Visoka tehnicka skola strukovnih studija
                                Novi Beograd

  SEMIANARSKI RAD

                       Tema: Vrste Troskova

Profesor-mentor:

                Student:

                                                          Stefan Simic 

Decembar 2013,Kikinda.

background image

1.1 OSNOVNE PODJELE TROŠKOVA 

Ekonomski i računovodstveni trošak

Financijski računovođe promatraju poslovanje i financije tvrtke 
retrospektivno, jer moraju evidentirati imovinu i obveze te ocjenjivati 
postignute rezultate. Posljedica takvog pristupa je da računovodstveni 
trošak – trošak koji mjere financijske računovođe – može uključivati 
stavke koje ekonomisti ne bi uključili, a ne uključuje neke koje 
ekonomisti obično uključuju.

3

 Ekonomisti su okrenuti budućnosti tvrtke. 

Oni se bave raspoređivanjem oskudnih resursa. Njih zanima koliki će 
troškovi vjerojatno biti u budućnosti te kako tvrtka može prerasporediti 
resurse kako bi smanjila svoje troškove i povećala profitabilnost.

1.1.1 Oportunitetni trošak

Ekonomisti se bave ekonomskim troškom, odnosno troškom koji 
proizlazi iz propuštenih prilika. Oni pojmove ekonomski trošak i 
oportunitetni trošak koriste kao sinonime. Oportunitetni trošak je trošak 
koji proizlazi iz propuštenih prilika, kad tvrtka propušta upotrijebiti svoje 
resurse na najkorisniji način. Na primjer, ukoliko tvrtka posjeduje 
poslovnu zgradu, mogli bismo zaključiti  kako je trošak poslovnog 
prostora jednak nuli. No, također zamjećujemo  kako bi tvrtka mogla 
zarađivati iznajmljivanjem poslovnog prostora drugoj tvrtki. Ova 
propuštena najamnina predstavlja oportunitetni trošak korištenja 
poslovnog prostora.

1.1.2 Eksplicitni troškovi 

Eksplicitni troškovi su redoviti izdaci poduzeća koje računovodstvo 
evidentira i uračunava u ukupne troškove poduzeća za određeno 
razdoblje. Eksplicitni su troškovi vrijednosti potrošenih ulaznih resursa, 
tj. resursa koji ne pripadaju vlasniku poduzeća. Obuhvaćaju isplate plaća i 
nadnica zaposlenicima, potrošene vrijednosti materijala uproizvodnji, 
plaćene kamate na kredite, amortizaciju stalnih sredstava itd.

1.1.3 Implicitni troškovi

Implicitni troškovi se odnose na trošenje vrijednosti vlastitih resursa, To 
jest resursa koji pripadaju vlasniku poduzeća. Implicitni troškovi nisu 
povezani s novčanim izdacima. Putem implicitnog troška na poslovanje 
poduzeća primjenjuje se koncepcija alternativnog (oportunitetnog) troška. 

3

 A. Koutsoyiannis, Moderna mikroekonomika, drugo izdanje, Zagreb, 1996., str 204.

Dakle, implicitni su troškovi vrijednosti alternativa od kojih se odustaje 
radi proizvodnje nekog drugog dobra ili usluge.

1.2 Stalni i promjenjivi troškovi

Stalni troškovi jesu troškovi koji se u ukupnom iznosu ne mijenjaju 

s promjenom opsega proizvodnje u određenom razdoblju.

4

 Godišnji iznos 

ukupnih stalnih troškova može obuhvaćati eksplicitne troškove, kao što 
su kamate i porezi na imovinu, najamnine, ali i implicitne troškove kao 
što su prinosi na uloženi kapital vlasnika, pretpostavljena najamnina za 
poslovni prostor, implicitna plaća vlasnika i dr. Stalni troškovi 
obuhvaćaju troškove svih fiksnih resursa. Stalni troškovi su jednaki na 
svim razinama opsega proizvodnje, čak i kada je opseg proizvodnje 
jednak nuli. 

Tvrtka može eliminirati svoj fiksni trošak samo prestankom 

poslovanja

.

5

 Prosječni stalni trošak dobivamo kada ukupni stalni trošak 

podijelimo s odgovarajućim opsegom proizvodnje.

6

 Budući da je 

umnožak prosječnog stalnog troška i opsega proizvodnje konstantan , s 
povećanjem proizvodnje opada prosječni stalni trošak. Stalni troškovi po 
jedinici proizvoda vrlo su visoki pri niskom opsegu proizvodnje, naglo 
opadaju s povećanjem proizvodnje, dok kasnije s daljnjim rastom 
proizvodnje opadaju sporije. Stalni troškovi nazivaju se i vremenskim 
troškovima jer njihova visina ovisi samo o dužini vremena za koje se 
određuju. Najčešće se njihov iznos utvrđuje za jednu godinu, ali se mogu 
izražavati  iz za kraća razdoblja. 

Promjenjivi ili varijabilni troškovi su troškovi koji se u ukupnom 

iznosu mijenjaju s promjenom opsega proizvodnje. Kada je opseg 
proizvodnje jednak nuli, nama varijabilnih troškova. Kako se opseg 
proizvodnje povećava tako se povećavaju i varijabilni troškovi. S prvim 
jedinicama opsega proizvodnje, zbog pojave rastućih prinosa, promjenjivi 
troškovi rastu po opadajućoj stopi, zatim u uvjetima konstantnih prinosa 
rastu proporcionalno, dok pri visokoj razini opsega proizvodnje, zbog 
pojave opadajućih prinosa, rastu po rastućoj stopi.

4

 M. Karić, Mikroekonomija, 

5

 A. Koutsoyiannis, Moderna mikroekonomika, drugo izdanje, Zagreb, 1996., str 206.

6

 AFC = TFC/Q

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti