Vrste droga

Heroin

 

Heroin je polusintetički derivat morfija od kojeg je jači tri do pet puta. Prvi put je sintetiziran 
1874. godine, a na tržištu se pojavio 1898. godine kao novi lijek protiv bolova i postao jedan od 
najviše korištenih lijekova ranih 1900-ih godina, jer se smatralo da ne stvara ovisnost. Međutim, 
uskoro se pokazalo da je ta tvrdnja potpuno netačna i heroin se prestao koristiti u medicini. 
Heroin je prašak gorkog okusa, topljiv u vodi. Čisti heroin je bijele boje, ali se na ilegalnom 
tržištu pojavljuje u različitim nijansama od bijele do smeđe boje, jer mu se dodaju različite 
supstance prilikom pripreme za prodaju. Dileri miješaju heroin sa različitim supstancama kako bi 
dobili na količini, a neke od tih supstanci mogu biti i otrovne. Osim toga, nikad se ne zna jačina 
heroina koja se uzima.
 

Efekti i posljedice 

Heroin se može koristiti ušmrkavanjem, pušenjem i injiciranjem u venu. Nakon konzumiranja, 
heroin prelazi krvno-moždanu barijeru. Kada dođe u mozak, heroin se pretvara u morfij i veže za 
opioidne receptore u mozgu. Korisnici doživljavaju euforiju, prijatno i intenzivno osjećanje koje 
se naziva “flesh”. Jačina osjećaja euforije zavisi od količine uzete droge, kao i od brzine kojom 
droga dolazi u mozak i veže se za prirodne opioidne receptore. Osim euforije, kod korisnika se 
javlja suhoća usta i otežanost ruku i nogu. Može se pojaviti mučnina, povraćanje i jak svrab. 
Nakon početnih efekata euforije koja traje od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, korisnik se 
može osjećati pospano nekoliko sati, zjenice su mu sužene, mentalne funkcije su zamagljene, a 
rad   srca   i   disanje   usporeno.   Ovi   efekti   traju   od   3   do   5   sati,   zavisno   od   doze. 
Ponovljeno konzumiranje heroina, bez obzira na način upotrebe, dovodi do tolerancije, psihičke i 
fizičke ovisnosti već nakon 2 do 3 sedmice. U početku dominira želja da se prijatni efekti 
ponovo dožive, a kasnije strah od apstinencijalnog sindroma. Fizička ovisnost nastaje nakon što 
se tijelo navikne na prisustvo droge i ukoliko se droga naglo prestane uzimati pojavljuje se 
apstinencijalni   sindrom.   Apstinencijalni   simptomi   se   pojavljuju   nekoliko   sati   nakon   zadnje 
upotrebe i uključuju curenje iz nosa, kihanje, nemir, bolove u kostima i mišićima, insomniu, 
dijareju, povraćanje, ježenje kože, trzanje nogama i žudnju za drogom. Ovi simptomi kulminiraju 
24 do 48 sati od zadnje upotrebe i mogu trajati 5 do 10 dana. Simptomi kao što su: insomnia, 
anksioznost i žudnja za drogom mogu trajati duže vrijeme. Heroinski apstinencijski sindrom ne 
ugrožava   život,   ali   može   biti   veoma   neugodan.   Ovisnici   se   veoma   boje   apstinencijalnog 
sindroma   i   učiniće   sve   da   ga   ne   bi   doživjeli   (kriminalne   radnje,   nasilništvo). 
Veoma čest uzrok smrti kod ovisnika o heroinu je predoziranje. Rizik se povećava ukoliko se 
heoin kombinuje sa drugim depresivnim supstancama, kao što su alkohol, benzodiazepini ili 
metadon. Također, kod osoba koje injiciraju heroin postoji veliki rizik od prenošenja virusa 
hepatitisa B, C i HIV-a.

 

 
 
Iz   Priručnika   za   multidisciplinarni   pristup   prevenciji   zloupotrebe   psihoaktivnih   supstanci, 
Udruženje LINK za prevenciju ovisnosti i smanjenje štete, Sarajevo, 2006. 

Amfetamini

 

Amfetamini spadaju u grupu sintetičkih stimulansa koji su proizvedeni 1920. godine i počeli su 
se koristiti u kliničkoj praksi kao sredstvo protiv umora. Kasnije je otkriven i njihov depresivni 
efekat   na   apetit,   pa   su   naišli   na   široku   primjenu   u   toj   oblasti. 
Pojavljuju se u obliku tableta i kapsula i uzimaju se oralno. 

Efekti i posljedice 

Amfetamini se koriste u  medicinskoj praksi  za liječenje  narkolepsije  (napadi nekontrolisane 
pospanosti) i hiperaktivnosti. Više se ne koriste za liječenje depresije i gojaznosti zbog opasnih 
nus efekata. 

Male doze amfetamina podstiču budnost i energičnost. Mogu izazvati ubrzano disanje i rad srca, 
suzbijaju apetit, zjenice su proširene. Također uzrokuju probleme sa spavanjem. Nus pojave 
uključuju   nemir,   drhtanje,   znojenje,   anksioznost,   glavobolju,   zamagljen   vid,   vrtoglavicu, 
nepravilan rad srca i bolove u prsima. Neki korisnici mogu iskusiti osjećaj moći i superiornosti. 
Neki mogu postati agresivni. Ukoliko dođe do predoziranja javljaju se: iluzije, halucinacije, 
visoka temperatura, delirijum, napadi, koma, srčani i moždani udar i smrt. Kombinovanje sa 
alkoholom i drugim drogama je posebno opasno. 

Ukoliko   se   amfetamini   koriste   redovno,   javljaju   se   hronični   problemi   sa   spavanjem,   nagle 
promjene raspoloženja, ubrzan rad srca, visok krvni pritisak, gubitak težine, gubitak apetita. 
Visoke   doze   mogu   uzrokovati   oštećenje   živaca,   hroničnu   psihozu,   paranoju   i   halucinacije. 
Redovna upotreba dovodi do stvaranja tolerancije, pa su potrebne sve veće doze amfetamina 
kako bi se postigao željeni učinak. 

background image

Želiš da pročitaš svih 8 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti