Vršnjačko nasilje
Seminarski rad
SEMINARSKI RAD
TEMA
Vrsnjacko nasilje
Mentor: Student:
1
|
P a g e
Seminarski rad
SADRŽAJ
2
|
P a g e

Seminarski rad
1.Dijagnostikovanje i problemi dijagnostikovanja nasilja u
školi
Nastavljajući razmatranja o odredjenju i definisanju pojma nasilja, moţe se zakljuĉiti da je
nasilje pojava koju je teško definisati, uoĉiti i ispitivati. Neke od teškoća koje se odnose na
merenje školskog nasilja, odnose se na ĉinjenicu da nasilje ne mogu lako da primete ni svi
uĉenici ni nastavnici, jer se naprosto ne mogu istovremeno biti na više mesta, a neka od mesta
na kojima se dogadja nasilje ĉesto nisu pristupaĉna posmatraĉima. Takodje, jedno od
ograniĉenja merenja školskog nasilja odnosi se na ĉinjenicu da je nasilna interakcija
nedozvoljena, pa ĉak i ako je uĉesnici, pre svega uĉenici, sa stanovišta vršnjaĉkih normi
smatraju “normalnom”, postoji svest i tendencija da nasilje treba prikriti od odraslih. Dodatni
problem merenja školskog nasilja, takodje predstavlja i poluzatvorenost škola kao institucija
za istraţivaĉe koji dolaze van škole, kao i neslaganje oko kriterijuma šta jeste, a šta nije nasilje
(Popadić, 2009).
Istraţivanjem siledţistva (bullinga) oblast nasilja trebala bi da se suzi na oblast nasilja
koja se odnosi samo na ponovljeno nasilje i na nasilje sa disbalansom moći (jaĉeg prema
slabijem), ĉime zadatak postaje teţi, jer u tom sluĉaju treba dodatno prepoznati karakteristike
koje siledţistvo razlikuje od drugih oblika agresije i nasilja. U skladu sa tim, istraţivanja
siledţistva bi trebala biti posebna, jasno odvojena podkategorija u okviru istraţivanja školskog
nasilja uopšte. U praksi i istraţivanjima, pojmovi agresije, nasilja i siledţistva ĉesto se mešaju
i izjednaĉavaju. U nizu istraţivanja (Smith, 2003; citirano kod Popadić, 2009) dešava se da
istraţivanja koja se formalno bave siledţijstvom formalno kreću od definicije siledţijstva, da bi
se kasnije u samom istraţivanju i u diskusiji rezultata “izbrisala” razlika izmedju ponovljenog
i asimeriĉnog nasilja i ostalih formi agresije.
Tehnike prikupljanja podataka o nasilju mogu se svrstati u nekoliko grupa. U okviru
upitnika u širem smislu, moţemo razlikovati procene i samoporocene. Zatim, tu spadaju i
kvalitativna istraţivanja koja se mogu sprovoditi pojedinaĉno ili u malim grupama, u okviru
kojih se prikupljaju podaci koji ne podlezu kvantitativnoj analizi. Osim upitnika, podaci se
mogu prikupljati i posmatranjem u prirodnim ili, za potrebe eksperimanta, konstruisanim
situacijma.
Za prikupljanje podataka o tome ko se izdvaja po nasilnom ponašanju prema drugima, a
4
|
P a g e
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti