milorad Pajcin –
32-godisnji inzenjer tehnologije iz srpskog sela kraj Livna zarobljen je
leta 1992. god. na vojnom, izvidjackom zadatku. Boravio je u
hrvatskim zatvorima u Rami, Prozoru, Tomislavgradu, Splitu,
Ljubuskom, gde je bio podvrgnut mucenjima kao "cetnicki vojvoda".,
Zivi sad u Cikagu ali nikad se nije oporavio od ozleda sto je zadobio u
ustaskim logorima, jos danas hoda sa stakam u ruci.
Ljudi na stakama na ulicama Banjaluke je mnogo. Ipak, za 32-
godisnjeg Milorada Pajcina mnogi znaju - preziveo je pet hrvatskih
logora. On sam jos uvek ne zna da li je to sto je ostao ziv sreca ili
nesreca.
"Zarobljen sam 24. aprila 1992. godine", svedoci Pajcin, Srbin iz sela
Gubin, opstina Livno. Po zanimanju je inzenjer tehnologije i do rata u
Bosni i Hercegovini radio je u fabrici vojne opreme "Slavko Rodic" u
Bugojnu.
U zarobljenistvo pada u vreme pakta izmedju Hrvata i Muslimana. U
rejonu sela Ravno, u koje se uputio kao pripadnik srpskih vojnih snaga
da izvidi neprijateljski teren, zarobilo ga je petnaestak pripadnika
Hrvatskog vijeca obrane i muslimanskih snaga, tzv. "zelenih beretki".
RAMA
"Odveli su me u selo Ramu kraj Ramskog jezera i odmah megafonom
pozvali seljake da vide 'pravog cetnickog vojvodu'. Vezali su me za
stolicu i navalili da me tuku. Od jednog udarca cizmom pukla mi je
vilica i razdvojila se na dva dela", prica Pajcin. "Zatim su pocele
pretnje klanjem i, lagano, nozem pravljenje rezova na glavi. Na usi mi
stavljaju stipaljke od induktorskog telefona i okretanjem brojcanika
proizvode elektrosokove. Krv sa glave celog me obliva i pomislio sam
- nestajem, kad su ispred policijske stanice u kojoj sam bio zatocen,
poceli
da
se
skupljaju
mestani."
Izneli su ga ispred stanice i Pajcin je, kaze, u magnovenju cuo njihove
glasove:
- Odseci cemo mu ruke; noge cemo da mu secemo, izvadicemo mu
oci...
U tom trenutku pojavio se Davor Glasnovic, Hrvat, naturalizovani
Kanadjanin, i ispred ociju mu stavio dvosekli noz na kome su
ugravirani inicijali Nezavisne drzave Hrvatske - NDH. Munjevitom
brzinom je secivo zabio u levu ruku, nepogresivo pogodio venu iz koje
je mlazom potekla krv. Pozvao je okupljene da "piju cetnicku krv",
prica Pajcin. Neki su pruzali ruke i umivali se njegovom krvlju, drugi su
ga cupali za kosu, grebali, udarali... Prepoznao je znanca od pre rata,
izvesnog Ambrozija Tovila, koji mu je kundakom puske udarao po
noktima i pokusavao da ih iscupa kombinovanim klestima...
Ostatak dogadjanja prekrila je nesvest. Njome su prekriveni i dozivljaji
iz mesta Prozor, gde je prebacen iz Rame. Iz policijske stanice u
Tomislavgradu, u koju je stigao iz Prozora, seca se samo batina sok-
