Zadaci i vrste redovnih i specijalnih bilansa
Megatrend
Falultet za poslovnu ekonomiju Valjevo
SEMINARSKI RAD
Tema
:
Zadaci i vrste redovnih i specijalnih bilansa
Student:
Mart, 2013.
Sadržaj
:

Seminarski rad Zadaci i vrste redovnih i specijalnih bilansa
međubilans - polugodišnji bilans koji se sastoji od bilansa stanja, bilansa uspeha i
izveštaja o poslovanju.
Specijalni bilansi nastaju u tačno određenim prilikama kao posledica specijalnih ciljeva. U
razvijenim tržišnim privredama javljaju se:
bilans osnivanja
bilans razdvajanja
bilans fuzije
sanacioni bilans
likvidacioni bilans
stečajni bilans
2 Redovni bilansi
Redovni bilansi su oni bilansi koji se sastavljaju u unapred utvrđenim rokovima bilo
zakonom bilo internim aktom. U redovne bilanse spada godišnji zaključni (ili završni) bilans,
koji je istovremeno i početni bilans, odnosno bilans otvaranja za narednu godinu, kao i svi
međubilansi u toku godine. Po našim propisima godišnji bilans se sastoji od bilansa stanja,
bilansa uspeha, aneksa, bilansa tokova gotovine i izveštaja o poslovanju, a međubilans je, u
stvari, polugodišnji bilans koji se sastoji od bilansa stanja, bilansa uspeha i izveštaja o
poslovanju.
Aneks
je, u stvari, dodatni racunovodstveni iskaz koji sadrži podatke za dodatno sagledavanje
finansijskog položaja i finansijskog rezultata.
Bilans tokova gotovine
iskazuje tokove
gotovine po osnovu poslovne aktivnosti, investicione aktivnosti i aktivnosti finansiranja.
Godišnji poslovni izveštaj naročito sadrži:
1. procenu razvoja poslova i finansijskog položaja,
2. informacije o važnijim poslovnim dogadajima u toku poslovne godine,
3. informacije o istraživačko-razvojnim aktivnostima i
4. informacije o otkupu sopstvenih akcija
.
Bilans stanja predstavlja sumarni prikaz stanja sredstava i izvora sredstava pravnog lica na
određeni dan izražen u finansijskim pokazateljima. U izvore sredstava koji predstavljaju
bilansnu pasivu uključuju se obaveze prema trećim pravnim ili fizičkim licima. Bilans stanja
predstavlja jedan od računovodstvenih iskaza koji se prema zakonu moraju sačinjavati na
određeni način i na propisani dan. Zakon o računovodstvu nalaze da se bilans mora
Andrić, M. i sar. (2011).
Analiza finansijskih izveštaja
. Podgorica: Ekonomski fakultet, str. 95.
4
Seminarski rad Zadaci i vrste redovnih i specijalnih bilansa
sačinjavati na kraju polugodišta (polugodišnji obračun) i na kraju godine (godišnji obračun).
Iskazivanje bilansnih pozicija se mora zasnivati na načelima procenjivanja, kao i direktivama
4 i 7 Evropske unije, koje pokazuju da ta stanja trebaju da budu istinita i objektivna.
Bilans uspeha predstavlja sumarni prikaz elemenata za utvrđivanje poslovnog rezultata kao i
sam poslovni rezultat (pre i posle oporezivnja) na određeni dan na kraju obračunskog perioda
izražen novčanim pokazateljima. Bilans uspeha može ali i ne mora da sadrži i raspodelu
ostvarenog poslovnog rezultata. Sama raspodela tog rezultata se može iskazati i u posebnom
računovodstvenom iskazu. Brojni autori smatraju da su elementi za utvđivanje poslovnog
rezultata prihodi i rashodi, sto je u osnovi tačno. Razlike se javljaju u načinu definisanja
prihoda i rashoda kao osnove za utvrđivanje poslovnog rezultata. Prema međunarodnim
standardima rashodi umanjuju sopstvenu imovinu pravnog lica, a klasificiraju se kao redovni
rashodi (posredni) i neposredni rashodi. Redovni rashodi se javljaju u razlici prodatih učinaka
i vrednosti prodatih učinaka uz uslov da su troškovi veći od prodajne cene učinaka.
Neposredni rashodi po pravilu nisu vezani za učinke i predstavljaju neuobičajene stavke ili
stavke prethodnog perioda koje deluju na smanjenje sopstvene imovine kao npr. plaćanje
kazne, penali, manjkovi, otpis nenaplativih potraživanja. Prema međunarodnim standardima
prihodi uvećavaju sopstvenu imovinu, a klasificiraju se kao redovni prihodi i vanredni
prihodi. Redovni prihodi se javljaju u razlici prodatih učinaka i prodajne vrednosti tih učinaka
uz uslov da su troskovi manji od vrednosti prodatih učinaka. Vanredni prihodi po pravilu nisu
vezani za učinke i predstavljaju neuobičajene stavke ili stavke prethodnog perioda koji deluju
na povećanje sopstvene imovine kao npr. neplaćene kazne, penali, odustanice, viškove,
neplaćena otpisana potraživanja i sl.
Planski bilans uspeha predstavlja, takođe, jedan od osnovnih planova pravnog lica. Planski
bilans uspeha spada u domen kratkoročnog planiranja. Sačinjava se kao godišnji plan. Sadrži
bilansne pozicije koje služe za utvrđivanje poslovnog rezultata, kao i sam poslovni rezulat.
Bilansna stanja imaju statički karakter i prikazuju planirane elemente uspeha na kraju godine
ukoliko se radi o osnovnom planskom bilansu uspeha. Godišnji planski bilans uspeha
predstavlja završni proces tekućeg planiranja, a izražava se u finansijskim pokazateljima
elemenata za izračunavanje poslovnog rezultata, kao i sam rezultat koji se planira na kraju
godine. Planski bilans uspeha se sačinjava u formi i po strukturi kako se sačinjava stvarni ili
obračunski bilans uspeha. Na taj način se obezbeđuje efikasna analiza i računovodstveni
nadzor. Ako se razmatra struktura planskog bilansa uspeha neophodno je da se kao elementi
utvrđivanja poslovnog rezultata planiraju troškovi učinka kao i vrednost učinka koji se
planiraju ostvariti njihovom prodajom. Dileme se pojavljuju oko toga da li je potrebno
planiranje neposrenih prihoda i neposrednih rashoda u okviru kojih se javljaju i prihodi ili
rashodi koji će nastati po osnovu uticaja inflacije na poslovanje pravnog lica. Da bi se
obezbedile osnove za izradu planskog bilansa uspeha nužno je sačiniti brojne funkcionalne
planove, odnosno planove pojedinih delatnosti pravnog lica. To su isti planovi koje smo
naveli prilikom izlaganja planskog bilansa stanja.
Škarić-Jovanović, K. (2009).
Finansijsko računovodstvo.
Beograd:
Centar za izdavačku delatnost.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti