1
OSIGURANJE
Pojam i definicija osiguranja
Osiguranje je institucija koja nadoknađuje štete nastale u društvu, u njegovoj privredi ili kod
ljudi, usljed dejstva rušilačkih prirodnih sila ili nesrećnih slučajeva. Ono, u stvari, pruža
ekonomsku zaštitu osiguranicima od štetnih dejstava i ekonomskih poremećaja do kojih dolazi
kada nastane osigurani slučaj, odnosno kada se ostvari rizik u svim fazama društvene
reprodukcije ili u svakodnevnom životu ljudi.
Pojmovi opasnost, rizik, šteta, odšteta, usko su povezani sa pojmom osiguranja, a sam naziv
osiguranje stvara predstavu o sigurnosti. Međutim, u osiguranju se, u savremenim uslovima, ne
radi samo o sigurnosti, već i o još nekim važnim faktorima, npr. o stabilnosti privrednog procesa,
pa i o društvenom procesu uopšte. Osiguranje, u suštini, predstavlja udruživanje svih onih koji su
izloženi istoj opasnosti, s ciljem da zajednički podnesu štetu koja će zadesiti samo neke od njih.
Preko osiguranja izjednačavaju se rizici na prihvatljivom nižem nivou, amortizuju se. Osiguranje
se javlja u tri vida, odnosno ima tri sastavna dijela:
• ekonomski,
• tehnički,
• pravni.
1. Ekonomski vid se izražava u cilju koji se postiže u osiguranju – to su funkcije osiguranja.
2. Tehnički je onaj dio koji uređuje funkcionisanje osiguranja kao specifičnog mehanizma za
izjednačavanje rizika.
3. Pravni – predstavlja uređivanje veoma brojnih pravnih odnosa koji nužno nastaju u osiguranju
udruživanjem sredstava za odštećenje svih osiguranika koje zadesi šteta.
To je uređivanje pravila i obaveza osiguranika i osiguravača kod ostvarivanja odštetnih prava, tj.
kod likvidacije štete.
Uloga osiguranja
Sa ospekta pojedinaca dvostuka je uloga osiguranja:
• zaštita osiguranika.
• zaštita trećh lica.
1.Pojedinac se može obezbijediti osiguranjem počev od egzistencije svih najbližih u slučaju
smrti ili trajnog invaliditeta, odnosno gubitak radne sposobnosti pa do naknade putnih troškova i
troškova boravka za vrijeme kiše na godišnjem odmoru.
3
Ukupno naplaćena premija osiguranja:
- 2004. godine : 478 mil USD
- 2008. godine : 833 mil USD
20 društava u 2008. godini
- 17-osiguranje,2-reosiguranje,1-osiguranje i reosiguranje
- 13-većinsko strano vlasništvo, 7-domaća društva
Rast udela društava koja su u većinskom stranom vlasništvu
Karakteristike:
- nelojalna konkurencija
- dominacija osiguranja od autoodgovornosti
- nemogućnost plasmana dugoročnih sredstava
- neadekvatne i nerealne tarife
- nerazvijeno životno osiguranje
- neblagovremena isplata naknada
- previsoke provizije posrednika
- nenamensko korišćenje rezervi itd.
- najveće učešće osiguranja imovine u regionu
Hrvatska
:
- učešće životnog osiguranja – 23%
- oprezan pristup ulasku inostranog kapitala
- “Kroacia osiguranje” – preko 40%
- Kompanije u većinskom stranom vlasništvu-25%
Slovenija
:
- učešće životnog osiguranja-29,4%
- najveći stepen razvijenosti osiguranja u regionu
- najveća bruto premija po stanovniku i učešće bruto premije u BDP
- najveće učešće životnog osiguranja
- najveće učešće u tržištu osiguranja u regionu
- oprezan pristup ulasku stranog kapitala
Bosna i Hercegovina
:
- najveće učešće osiguranja od autoodgovornosti u regionu
- najveći broj osiguravajućih kompanija
Makedonija
:
4
- najslabiji pokazatelji stepena razvijenosti osiguranja u regionu
- najniže učešće u tržištu osiguranja regiona
Vrste osiguranja
Pod pojmom vrste osiguranja podrazumijevamo skup opasnosti od kojih se osiguravaju određene
stvari. Prema tome, svaku vrstu osiguranja određuje skup opasnosti, osobine samih stvari, mjesto
korištenja i upotrebe stvari koja se osigurava.
Osiguranje imovine
Osiguranje imovine zauzima centralno mjesto na ukupnom tražištu osiguranja. U najrazvijenijim
zemljama svijeta postoje drugačiji odnosi imovinskih osiguranja, u koja u širem smislu spadaju i
osiguranje usjeva i plodova životinja, osiguranje motornih vozila transporta i životnoga
osiguranje.
U osiguranju imovine kao ključnoj grani osiguranja postoje brojni problemi izazvani otežanom
uslovima poslovanja. Proivredni subjekt, usled sopstvene nelikvidnosti i smanjenim kapacitetom
rada, ne osiguravajući cjelokupnu imovinu, vrše selekciju rizika, osiguravaju uglavnom na bazi
knjigovodstvenih vrednosti, koje su često nerealno niske, veoma teško plaćaju premiju.
Pre obrazloženja pojedinih tipova osiguranja imovine, najbitnije kategorije koje se odnose na
imovinska osiguranja uopšte, pre svega, na bazi zakona o obligacijonim odnosima iz 1978
godine.
Osiguranje imovine može zaključiti samo lice koje ima interes da se dogodi osigurani slučaj,
pošto bi inače pretrpjelo neki materijalni gubitak. Pravo iz osiguranja mogu imati samo lica koja
su u času nastanka štete imala materijalni interes da se osigurani slučaj ne dogodi.
Osnovna svrha osiguranja imovine je u tome da se obezbedi naknada štete koja bi se desila na
imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja. Ključni pristup koji proizilazi iz
Zakona o obligacijonim odnosima kod nadoknade štete u imovinskim osiguranjima pri tome su:
• Da iznos naknade ne može biti veći od štete koji je osiguranik pretrpeo nastupanjim osiguranog
slučaja
• Da su punovažne odredbe ugovora kojima se iznos naknade ograničava na manji iznos od
iznosa štete
• Da se pri utvrđivanju iznosa štete uzima u obzir izmakla (izgubljena) dobit samo ako je to
ugovoreno
• Da se naknada iz osiguranja, ukoliko se u toku istog osiguranja dogodi više osiguranih
slučajevaj jedan za drugim, određuje i isplaćuje u potpunosti za svaki od njih, s obzirom na cjelu
svotu osiguranja, bez njenog umanjenog za iznos ranije isplaćenih naknada u toku tog perioda
• Da se naknada u slučaju da je ugovorom o osiguranju vrednosti osigurane stvari sporazumno
utvrđena određuje prema toj vrednosti, izuzev ako osiguravač dokaže da je ugovorena vrednost
znatno veća od stvarne vrednosti, a za tu razliku ne postoji opravdan razlog.
