SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
VRSTE SLUŽNOSTI
SEMINARSKI RAD
Mentor: prof. doc. sc. Alena Jurić Student: Rijana Žepčan
(br. indeksa:1177)
MOSTAR, listopad 2017. Godina
4
„ugodnost“ za poslovno dobro su izrazi kojima se služe svi savremeni građanski zakonici.
Poslužno dobro treba da omogući, olakša ili poveća upotrebu povlasnog dobra (ili barem
jednog određenog načina njegovog uživanja), ali sve to uz manje žrtvovanja svojine na
poslužnom dobru (načelo restrikcije, poštede poslužnog dobra).
3
Stvarna služnost ne može imati za svrhu da služi vlasniku povlasnog dobra (na primjer,
da se vlasnik susjedne nepokretnosti šeta po našem vrtu, da tu bere cvijeće itd.). Rimsko
pravo je za postojanje stvarne služnosti zahtjevalo tzv. perpetua causa (vječita veza), tj.
podobnost da poslužno dobro trajno služi povlasnom dobru. Danas se to ne zahtjeva, tako da
može postojati i služnost za izuzetne potrebe, odnosno prilike (na primjer, služnost prijevoza
posječenih šumskih stabala, služnost prolaza za vrijeme poplave), ili se „sluenost može
ustanoviti na određeno vrijeme ili određeno doba godine“. Iako su vremenski unaprijed
ograničene, ovakve služnosti zadržavaju svoj stvarnopravni (realni) karakter, jer postoje
između svakodobnih vlasnika povlasnog i poslužnog dobra (tako da se ne gase smrću jednog
od njih).
4
2. Stvarne služnosti
Stvarna služnost je pravo vlasnika određene nekretnine (povlasnog dobra)
da za potrebe te nekretnine vrši određene radnje na nekretninama drugog vlasnika (poslužnog
dobra) ili da zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine da se uzdrži od vršenja određenih
radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nekretnini. Sadržina prava stvarne služnosti
mjenjala se od vremena nastanka do danas. Promjene u sadržini prava stvarne služnosti
uslovljene su promjenom potreba za korišćenjem nepokretnosti.
5
Neke vrste stvarnih službenosti nestaju ili gube na značaju, a nove nastaju. Brojne
potrebe koje su se zadovoljavale konstituisanjem prava stvarne služnosti danas gube na
značaju zbog promjenjenih društvenih prilika (kao što su npr. služnost prolaza na konju preko
tuđeg zemljišta), ili zato što su razne vrste korišćenja nepokretnosti uslovljene susjedstvom
uređene ili susjedskim pravom ili brojnim urbanističkim propisima (u radovima i naseljima
gradskog karaktera).
3
Prof. dr P. Klarić, prof. dr Martin Vedriš, Građansko pravo; Narodne novine, Zagreb 2006. str. 318
4
Dr Obren Stanković , dr Miodrag Orlić, Stvarno pravo, Beograd 1996. God. str. 102
5
Zoran Rašović, Stvarno pravo, Podgorica, 2008. str. 41
5
2.1.
Načini nastanka stvarnih služnosti
Tri su osnovna načina nastanka stvarnih služnosti. Razlikujemo one koje su propisane
samim zakonom i koje postoje njegovom neposrednom primjenom, one koje nastaju
zaključenjem ugovora između vlasnika povlasnog i poslužnog dobra i one koje nastaju
održajem – nesmetanim vršenjem tokom određenog vremenskog perioda.
Zakonske
- Zakonske stvarne služnosti su one postoje na osnovu samog zakona.
Sadržina prava i obaveza, ovlašćenja i obaveze lica koja učestvuju u ovom pravnom odnosu,
vrijeme trajanja itd. propisani su samim zakonom i nije ih potrebno ustanovljavati pravnim
poslom niti upisivati u zemljišne knjige da bi proizvodile pravna dejstva. Ova vrsta stvarnih
službosti nazivaju se još i susjedskim pravima jer je njihova osnovna svrha u očuvanju
dobrosusjedskih odnosa i omogućavanja nesmetanog i što lakšeg korišćenja nepokretnosti.
Susjedska prava se dijele na ona koja se bave pravima iz razgraničenja nepokretnosti,
susjedska prava koja ovlašćuju vlasnika jedne nepokretnosti da na neki način upotrebljava
nepokretnost svog susjeda, susjedska prava koja ovlašćuju vlasnika nepokretnosti da zahtjeva
od vlasnika susjedne nepokretnosti da se uzdrži od nekog ponašanja i najzad, ona susjedska
prava koje ovlašćuju vlasnika jedne nepokretnosti da traži od svog susjeda da nešto učini.
6
Susjedskim pravima koja se bave razraničenjem nepokretnosti određeno je da se ograde,
brazde, međe, kanali i slične pregrade koje se nalaze između susjednih zemljišta, nalaze u
zajedničkoj svojini susjeda, osim ukoliko se ne dokaže da su u vlasništvu isključivo jednog od
susjeda. Zajedničkim zidom, ogradom, brazdom itd. svaki se susjed može slobodno služiti do
polovine njihove širine. Drvo koje se nalazi na međi, takođe je zajednička svojina susjeda.
Svojina drveta se određuje prema stablu a ne prema korijenu pa je pravilo da drvo pripada
onome na čijoj je zemlji stablo, s tim što susjed koji trpi grane koje prelaze na njegovo
zemljište ima pravo i na plodove sa njih.
Prava upotrebljavanja susjedne nepokretnosti sastoje se prije svega u ovlašćenju
vlasnika jedne nepokretnosti da pređe na susjedovu nepokretnost kako bi uhvatio odbjeglu
životinju, odbjegli roj pčela, zatim kako bi pokupio plodove sa svoje voćke ili da povrati
6
Stvarne službenosti, dostupno na:
http://www.paragraf.rs/100pitanja/ugovori/stvarne_sluzbenosti.html
, 04.10.2017.
