Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Ekonomski fakultet u Osijeku
Preddiplomski studij
VRSTE I TEHNIKE POSLOVNOG KOMUNICIRANJA
Seminarski rad iz predmeta Poslovni informacijski sustavi
Studenti : Bruno Bockovac
Alen Ljubičić
Mihael Ćavar
Mentor: Prof. dr. sc. Maja Lamza – Maronić
Doc. dr. sc. Jerko Glavaš
Osijek, 2014.
4
2. Vrste poslovnog komuniciranja
Svaka komunikacija ima neki cilj. U zavisnosti od cilja koji postavimo ispred sebe, mi ili
poduzeće koje zastupamo, zavisi način koji ćemo koristiti pri komuniciranju. Unutar
poduzeća postoji komunikacija koja je internog i eksternog karaktera i baš iz tog razloga što je
komunikacija sve složenija i potrebnija, došlo je do razvoja posebne multikulturne nauke koja
u sebi obuhvaća retoriku, lingvistiku, gramatiku, psihologiju, filozofiju i dr. a zove se
komunikologija.
Da bi komunikacija bila moguća potrebno je najmanje dva subjekta: pošiljalac i slušalac.
Slika 1. Komunikacijski proces – model interpersonalne komunikacije
„I jedan i drugi (pošiljalac i primalac) zainteresirani su za bolje razumjevanje suštine
poslane poruke.“ (Cvetković, Lj. 2006: 165)
2.1. Podjela komunikacije
Komunikacija kože biti:
a. verbalna – neverbalna
b. govorna ili usmena – pisana
c. posredna – neposredna
Usmena komunikacija
prednosti: brzina i feedback
nedostaci: iskrivljavanje poruke
5
Pisana komunikacija
prednosti: opipljiva i provjerljiva
nedostaci: oduzima vrijeme i nema feedback-a
Neverbalna komunikacija
prednosti: podržava ostale komunikacije i osigurava vidljivu ekspresiju emocija
nedostaci: kriva precepcija „govora tijela“ ili gesta može utjecati na pogrešnu
interpretaciju poruke
Verbalna komunikcija
sadržaj
što je rečeno
Riječi su simbolički izraz misli i imaju dva značenja: denotativno i konotativno. Denotativno
značenje opisuje nešto što je zajedničko svim ljudima, a konotativno opisuje nešto što
karakterizira nekog pojedinca.
Ljudi često upotrebljavaju riječi na neuobičajen način, odstupaju od dogovora, pa se zbog
toga javljaju kolokvijalni izrazi i žargon. Ljudi se ne izražavaju jasno, govore dvosmisleno ili
ne kažu što misle, a to sve otežava komunikaciju. Također komunikaciju može otežati i
količina riječi koja može biti prevelika ili pak premala.
Organizacija donosi odluku koju vrstu komunikacije će koristiti da bi ostvarila što bolju
komunikaciju, tj. bolji prijenos poruke.
Nekada je najbolje kombinacija nekoliko različiti vrsta komunikacije, jer se tako stvaraju
mogućnosti za bolje razumijevanje poruke.
