SVEUČILIŠTE U RIJECI
FAKULTET ZA MENDŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA: WTO
SEMINARSKI RAD
OPATIJA, 2010.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
FAKULTET ZA MENDŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU, OPATIJA
SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA: WTO
SEMINARSKI RAD
Naziv kolegija: Osnove izrade pisanog djela
Opatija, listopad 2010. godina
UVOD
Svjetsko gospodarstvo gubi svoja tradicijska obilježja zasnovana na nacionalnom ili
regijskom razvoju izrastajući u jedinstvenu gospodarsku cjelinu zbog sve veće
internacionalizacije, te globalizacije u svijetu. Usporedno s tim rastao je broj novonastalih
međunarodnih ekonomskih organizacija koje su svoje djelovanje zasnivale na međunarodnim
ugovorima i sporazumima. Jedna među njima je Svjetska trgovinska organizacija ( World
Trade Organization – WTO ).
Svjetska trgovinska organizacija je međunarodna organizacija koja predstavlja
institucijski i pravni okvir multilateralnog trgovinskog sustava u područjima carina i trgovine
robama, uslugama i intelektualnim vlasništvom. Djeluje u sferi stvaranja pravila međunarodne
trgovine, koji su dogovoreni WTO sporazumima s ciljem olakšavanja trgovine između
država-članica, te putem kojeg bi se uspješno rješavali nastali trgovinski sporovi. Osnovana je
i počela je s djelovanjem 1.01.1995. godine sa sjedištem u Ženevi.
Nakon neuspjelog pokušaja stvaranja Međunarodne trgovinske organizacije 23 zemlje su
se odvojile i među sobom usaglasile Opći sporazum o carinama i trgovini ( General
Agreement on Tariffs and Trade – GATT ) u Ženevi. Navedene zemlje su putem GATT-a
pokrenule postupnu trgovinsku liberalizaciju i počele uklanjati razne protekcionističke mjere
u trgovini robama. Organizacija je u svijetu bila prihvaćena kao međunarodna platforma
sprecijalizirana za carinsku problematiku. GATT se u svom djelovanju uspio modernizirati te
je tako, kroz nekoliko runda pregovora stvoren snažan i konzistentan multilateralni trgovinski
sustav, koji je 1995. godine prerastao u Svjetsku trgovinsku organizaciju – WTO.
U sustavu WTO djeluje sto četrdeset i osam članica, od toga trideset i dvije države i
sedam međunarodnih organizacija i institucija, koje imaju status promatrača. Tijekom zadnjih
pet godina članice su postale Hrvatska, Albanija, Gruzija, Jordan, Litva, Moldava, Oman,
Kina te Taiwan. Jedan od osnivača GATT-a je bila Kina, a danas je jedan od globalno
najaktivnijih trgovinskih sudionika na međunarodnom tržištu. Također se u Kini, uslijed
njezine veličine, svaka djelatnost razvija u enormnim razmjerima, te se očekuje njezin snažan
utjecaj na svjetske ekonomske tijekove. U cilju promicanja svojih interesa, unutar WTO
djeluju razne neformalne skupine te nastupaju zajednički u okviru nekoliko konzultativnih
skupina. Neke od važnijih su: CAIRNS skupina, EU (European Union – Europska Unija),
ASEAN (Assiciation of South East Asian Nations), AEC (African Ecinomic Community),
NAFTA (Nort American Free Trade Area), nekadašnja CEFTA (Central European Free Trade
Agreement), te RAM (Recently Accepted Members). Unutar WTO sustava djeluje mnogo
članica s različitim interesima koji se mogu odrediti i uskladiti putem velike i utjecajne
organizacije kao što je WTO.
0
1. WTO, GLOBALIZACIJA I POSLOVNI SVIJET
Globalizacija je star ekonomski proces koji prema nekim spoznajama traje i više od 2000
godina. Pospješuje daljnji razvoj znanosti, obrazovanja, tehnike i posebice tehnologije, te
znatno doprinosi političkim i ekonomskim promjenama u svijetu. Kada je riječ o politici
globalizacije misli se na globalizaciju u kapitalističkim zemljama, ali ona sve više zahvaća i
zemlje u razvoju te tranzicijske zemlje. U svjetskim okvirima globalizacija je proces
povezivanja industrijskih, financijskih, organizacijskih, upravljačkih te drugi aktivnosti na
svjetskom tržištu. Također, ona bi trebala biti poveznica između industrijskih tj. proizvodnih
aktivnosti i financijskog kapitala u svjetskim razmjerima, a trebala bi je nositi i razvijati
transnacionalna poduzeća.
Društvo je danas pod snažnim pritiskom nebrojenih problema i dilema koje nastaju u
svezi s proizvodnjom, trgovinom i raspodjelom za koje nije pronađeno najidealnije rješenje,
pa se sve više nameće potreba pregovaranja kako kapitalističkih tako i tranzicijskih zemalja.
Iz toga razloga ustrojava se trolist; Svjetska trgovinska organizacija (WTO), Međunarodni
monetarni fond (IMF) i Svjetska banka (WB). Navedene tri važne međunarodne organizacije
često su na indirektan način određivale ponašanje onih, koji nisu djelovali kroz centre moći, te
utjecali na njihove ekonomske, socijalne političke probleme i nestabilnost.
Često su jedini izvor kapitala, u nekim zemljama trećeg svijeta, velika transnacionalna
poduzeća. Takvim načinom poslovanja velika transnacionalna poduzeća ubrzano se pretvaraju
u globalna poduzeća. Te sve većim i ubrzanim društvenim promjenama, te znanstveno –
tehnološkim postignućima, globalizacija je sve više uvjetovana globalizacijom financijskog
kapitala, ali i profita, često poništavajući postignute civilizacijske vrijednosti.
Članice WTO još nisu iskazale jedinstveno mišljenje po pitanju daljnjeg djelovanja WTO
sustava, no jedna grupa članica zastupa mišljenje da se WTO treba baviti pitanjima uređenja
svjetske trgovine, dok druga grupa članica zastupa da se organizacija WTO treba odrediti i po
pitanjima inozemnih ulaganja i šire. Najrazvijenije zemlje su po tom pitanju našle odgovor u
organizaciji OECD – Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj; kontroliraju odljev
kapitala, često u nerazvijene zemlje, koje su veliki korisnici takvog kapitala.
