Zacini

Uvod

Upotreba začina i začinskog bilja u kuvanju i pripremanju 

hrane ima vrlo dugu istoriju. Začini su se nekad upotrebljavali 

kako bi se anulirao miris ne baš sveže hrane ili za popravljanje 

ukusa ne baš ukusne hrane. No, danas kada začini i začinsko 

bilje više nisu toliko skupi kao što su nekad bili i kada ih može 

priuštiti svako prosječno domaćinstvo, teško je uopšte 

zamisliti kuvanje bez njih. Jer, začini i začinsko bilje će svojom 

raznolikošću mirisa, ukusa i boja oplemeniti svako jelo i učiniti 

ga posebnim. Danas se začini ne koriste za prikrivanje loše 

hrane nego za pojačavanje njenog ukusa i       gastronomskog 

doživljaja i uživanja u hrani. Začini se dodaju većini slanih jela 

tokom  kuvanja kako bi se obogatio ukus ili pak jednostavno 

kao ukras gotovom jelu. I slatkim se jelima takođe mogu 

dodavati začini i začinsko bilje

background image

Začini poboljšavaju varenje, stimulišu apetit, poboljašavaju ukus, 

boje, smanjuju soli i masnoće, daju aromu i dopunjuju hranljive 

supstance (minerale i vitamine) u organizmu. Najčešće su to 

materije koje imaju prirodna lekovita svojstva, izazivajući 

neposredno hemijskim ili refleksnim putem lučenje sokova za 

varenje. Začinske trave imaju  terapeutska svojstva u vidu čajeva. 

Vrlo često se pojedini začini ili mješavine dodaju samo određenim 

jelima, dok se neki mogu kombinovati gotovo sa svim vrstama jela: 

predjelima, supama, čorbama, varivima, mesnim jelima, umacima i 

salatama. Začini imaju i psihološka dejstva, pozitivno utiču na 

raspoloženje, popravljaju karakter i to ne samo jela nego i osobe. 

 

Imaju široku primenu u prehrambenoj industriji, proizvodnji pića, 

svugdje gdje je važan miris a njihova primjena čini 

specifičnim nacionalne i regionalne kuhinje. Neki začini u velikim 

količinama postaju štetni, jer nadražajno djeluju na osjetljive 

sluznice pojedinih organa oštećenih akutnim ili hroničnim 

zapaljenskim procesima.

 

Zacini I zacinsko bilje

. Začini su sva sredstva koja se koriste u procesu popravljanja 

organoleptičkih svojstava namirnica, jela ili gotovih prehrambenih 

proizvoda. U engleskom jeziku razlikuju se pojmovi: “seasoning” – 

univerzalni začin u koji spadaju svi ostali, ali se koriste posebno za vrijeme 

kuvanja (so, paprika slatka i ljuta), zatim “condiment” – začin koji se 

dodaje samo u jelo na tanjiru (biber, so, sirce i senf), te “spice” koji se 

odnosi na začine biljnog porekla sa aktivnim aromatičnim supstancama 

(eteričnim uljima) koji se koriste mleveni ili u obliku alkoholnog ekstrakta

To su sve one prirodne aromatske supsance kojima se čovjek od antičkih 

vremena do danas služio da popravi organoleptička svojstva 

namirnica.Začini i začinsko bilje rastu svuda u svetu, navikli smo na 

činjenicu da potiču sa istoka,Začini se koriste celi ili mleveni 

background image

Istorija zacina

Razni narodi su od davnina koristili začine tj. lekovito i začinsko bilje na 

različite načine, upoznavajući se sa njihovih raznolikim svojstvima. 

Najstariji način njihovog koriscenja je bio za čuvanje svezine 

(konzervisanje) i za mumifikaciju, s obzirom da eterična ulja začinskog bilja 

onemogućavaju razvoj mikroorganizama u hrani, te njeno raspadanje, što 

je u davno vrijeme (prije pojave frižidera) bilo od velike važnosti.  Istorija 

začina i začinskog bilja seže do samih početaka čovečanstva. 

Upotreba začina spominjala se još u spisima starijim od 5000 godina koji 

potiču iz sumerskog doba. Stari Egipćani su koristili mesavine začina kako 

bi zastitili svoje mrtve. Tradicionalna kineska medicina proizvela je prve 

posude za začinsko bilje, a poznati lekar Hipokrat upotrebljavao je lekovito 

bilje. Stari Grci su čak posvetili određeno začinsko bilje svojim bogovima. 

Istorija začina je raznolika i široka, a pokriva više mileniuma, počevši od 

šake klinčića nađene u nagoreloj keramičkoj posudi pod vrućim sirijskim 

peskom, gdje se iz nagorelih glinenih pločica moglo čitati o postojanju tog 

začina i to negdje oko 1720. pre Nove ere (arheološko nalazište Terqa 

u Mezopotamiji, današnja Sirija).

Želiš da pročitaš svih 62 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti