Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača

Sremska Mitrovica

Esej

Tema:

“Za” i “protiv” nagrađivanja

Profesor:                                                                                                                                           Student:

Gordana Mijailović                                                                                                           Biljana Vučković

                                                                                                                                          Br. indeksa 137/11

Čačak

2012

2

-Rezime-

Otkako postoji čovek i ljudsko društvo, porodica je 

oduvek   bila   osnovna   radna   zajednica   u   kojoj   su   se 
vaspitavala   deca.   Za   neposlušnost   su   kažnjavana,   a   za 
dobro obavljanje obaveza nagrađivana. Tokom vremena, 
profil nagrada se menjao i usavršavao, tako da se danas 
pod pojmom nagrada, uglavnom podrazumeva verbalna 
(pohvale),   neverbalna   (nežan   dodir,   osmeh,   zagrljaj)   i 
materijalna   (u   vidu   novca   ili   poklona)   kompenzacija   – 
nadoknada za lepo ponašanje ili drugi vid uspešnosti. U 
svakom   slučaju,   svaka   nagrada   mora   imati   svoj   cilj, 
namenu   i   opravdanje.   Kao   vaspitno   sredstvo   ona   uvek 

treba da proiziđe iz rada i ponašanja deteta i da podstakne njegovu aktivnost. Inače ako se ona 
daje kao mito, nagrada gubi svaki vaspitni smisao.

-Razrada- 

Pitanje koje ima neizmerno značenje i težinu je: da li je svaka nagrada vaspitna? U 

suštini nije. To zavisi od više okolnosti. Prvo: kad se daje? Pre ili posle obavljenog posla? Drugo: 
za   koju   aktivnost   se   daje?   Jer   za   izvršavanje   svakodnevnih   kućnih   obaveza   ne   treba   decu 
posebno nagrađivati. Treće: u kom vidu se daje, to jest koji je njen sadržaj, i četvrto: u čemu se 
ogleda njen efekat? Međutim, roditelji često veruju da su njihova deca preterano mažena i 
pohvaljivana, pa s tim u vezi da njihove pohvale i nežnosti više i ne spadaju u nagrade, već 
njihovu uobičajenu roditeljsku postupljivost. Elementi kao što su zagrljaji, tepanje, iskazivanje 
ljubavi,   treba   da   budu   svakodnevni   činioci   ponašanja,   a   ne   samo   kad   dete   usvoji   neko 
ponašanje koje želite da podržite. 

Ako motivišete i nagrađujete svoje dete svakog dana, to je dobro i za njega i za vas, 

ukoliko vas to ispunjava, međutim u takvim okolnostima treba pronaći i neke druge, dodatne, 
nove načine kojima ćete dete nagrađivati.

Nagrade   se   razlikuju   po   brojnim   karakteristikama   kao   što   je   vrednost,   da   li   su 

kratkoročne ili dugoročne, mogućnost izvršavanja, kao i od vašeg uloženog vremena da kod 
deteta formirate određeno ponašanje, ili koliko je ono samoinicijativno ili samostalno uložilo 
trud da ga primeni… Tako nagrade mogu biti veoma različite: potvrda glavom, osmeh, direktne 
verbalne   potvrde,   zauzimanje   za   dete   u   nekim   konkretnim   situacijama,   zajednička   šetnja, 

background image

4

Paralelno tome, ako želite da dete naučite da poštuje vrednost novca, ili da ga naviknete da 
štedi, treba se poslužiti džeparcem, a ne nagradom. Tek u starijem uzrastu džeparac može 
postati metod nagrađivanja.

Pozitivan efekat na dete može ostaviti neočekivano darovanje roditelja, za posebna 

dostignuća ili veliki trud. Ova nagrada može biti veoma efikasno sredstvo u jačanju pozitivnog 
ponašanja. Deci su kao i odraslima, potrebne stalne pohvale kao vid ohrabrenja. Suštinske 
nagrade   poput   nekoliko   lepih   reči   bez   obzira   na   krajnji   ishod.   Pohvale   i   ohrabrenja   su 
najefikasnije nagrade koje roditelj može da koristi. Međutim i povremene opipljive nagrade su 
ponekad potrebne kako bi se detetu ukazala posebna pažnja u situacijama kada je postiglo 
rezultat iznad uobičajenog, ili uložilo u nešto mnogo veći trud nego obično, ili više nego što su 
njegove obaveze. Priznanje, tj. nagrađivanje kod deteta razvija sigurnost u sebe, podstiče na 
dalji   trud.   Kada   dete   shvati   da   njegovi   postupci   za   rezultat   imaju   prijatne   posledice,   biće 
motivisanije u narednom perijodu da postigne dobre rezultate.

-Zaključak- 

Nije važno da li će naše dete postati “lekar, pekar, pravnik…”, važno je da ono što radi, 

radi dobro. Afirmacija u profesiji čini čoveka zadovoljnim. Pekar koji dobro peče svoj hleb i ima 
zadovoljne mušterije, mnogo je srećniji od pravnika koji gubi slučaj za slučajem. Bitno je kod 
deteta steći dobre navike, a jedan od metoda koji nam može pomoći u tom poslu je i metoda 
nagrađivanja, ali kao i u svemu moramo voditi računa da u tome ne preteramo.

-Korišćena literature- 

-Gordana Mijailović; Predškolska pedagogija 2; Sremska Mitrovica 2011

-Nikola Rot; Opšta psihologija; Zavod za udžbenike i nastavna sredstva; Beograd 2004

-www.google.rs

-www.yahoo.com

-Citati poznatih o deci

5

-Sadržaj-

-Rezime……………………………………………………………………………………………………………………………………..2

-Razrada…………………………………………………………………………………………………………………………………….2

-Zaključak…………………………………………………………………………………………………………………………………..4

-Korišćena literatura………………………………………………………………………………………………………………….4

Želiš da pročitaš svih 1 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti