Sadržaj
UVOD ..............................................................................................................................
1 LOGISTIKA..................................................................................................................
1.1. Razvoj logistike .......................................................................................................
2. SKLADIŠTE...............................................................................................................
2.1. Pojam i funkcije skladišta.......................................................................................
2.2. Prijem robe..............................................................................................................
2.3. Smještaj i čuvanje robe
2.4. Izdavanje robe iz skladišta ......................................................................................
3. POJAM I VRSTE SKLADIŠTA................................................................................
3.1.Skladište prema načinu izgradnje ...........................................................................
3.2. Skladišta prema stupnju mehaniziranosti................................................................
3.3. Skladišta prema funkcijama.....................................................................................
3.4. Skladišni procesi i organizacijske jedinice unutar skladišta ...................................
3.5. Raspored robe u skladištu ........................................................................................
ZAKLUČAK
LITERATURA ..............................................................................................................
Uvod
Završni rad govori o skladištenju robe, te različitim skladišnim sustavima i vrstama
skladišta.Upravljanje skladištem dio je poslovne logistike, koja se bavi optimizacijom troškova
i vremena skladištenja i kretanja proizvoda od proizvodne tvrtke preko trgovaca na malo i
veliko sve do krajnjeg kupca. Skladišta su ograđeni ili neograđeni prostori, pokriveni ili
nepokriveni, koji se koriste za čuvanje sirovina, poluproizvoda, ili gotovih proizvoda.
Temeljna zadaća skladišta je očuvanje vrijednosti i kvalitete čuvanog materijala, ili
robe teosiguranje neprekinutog i nesmetanog tijeka poslovanja. U radu se prvo govori o samom
pojmu logistike i razvoju logističkih procesa kroz povijest. Bitno je pobliže proučiti i opisati
logistiku u cjelosti, kako bi se bolje razumjelo skladišne sustave koji su sastavni dio logističkih
procesa. Isto tako, analiza logističkih procesa kroz povijest ujedno će dati uvid i u razvitak
skladišnih procesa i sustava kroz vrijeme. Sljedeće poglavlje govori samom pojmu i vrstama
skladišta te njihovoj ulozi i značaju za tvrtke. Temeljne funkcije skladišta su prijem robe,
smještaj i čuvanje robe te izdavanje i otprema robe. Različite djelatnosti zahtijevaju različite
vrste skladišta i oblike skladištenja. Skladišta se prvenstveno razlikuju po načinu izgradnje i
stupnju njihove mehanizacije.
Optimizacija skladišnih sustava i procesa iznimno je bitna za proizvodna i trgovinska
poduzeća zbog iznimno velikog protoka robe kroz ista te troškova koji nastaju tijekom
izgradnje skladišnih kapaciteta i samog procesa skladištenja robe. Optimizacijom skladištenja
tvrtke mogu značajno skratiti vrijeme skladištenja te ubrzati proces distribucije robe. Kraće
vrijeme skladištenja robe rezultira manjim količinama robe na skladištu, a tako i manjim
troškovima skladišta.
Troškovi opremanja i izgradnje skladišta te samog skladištenja ponajviše ovise o vrsti
robe koju je potrebno skladištiti i dinamici isporuke robe. Svrha završnog rada je proučiti
različite oblike i procese skladištenja te pobliže opisati različite vrste skladišta i način njihova
funkcioniranja. Skladištenje robe vrlo je odgovoran posao jer se nepravilnim skladištenjem
roba može oštetiti, ili pokvariti, čime se povećavaju troškovi poslovanja, a mogući su i
problemi sa raznim inspekcijama. Za vrijeme uskladištenja može doći do različitih gubitaka.
Ako se roba pravilno uskladišti te čuva od nepovoljnih utjecaja, gubitaka i kvarenja, troškovi
tvrtke biti će manji, a usluga prema klijentima i poslovanje tvrtke općenito će djelovati
ozbiljnije. Značajan dio rada čini analiza skladišnog sustava poduzeća Alca d.o.o.. U analizi
skladišnog sustava biti će analizirana sama koncepcija skladišta i razina njegove mehanizacije
te će se istražiti način organizacije robe i procesi upravljanja zalihama u tvrtki. Analiza
praktičnog primjera pružiti će uvid u funkcioniranje jednog skladišnog sustava u realnom
svijetu te će omogućiti izvođenje zaključaka o važnosti pravilne organizacije skladišta i
optimizacije skladišnih procesa i logističkih procesa u poduzećima u cjelini. Brojna saznanja
dobivena analizom promatranih procesa biti će sažeta u zaključnom dijelu završnog rada.
proizvodima i/ili uslugama (u vrsti, količini, kvaliteti...), u ispravnom i primjerenom stanju, u
pravo vrijeme, na pravom mjestu, ali sve to uz minimalne troškove. Definiciju logistike u kojoj
dominantno mjesto imaju tokovi objavilo je američko logističko društvo, koja se u SAD veoma
mnogo citira: „Logistika je proces planiranja, ostvarivanja i kontrole učinkovitih, troškovno
efektivnih tokova i skladištenja sirovina, poluproizvoda i gotovih proizvoda i time povezanih
informacija od točke isporuke do točke primitka, primjereno zahtjevnima kupaca.“ Isto tako je
prema tokovima orijentirana i definirana europske matične organizacije nacionalnih logističkih
društava u Europi, koja glasi: Logistika je „organizacija, planiranje, provedba i kontrola tokova
dobara od razvitka i od kupovine preko proizvodnje i distribucije do krajnjega kupca s ciljem
da, uz minimalne troškove i uz minimalno trošenje kapitala, zadovolji zahtjeve tržišta“
(Zelenika, Pupavac 2008:16).
Za drugu skupinu definicija logistike je karakteristično da se u njenom fokusu nalazi
životni ciklus proizvoda, ili usluge. Bit pojma životnog ciklusa jednog proizvoda ili usluge, ili
općenito jednog sustava se sastoji u tome da on nastaje (ili se rađa) u procesu planiranja,
projektiranja, konstruiranja, izrade ili izgradnje, razvitka, uporabe, ali nakon određenog trajanja
od će se ugasiti, zastarjeti, odnosno završiti u otpadu (odnosno „umrijet će“). Prema tome,
temeljne faze životnoga ciklusa jesu: uvođenje (proizvoda na tržište), rast (prihvaćanje
proizvoda na tržištu i znatno povećanje profita), zrelost (usporava se rast prodaje) i opadanje
(opadanje prodaje i profita). Logističke aktivnosti su usmjerene na određene transformacije u
pojedinim fazama životnoga ciklusa. Sukladno temeljnim zakonitostima životnog ciklusa
Međunarodno logističko društvo je definiralo logistiku kao „pripadajući menadžment koji za
vrijeme trajanja jednoga proizvoda jamči učinkovitije korištenje servisa i odgovarajuće
ostvarenje logističkih elemenata u svim fazama životnoga ciklusa, tako da se pravodobnim
postizanjem u sustav jamči efektivno upravljanje resursne potrošnje“ (Zelenika, Pupavac
2008:17).
Treća skupina definicija logistike orijentirana je prema usluzi. Temelji se na zamisli
da se usluga može korisniku (potrošaču, kupcu) staviti optimalno na raspolaganje samo ako se
koordinacijom ostvare sve aktivnosti za proizvodnju. Sukladno tome logistika je „proces
koordinacije svih nematerijalnih aktivnosti, koje se trebaju ispuniti da bi se jedna usluga
ostvarila na efektivan način u pogledu troška i u odnosu na korisnika tj. kupca“. Težište tih
aktivnosti leži u sljedećim područjima: najkraće vrijeme čekanja, odnosno vrijeme upita,
ponude, ugovora, narudžbe, menadžment kapaciteta usluga i dogotovljenja usluge putem
distribucijskog kanala (Zelenika, Pupavac 2008:17).
Imajući na umu navedene definicije pojma logistike, kao i brojne druge nespomenute
definicije toga pojma, činjenica je da je znanstveno utemeljeno definiranje pojma logistike, s
obzirom na prostornu i vremensku dimenziju i veoma široku lepezu elemenata toga pojma,
neobično zamršen problem. To je razlogom da su sve dosadašnje objavljene definicije pojam
logistika nepotpune, preuske i/ili preširoke, nekonzistentne i uglavnom prijeporne. Takva
konstatacija je neprijeporna za definiranje pojma opće ili univerzalne logistike. Takva ili slična
će tvrdnja vrijediti i za novonastale definicije toga pojma.
Uvažavajući i drukčija promišljanja o pojmovima logistike kao znanosti u nastavku se
sustavno i sažeto navodi najnovija definicija pojma. Neprijeporna je činjenica da se oko 150
godina usporedo s razvojem znanosti, tehnike, tehnologije, proizvodnih snaga, proizvodnih i
društvenih odnosa, postupno i sustavno razvijala logistika kao znanost, iako se ona više razvila
u više od jednoga stoljeća. Upravo s time u vezi bi se moglo reći da je opća logistička znanost
skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti
brojnih i složenih aktivnosti (odnosno funkcija, procesa, mjera, poslova, pravila, operacija,
radnji...) koje funkcionalno i djelotvorno povezuju sve djelomične procese svladavanja
prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, (polu)proizvoda,
repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija (...) u sigurne, brze i
racionalne (odnosno optimalne) jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala,
kapitala, znanja, informacija od točke isporuke preko točke ili točaka razdiobe, odnosno točke
koncentracije do točke primitka, ali s ciljem da se uz minimalne uložene potencijale i resurse
(proizvodne, ljudske, financijske...) maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta (odnosno kupaca
robe, korisnika usluga, potrošača) (Zelenika, Pupavac 2008:18).
Tako definirana univerzalna ili opća logistika kao znanost sadrži i sve relevantne
elemente svih vrsta specijalističkih logistika kao znanosti, primjerice: proizvodne logistike kao
znanosti, trgovinske logistike kao znanosti, prometne logistike kao znanosti, špediterske
logistike kao znanosti, tehničke logistike kao znanosti, ekonomske logistike kao znanosti i
drugo. Sukladno tome, teorijski promatrano svaka specifična vrsta znanosti na hijerarhijskoj
ljestvici klasifikacije znanosti: područje, polje, grana, ogranak, disciplina, subdisciplina, ima
svoje posebne logističke spoznaje, zakone, zakonitosti, teorije koje se trebaju izučavati,
usavršavati, razvijati radi primjene u specifičnim logistikama kao aktivnostima.
Ako se prihvati prethodno navedena hipoteza o postojanju i egzistenciji specijalističkih
logistika kao znanosti, onda se, primjerice, u okviru područja društvenih znanosti može
raspravljati: o ekonomskoj logistici kao znanosti, o pravnoj logistici kao znanosti, o
politološkoj logistici kao znanosti, o informatičkoj logistici kao znanosti, o sociološkoj logistici
kao znanosti, kao psihologijskoj logistici kao znanosti, o odgojnoobrazovnoj logistici kao
znanosti. Ili, na razini znanstvenoga polja ekonomije, može se, primjerice, raspravljati: o
općeekonomskoj logistici kao znanosti, o ekonomskopoduzetničkoj logistici kao znanosti, o
financijskoj logistici kao znanosti, o menadžmentskoj logistici kao znanosti, o
kvantitativnoekonomskoj logistici kao znanosti i drugim (Zelenika, Pupavac 2008:18).
Od sadržaja i značenja pojmova opće i specijalističke logistike kao znanosti, treba
razlikovati pojmove opće i specijalističke logistike kao aktivnosti, iako je između njih vrlo
teško postaviti čvrsto razgraničenje, jer logistika kao znanost predstavlja najvažniju osnovu za
logistiku kao aktivnost i obrnuto logistika kao aktivnost treba i mora biti utemeljena na logistici
kao znanosti. Nakon definiranja pojmova opće i specijalističke logistike kao znanosti, potrebno
je definirati pojmove opće i specijalističke logistike kao aktivnosti. Na današnjem stupnju
razvitka znanosti, tehnologije, proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa moglo bi se
