Vrste bankarskih poslova

J.U. S.E.Š. „Mirko Vešović“

Podgorica

Stručni rad

Predmet: Bankarsko poslovanje

VRSTE BANKARSKIH POSLOVA

Mentor: Učenik:

Mirjana Kaluđerović, prof. Marko Hidić, IV - 5

Podgorica, maj 2012

Vrste bankarskih poslova

SADRŽAJ

1. Uvod................................................................................. str 4

2. Klasifikacija bankarskih poslova ..................................... str 5

2.1

Pasivni bankarski poslovi....................................... str 5

2.2

Aktivni bankarski poslovi....................................... str 10

2.3

Neutralni bankarski poslovi.................................... str 11

2.4

Sopstveni bankarski poslovi.................................... str 13

3. Primjeri.............................................................................. str 14

4. Zaključak .......................................................................... str 18

5. Literatura........................................................................... str 19

Vrste bankarskih poslova

2. KLASIFIKACIJA BANKARSKIH POSLOVA

Osnivanje savremenih banaka

počinje početkom XIX vijeka. Stvaraju se temelji današnjeg

modernog bankarstva. Samim tim i bankarski poslovi postali su složeni i raznoliki. Postoji
nekoliko klasifikacija vrsta bankarskih poslova:
-

pasivni bankarski poslovi -

banka se pojavljuje u ulozi dužnika svoga klijenta; kao što su

emisioni poslovi, poslovi izdavanja bankarskih obveznica i založnica, tekući račun, ulozi na
štednju, ulozi na blagajničke zapise;
-

aktivni bankarski poslovi

- banka se pojavljuje kao povjerilac svoga komintenta; davanje

kratkoročnih i dugoročnih kredita komitentima;
-

neutralni bankarski poslovi

- banka u tim poslovima nije ni povjerilac ni dužnik; poslovi

vezani za: depozit, sef, akreditiv, devizni poslovi, klirinški poslovi, poslovi unutrašnjeg
prometa, bankarske garancije;
-

sopstveni bankarski poslovi

- banka obavlja poslove u svoje ime i svoj račun; a to su

arbitražni, špekulativni poslovi, kao i poslovi vezani za osnivanje sopstvenog preduzeća i
učešće u kapitalu drugih preduzeća.

2.1 PASIVNI BANKARSKI POSLOVI

Za svaku poslovnu banku pasivni bankarski poslovi su osnova poslovanja. Tuđa sredstva su
pokretačka snaga za jedno bankarsko preduzeće.  Na ove poslove banka isplaćuje pasivnu
kamatnu stopu.  Banka prikuplja tuđa sredstva i dalje ih plasira u kratkoročne ili dugoročne
kredite   na   koje   naplaćuje   kamatu.   Ta   kamata   je   dobitak   za   banku.   Pošto   se   prikupljena
novčana sredstva u banci transformišu ona dobijaju znatno veći kvalitet.  Zlatno bankarsko
pravilo finansiranja utemeljeno je još 1854. godine od strane njemačkog autora Otto Hübner-a

s ciljem da se održi likvidnost banke i ono glasi: „Kredit koji neka banka može dati, a da pri
tome ne dođe u opasnost u pogledu ispunjavanja svojih obaveza, mora odgovarati kreditu koji
banka uživa i to ne samo po iznosu nego i po kvalitetu.

“ Što znači da preduzeća koja

dugoročno prikupljena sredstva transformišu u kratkoročna snose manji rizik od onih koja
kratkoročno prikupljena sredstva transformišu u dugoročna.

Crnogorski Zakon o bankama definiše bankarske poslove kao poslove primanja novčanih depozita i

odobravanja kredita za sopstveni račun.Pored ovih banka može obavljati i ostale poslove propisane u članu 6.
Zakona.

U crnogorskom Zakonu o bankama, banka se definiše kao pravno lice koje obavlja bankarske poslove na

osnovu dozvole ili odobrenja Centralne banke Crne Gore za obavljanje tih poslova.

Otto H

bner je bio njemački statističar i ekonomista. Osnovao je „Centralnu Statističku Arhivu,“ koja je

obrađivala gotovo sve svjetske statističke podatke. Osim rada u polju statistike bio je priznat po svojim djelima u
kojima je obrađivao tematiku poslovanja banaka. 1862. godine osnovao je prvu hipotekarnu banku u Prusiju,
kojom je upravljao do smrti.

J. Marković I.: Poslovne finansije, Savremena administracija, Beograd, 1982. g. str. 6 S

U članu 47. Zakona o bankama Crne Gore navodi se da je banka dužna da u skladu sa zakonima zemlje,

propisima Centralne banke i dobrim praksama za upravljanje rizicima u bankama uspostavi sistem kako bi se
zaštitila. I to kroz indentifikaciju postojećih i mogućih rizika, pravilnu procjenu mogućih rizika, praćenje i
analiziranje rizika, kontrolisanjem, minimiziranjem i limitiranjem rizika.

Vrste bankarskih poslova

Međutim, kada bi sve banke sprovodile ovakvu politiku poslovanja, teško da bi mogle da
zadovolje potrebe jedne nacionalne privrede. Uz to još treba dodati činjenicu da je znatno
manja količina kapitala namijenjenog za dugoročna investiranja. Zato bankarski menadžment
usmjerava poslovanje uglavnom na kratkoročne poslove.
Banka prikuplja rasuta i neangažovana sredstva, transformiše ih i plasira finansijski
deficitarnim transaktorima. Najveći dio kapitala banka dobija iz depozita stanovništva.

Bankarski menadžment ima za cilj da obezbjedi stalne prilive novčanih sredstava

kako bi

mogao da odgovori tražnji za kreditima koja raste iz dana u dan.
Pasivni bankarski poslovi se dijele prema njihovoj osnovnoj funkciji, sadržini i značaju. Prema
različitim kriterijumima najčešća podjela je prema:

porijeklu novčanih sredstava koja banka koristi;

imovinsko-pravnim obilježjima nosioca sredstava;

ročnosti odnosno po načinu njihovog raspolaganja od strane vlasnika sredstava.

2.1.2

Podjela prema porijeklu novčanih sredstava

Prema porijeklu novčanih sredstava koja komitenti ulažu na račun depozita kod banke pasivni
bankarski poslovi se dijele na:

poslove koji potiču od uloga u banku novca koji se već nalazi u prometu;

poslove koji nastaju uplatom na račun kod banke (novi transakcioni novac);

poslove koji su inicirani prodajom deviza, zlata i kratkoročnih hartija od vrijednosti.

2.1.3

Podjela prema imovinsko-pravnim obilježjima nosioca depozita

Prema imovinsko-pravnim obilježjima nosioca depozita pasivni bankarski poslovi se dijele na:

poslove koji su inicirani prilivom depozita od komitenata banke koji predstavljaju
slobodna novčana sredstva preduzeća i drugih transaktora;

poslove koji su vezani poslovnim odnosima sa stanovništvom.

Član 69. Zakona o bankama propisuje da sopstvena sredstva banke predstavljaju zbir uplaćenog akcionarskog

kapitala i drugih osnovnih i dopunskih elemenata sredstava, umanjen za odbitne stavke. Iznos sosptvenih
sredstava banke uvijek mora biti na nivou koji je jednak ili veći od iznosa minimalnog novčanog dijela
osnivačkog kapitala utvrđenog Zakonom i ukupnog iznosa potrebnog kapitala za sve rizike. Centralna banka je
institucija koja propisuje osnovne i dopunske elemente sopstvenih sredstava i odbitne stavke.