FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO

ZAJEDNIČKA SVOJINA

Građansko i stvarno pravo

PROFESOR:                                                         STUDENT:

dr Balša Kašćelan                                                 Kristina Ilić

                                                                              Broj indeksa:

                                                                              I0160-16

 

29.05.2017.

Trstenik

2

SADRŽAJ:

1. UVOD................................................................................................................2

2. STICANJE SVOJINE.......................................................................................3

3. EVIDENCIJA NEPOKRETNOSTI..................................................................5

3.1. Katastar zemljišta...........................................................................................................5

3.2. Zemljišne knjige.............................................................................................................5

4. ZAŠTITA I PRESTANAK SVOJINE..............................................................6

4.1. Zaštita privatne svojine..................................................................................................6

4.2. Prestanak svojine...........................................................................................................7

5.  ZAJEDNIČKA IMOVINA BRAČNIH I VANBRAČNIH 
DRUGOVA...........................................................................................................7

5.1. Odvojena imovina bračnih drugova..............................................................................9

6. ZAJEDNIČKA SVOJINA ČLANOVA PORODIČNE 
ZAJEDNICE.........................................................................................................9

7. ZAJEDNIČKA NEDELJIVA SVOJINA NA ZAJEDNIČKIM 
DELOVIMAZGRADE........................................................................................10

      7.1. Svojina nad delovima koji istovremeno pripadaju različitim posebnim, odnosno 
zajedničkim delovima zgrade....................................................................................................12

7.2. Svojina nad samostalnim delom zgrade i delovima mreže..........................................12

7.3. Prava i obaveze vlasnika posebnih i samostalnih delova zgrade.................................13

7.4. Odgovornost za štetu i pravo regresa...........................................................................14

7.5. Novčana kazna.............................................................................................................14

8.REZIME...........................................................................................................16

LITERATURA....................................................................................................17

background image

4

2. STICANJE SVOJINE

Sticanje prava privatne svojine
      

Pravni odnosi koji su zasnovani na skupu pravnih činjenica na osnovu kojih pravno lice 

stiče pravo privatne svojine naziva se način sticanja prava privatne svojine.Postoji više načina 
sticanja ovog prava: na osnovu ugovora sa prethodnim vlasnikom , održajem i sticanjem 
svojine od nevlasnika. Dalje se mogu manifestovati kao priraštaj, nalaz stvari,aproprijacija i s. 
Svi oblici sticanja prava privatne svojine svrstavaju se u :

1. Derivativno sticanje.
2. Originarno sticanje.

      Derivativno sticanje

 je prenos prava svojine sa jednog na drugog titulara, i važeće je 

ukoliko postoji pravni osnov i način sticanja. Kao pravni osnov javljaju se jednostrani i 
dvostrani pravni poslovi (testamenti, ugovori o prodaji i sl.). Način sticanja je kod pokretnih 
stvari prodaja, a kod nepokretnosti upis u zemljišne knjige i prenos tapije.Fizička predaja se 
može izvršiti predajom iz ruke u ruku (uručenjem) ili ostavljanjem stvari na mesto koje je 
označio pribavilac. Bitno je dovođenje kupca u mogućnost da vrši faktičku vlast na 
stvari.Fiktivna predaja je u stvari prenos prava svojine na osnovu samog ugovora, pri čemu se 
fingira da je izvršena fizička predaja, iako nje u stvari nema. Radi se o sledećim slučajevima:

      

Constitutum possessorium

 – kada vlasnik (istovremeno držalac) prenese na pribavioca 

svojinu samim ugovorom, a stvar i dalje zadrži kod sebe kao imalac nekog prava užeg od 
prava svojine. Cilj je da se izbegne dvostruka predaja koja bi bila bespredmetna i bez smisla.

      Traditio brevi manu

 (kratkim putem do predaje) – postoji kada neko već drži stvar po 

nekom osnovu, ili bez ikakvog osnova, pa kupi stvar i stekne svojinu momentom zaključenja 
ugovora.

      

Cessio vindicationis

 – ovde postoje 3 lica: vlasnik stvari, pribavilac stvari i treće lice kod 

kojeg se stvar nalazi.Novi i stari vlasnik po ugovoru o prenosu svojine utvrđuju da i pored 
prenosa svojine stvar ostaje kod trećeg lica.

      Na nepokretnim stvarima pravo svojine ne mora biti na strani vlasnika.

       

Originarno sticanje

 je sticanje prava svojine kod koga postoje pravne činjenice čije 

postojanje dovodi do uspostavljanja ovog prava u korist novog vlasnika kada pre toga pravo 
privatne svojine nije postojalo. Ovaj način sticanja svojine primenljiv je na sve oblike svojine.

      Sticanje svojine od nevlasnika

 se može javiti pod određenim uslovima koji se mogu 

podeliti na opšte i posebne.

       Opšti uslovi su:

Da je stvaralac savestan.

Da je u pitanju pokretna stvar.

Da postoji punovažan ugovor.

5

Da je stvar predata sticaocu..

      Posebni uslovi su:

Da je stvar pribavljena na javnoj prodaji.

Da je stvar pribavljena od nevlasnika koji u okviru svoje delatnosti stavlja u promet 
takve stvari (trgovina).

Da je stvar nabavljena od nevlasnika kome je vlasnik predao stvar u državinu na 
osnovu pravnog posla koji nije osnov za pribavljanje prava svojine (npr.zakup).

Kada se steknu 3 opšta i 1 poseban uslov tada pravni subjekt može da stekne svojinu 
na stvari i od nevlasnika.

      Održaj

  je sticanje prava svojine na osnovu državine koja ima određene kvalitete i koja je 

trajala zakonom određeno vreme.S obzirom na kvalifikovanost državine postoje redovan i 
vanredan održaj. Za sticanje redovnim održajem potrebna je kvalifikovana državina koja 
mođe biti zakonita, svojinska, savesna i prava, kao i protek vremena. Zakonita državina je 
oblik gde je držalac došao u posed stvari na osnovu pravnog akta kojim se stiče pravo 
svojine.Savesna državina je oblik kod koje je lice koje poseduje stvar opravdano uvereno da 
je stvar nabavilo od lica koje je njen vlasnik. Protek vremena je vremenski interval u kome 
neki pravni subjekt poseduje određenu stvar. Kod redovnog održaja protek vremena je 3 
godine za pokretnosti i 10 godina za nepokretnosti. Za vanredni održaj traži se savesna 
drzavina i protek vremena od 10 godina za pokretnosti i 20 godina za nepokretnosti.

      Priraštaj

 u smislu sticanja svojine je stvaranje nove složene stvari materijalnim 

sredstvima više lica, i može biti na pokretnim i na nepokretnim stvarima. Kod pokretnih stvari 
priraštaj nastupa spajanjem, smešom i preradom stvari. Spajanje je stvaranje nove stvari kod 
koje se delovi mogu razdvojiti bez oštećenja stvari. Ti delovi ostaju u svojini prethodnog 
vlasnika. Smešom i preradom unose se novi sastojci u novu stvar i oni se ne mogu izdvojiti iz 
nje bez povrede njihove suštine (nameštaj).Subjekat koji je u novu stvar uneo najviše 
vrednosti postaje vlasnik složene stvari, a ostalim subjektima isplaćuju se protivvrednosti 
unetih udela. Priraštaj kod nepokretnih stveri može se javiti u više formi, od kojih je 
najvažnija izgradnja na tuđem zemljištu.

      Sticanje sudskim i administrativnim aktima

  javlja se kod javne prodaje, gde subjekti 

stiču svojinu po osnovu sudskog ili upravnog akta kojim se okončava postupak.
      

Okupacija

 je sticanje svojine na ničijim stvarima njihovim jednostranim uzimanjem u 

državinu, s namerom zasnivanja pravne svojine.

      

Konfiskacija

 

 je prenos predmeta privatne svojine na bazi krivičnih ili upravnopravnih 

propisa u državnu svojinu bez naknade. U krivičnom postupku imovina se može oduzeti i 
delimično i potpuno, a u upravnom samo delimično.

      Nacionalizacija

 

je političko-ekonomska mera kojom se određeni objekti privatne svojine 

prenose uz naknadu u državnu svojinu.Ona se ne odnosi na pojedinačne slučajeve, već na 
njihov neodređen broj.U postupku agrarne reforme sticanje državne svojine je takođe jedan 
akt nacionalizacije koji se odnosi isključivo na oduzimanje privatnog poljoprivrednog 
zemljišta.Nacionalizacijom se ne može steći privatna svojina.

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti