23 

2.

 

Vremenski konstantne struje 

 

2.1.

 

Elektri

č

na struja 

Sa elektri

č

nom strujom se sre

ć

emo svakodnevno. Hidroelektrane i 

termoelektrane isporu

č

uju elektri

č

nu struju korisnicama. Sijalice, kompjuteri i 

ku

ć

ni aparati ne rade ako nema elektri

č

ne struje. Nervni impulsi su još jedan primer 

elektri

č

ne struje.  

Organizovano kretanje naelektrisanja se naziva elektri

č

na struja.  

Haoti

č

no kretanje naelektrisanja ne stvara elektri

č

nu struju. To je zbog toga što 

haoti

č

no kretanje ne stvara pomeranje naelektrisanja ni u jednom odre

đ

enom 

pravcu.  

Nosioci naelektrisanja se mogu organizovano kretati u 

č

vrstim telima, 

te

č

nostima, gasovima i vakuumu. U provodnicima postoje naelektrisane 

č

estice 

koje se mogu kretati u materijalu (slobodni nosioci naelektrisanja). Kod dobrih 

metala (srebro, bakar, aluminijum) elektroni iz spoljašnje ljuske lako napuštaju 

mati

č

ne atome i mogu se kretati kroz provodno telo. Elektri

č

na struja u 

provodnicima nastaje pod dejstvom elektri

č

nog polja koje postoji u provodniku. 

Pod žicom se podrazumeva provodno telo cilindri

č

nog oblika, 

č

ije su 

dimenzije popre

č

nog preseka znatno manje od dužine. U elektrotehnici su od 

posebnog interesa tanke metalne ži

č

ane strukture, koje su nazvane elektri

č

na kola. 

Drugi deo ovog odeljka posve

ć

en je analizi elektri

č

nih kola. 

2.2.

 

Ja

č

ina struje 

Jedna od veli

č

ina koja se koristi za opisivanje elektri

č

ne struje je ja

č

ina 

(intenzitet) elektri

č

ne struje. Ja

č

ina elektri

č

ne struje je mera brzine usmerenog 

kretanja naelektrisanja. U elektrotehnici je uobi

č

ajeno da se izostavlja re

č

 

elektri

č

ne, pa se kaže samo ja

č

ina struje ili intenzitet struje. 

U ovom delu kursa 

ć

emo posmatrati struje koje se ne menjaju u funkciji 

vremena, odnosno vremenski konstantne (stacionarne, stalne) struje. Promenljive 

struje 

ć

e biti predmet analize kasnije u okviru ovog kursa. 

Ja

č

ina struje u provodniku može da se odredi deljenjem ukupne protekle 

koli

č

ine naelektrisanja, koja pro

đ

e kroz posmatrani popre

č

ni presek, sa vremenom 

koje je za to potrebno. S obzirom da je jedinica za naelektrisanje kulon (C), a za 

vreme sekund (s), jedinica za ja

č

inu struje je 

C s.

 Ovoj jedinici je dato posebno 

ime, amper (A). Relacija koja povezuje ja

č

inu struje, naelektrisanje i vreme može 

da se izrazi na slede

ć

e na

č

ine 

24

 

IZŽS i IZnR – Predavanja iz Elektrotehnike

 

 

[A],

Q

I

t

 (2.1) 

ili 
 

[C].

Q

It

 (2.2) 

Za opisivanje elektri

č

ne struje, osim ja

č

ine struje, koristi se i vektor gustine 

struje. Ja

č

ina struje u provodniku je proporcionalna koli

č

ini naelektrisanja koja 

pro

đ

e kroz popre

č

ni presek provodnika. Vektor gustine struje,  ,

J

 je vektor 

č

iji je 

intenzitet jednak koli

č

niku iz ja

č

ine struje i površine popre

č

nog preseka 

 

2

A

.

m

I

J

S

 (2.3) 

Vektor gustine struje i vektor ja

č

ine elektri

č

nog polja u provodniku su vektori istog 

pravca i smera (slika 2.1). 

 

Slika 2.1. Vektor ja

č

ine elektri

č

nog polja i vektor gustine struje u provodniku.

Primer 2.1 

Koli

č

ina naelektrisanja 

35mC

Q

 pro

đ

e izme

đ

u dva popre

č

na preseka u 

provodniku za vreme 

20ms.

t

 Odrediti ja

č

inu struje u ovom provodniku. 

Rešenje. 
Zadato je 

3

35 10 C

Q

 i 

3

20 10 s.

t

 

Ja

č

ina struje u provodniku jednaka je 

 

3

3

35 10

1,75 A.

20 10

Q

I

t

 

Primer 2.2 

Ako kroz provodnik postoji struja ja

č

ine 120

μ

A  u trajanju od 15s,  odrediti 

proteklu koli

č

inu naelektrisanja. 

Rešenje. 
Zadato je 

6

120

μ

A 120 10 A

I

 i 

15s.

t

  

Protekla koli

č

ina naelektrisanja je 

 

6

6

3

120 10

15 1800 10

1,8 10

1,8mC.

Q

It

 

 

background image

26

 

IZŽS i IZnR – Predavanja iz Elektrotehnike

 

2. površine popre

č

nog preseka, 

3. vrste materijala i  
4. temperature. 
Eksperimentima može da se pokaže da je otpornost uzorka od nekog materijala 

direktno proporcionalna dužini i inverzno proporcionalna površini popre

č

nog 

preseka. Kombinacija ovih izjava može da se napiše u obliku 

 

,

l

R

S

 

gde je 

l

 dužina uzorka (u metrima) i 

S

 površina popre

č

nog preseka (izražena u 

metrima na kvadrat). 

Konstanta proporcionalnosti u ovom slu

č

aju se odnosi na vrstu materijala i 

nazvana je specifi

č

na otpornost materijala. Ona je definisana kao otpornost koja 

postoji izme

đ

u naspramnih strana kocke, od tog materijala, 

č

ije su stranice dužine 

1m. Oznaka za specifi

č

nu otpornost je  ,

 a jedinica je om-metar ( m

). Prema 

tome, otpornost nekog tela može da se odredi iz izraza 

 

[ ].

l

R

S

 (2.4) 

Iz izraza (2.4) se vidi da otpornost tela zavisi od njegovog oblika i dimenzija, kao i 

od vrste materijala od kog je napravljeno. Za razliku od otpornosti, specifi

č

na 

otpornost je karakteristika materijala i ne zavisi od oblika, niti od veli

č

ine tela. 

Opseg vrednosti otpornosti je veoma širok. Neki kerami

č

ki izolatorski 

materijali, kao oni koji se koriste na dalekovodima, imaju otpornost reda  T

.  

Otpornost 

č

oveka je reda veli

č

ine  k

.  

Primer 2.4 

Žica od bakra dužine 200 m i površine popre

č

nog preseka 

2

0,8mm

 ima 

specifi

č

nu otpornost od  0,02

μ

m.

 Odrediti otpornost ove žice. 

Rešenje. 
Zadato je 

200m,

l

 

6

2

0,8 10 m

S

 i 

6

0,02 10

m.

  

Otpornost žice iznosi 

 

6

6

0,02 10

200

5 .

0,8 10

l

R

S

 

 

Primer 2.5 

Otpornik je napravljen od 250 metara duge bakarne žice pre

č

nika 0,5mm.  

Specifi

č

na otpornost žice  0,018

μ

m.

 Izra

č

unati otpornost ovog otpornika. 

Rešenje. 

2

. Vremenski konstantne struje

 27

 

Zadato je 

250m,

l

 

3

0,5 10 m

d

 i 

6

0,018 10

m.

 

Površina popre

č

nog preseka žice je jednaka je 

 

2

3 2

6

2

(0,5 10 )

π

π

0,1963 10 m .

2

4

d

S

 

 

 

 

Otpornost otpornika iznosi 

 

6

6

0,018 10

250

22,9 .

0,1963 10

l

R

S

 

2.3.1.

 

Promena otpornosti sa temperaturom 

Otpornost materijala tako

đ

e zavisi i od temperature, i izražava se preko 

temperaturnog koeficijenta, specifi

č

nog za taj materijal. Otpornost metala se 

pove

ć

ava sa porastom temperature. Otpornost grafita, izolatora, poluprovodnika i 

elektrolita se smanjuje sa porastom temperature. Iz ovih razloga se kaže da metali 

imaju pozitivan temperaturni koeficijent. Za izolatore i ostale materijale se kaže da 

imaju negativan temperaturni koeficijent. Sa umerenom promenom temperature, 

promena otpornosti provodnika je relativno mala i može da se aproksimira pravom 

linijom, kao što je to ilustrovano na slici 2.3. 

 

Slika 2.3. Promena otpornosti provodnika sa temperaturom. 

Temperaturni koeficijent materijala se definiše kao mera promene otpornosti 

po stepenu temperature u odnosu na otpornost na nekoj specifi

č

noj temperaturi. 

Simbol koji se koristi za temperaturni koeficijent je  ,

 a jedinica je 

1 °C

, gde °C 

ozna

č

ava stepen Celzijusa. Za referentnu temperaturu se obi

č

no uzima ili 0°C ili 

20°C, i otpornost na ovoj temperaturi se ozna

č

ava sa 

0

.

R

 Otpornost na temperaturi 

 [°C] može da se odredi iz 

 

0

0

1

(

) ,

R

R

  

 (2.5) 

gde je 

0

R

 vrednost otpornosti na temperaturi 

0

 (obi

č

no 0°C ili 20°C).  

Promena otpornosti sa temperaturom se koristi za konstrukciju nekih 

termometara. Me

đ

utim, promena otpornosti sa temperaturom je naj

č

ć

nepoželjna.  

U tabeli 2.1 date su specifi

č

ne otpornosti i temperaturni koeficijenti za neke 

materijale na 20°C. 

background image

2

. Vremenski konstantne struje

 29

 

Kelvinove skale). Takvi materijali se nazivaju superprovodnicima. Koriste se u 

konstrukciji jakih elektromagneta, na primer kod skenera u medicinskoj dijagnostici 

ili vozova na magnetskom jastuku. 

Za potrebe teorijske analize uvodi se pojam savršenog provodnika. Kod takvog 

provodnika specifi

č

na otpornost jednaka je nuli, pa je samim tim i otpornost 

jednaka nilu. U tehni

č

koj praksi 

č

esti su provodnici u obliku žica. U analizi kola 

takve žice se smatraju savršeno provodnim. 

2.4.

 

Omov zakon 

Kada postoji struja kroz otpornik, na otporniku 

ć

e postojati napon. Podsetimo 

se da se napon meri u voltima (V).  

Omov zakon kaže da je napon izme

đ

u krajeva otpornika direktno 

proporcionalan ja

č

ini struje kroz njega, pod uslovom da su ostali 

č

inioci (kao na 

primer temperatura) konstantni. Ovo može da se napiše u matemati

č

kom obliku na 

slede

ć

i na

č

in 

 

.

U

I

 

Za dobijanje jedna

č

ine od prethodnog izraza potrebna je konstanta 

proporcionalnosti. Ta konstanta je otpornost otpornika. Omov zakon u 

matemati

č

kom obliku može da se napiše na slede

ć

e na

č

ine 

 [V],

U

RI

 (2.6) 

ili 

 

[A],

U

I

R

 (2.7) 

ili 

 

[ ].

U

R

I

 (2.8) 

Kada kroz otpornik postoji ja

č

ina struje 

I

 kaže se da na otporniku postoji pad 

napona koji je jednak 

.

U

RI

 Znak “+” na slici 2.4 ozna

č

ava onaj kraj otpornika 

koji se nalazi na višem potencijalu. To je kraj otpornika u koji struja “ulazi”. 

 

Slika 2.4 Uz Omov zakon.

Primer 2.8 

Odrediti napon izme

đ

u krajeva otpornika otpornosti  33k ,

 ako kroz otpornik 

postoji struja ja

č

ine 5,5 mA. 

Rešenje. 

Želiš da pročitaš svih 35 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti