Na osnovu člana 88 tačke 2 Ustava Republike Crne Gore donosim

Ukaz o proglašenju Zakona o policiji

Proglašava se Zakon o policiji, koji je donijela Skupština Republike Crne Gore na 

drugoj sjednici prvog redovnog zasijedanja u 2005. godini, dana 26. aprila 2005. godine.

Broj: 01-458/2
Podgorica, 27. aprila 2005. godine

Predsjednik Republike Crne Gore

Filip Vujanović

, s.r.

Zakon o policiji

Zakon je objavljen u "Službenom listu RCG", br. 

28/2005 od 5.5.2005. godine.

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1

Ovim zakonom uređuju se policijski poslovi, policijska ovlašćenja i dužnosti, status 

policijskih službenika i kontrola rada policije. 

Član 2

Policijski poslovi, u smislu ovog zakona, su:
1) zaštita bezbjednosti građana i Ustavom utvrđenih sloboda i prava;
2) zaštita imovine;
3) sprječavanje vršenja i otkrivanje krivičnih djela i prekršaja;
4)   pronalaženje   i   hvatanje   učinilaca   krivičnih   djela   i   prekršaja   i   njihovo   dovođenje 

nadležnim organima;

5) održavanje javnog reda i mira; 
6) obezbjeđivanje javnih skupova i drugih okupljanja građana;
7) obezbjeđivanje određenih ličnosti i objekata;
8) nadzor i kontrola bezbjednosti u saobraćaju; 
9) nadzor i obezbjeđenje državne granice i vršenje granične kontrole;
10) kontrola kretanja i boravka stranaca; 
11) obezbjeđivanje uslova za nesmetan rad sudova, održavanje reda, zaštita lica i 

imovine; 

12) drugi poslovi određeni zakonom.
Poslovi   iz   stava   1   ovog   člana   obavljaju   se   u   skladu   sa   zakonom,   uz   poštovanje 

međunarodnih standarda i propisa kojima se štite dostojanstvo ličnosti, slobode i prava 
građana.

Član 3

Policijske poslove i druge poslove utvrđene ovim zakonom vrši organ uprave nadležan 

za poslove policije (u daljem tekstu: policija).

Policijske   poslove   vrše   ovlašćeni   policijski   službenici   (u   daljem   tekstu:   policijski 

službenici).

Policijski službenik primjenjuje policijska ovlašćenja i izvršava dužnosti u skladu sa 

Ustavom, zakonom, drugim propisima i kodeksom policijske etike.

Član 4

Na policijske službenike, druge službenike i namještenike policije primjenjuju se opšti 

propisi o radnim odnosima i državnim službenicima i namještenicima u pogledu onih 
prava, obaveza i odgovornosti koja ovim zakonom nijesu posebno uređena.

Član 5

Radom policije rukovodi starješina policije.
Starješinu policije imenuje i razrješava Vlada Republike Crne Gore (u daljem tekstu: 

Vlada), na predlog ministra nadležnog za unutrašnje poslove (u daljem tekstu: ministar).

Predlog za imenovanje starješine policije Vlada dostavlja Skupštini Republike Crne 

Gore (u daljem tekstu: Skupština), radi davanja mišljenja.

Skupština, nakon rasprave u nadležnom radnom tijelu, daje mišljenje o predloženom 

kandidatu. 

Starješina policije ne može biti član političke stranke, niti politički djelovati.

Član 6

Policija   preduzima   mjere   neophodne   za   zaštitu   života   i   zdravlja   ljudi   i   otklanjanje 

neposredne   opasnosti   za   ljude   i   imovinu,   ukoliko   te   mjere   ne   mogu   blagovremeno 
preduzeti drugi nadležni organi.

Policija   pruža   pomoć   organima   državne   uprave,   jedinicama   lokalne   samouprave, 

pravnim   i   fizičkim   licima,   u   slučaju   opšte   opasnosti   prouzrokovane   elementarnim 
nepogodama i epidemijama.

Član 7

Policija je obavezna da pruža pomoć državnim organima, organima lokalne uprave i 

pravnim licima u postupku izvršenja njihovih odluka, ako se u tom postupku očekuje ili 
pruža fizički otpor.

Uslove i način pružanja pomoći iz stava 1 ovog člana propisuje organ državne uprave 

nadležan za unutrašnje poslove (u daljem tekstu: Ministarstvo).

Član 8

Policija upoznaje javnost o vršenju poslova iz svog djelokruga i izvještava o svom radu 

preko medija ili na drugi pogodan način.

Policija   obavještava   skupštinu   lokalne   samouprave   o   događajima   i   pojavama   od 

značaja za bezbjednost tog područja.

Informacije iz stava 1 ovog člana daju se u skladu sa zakonom.

Član 9

Lice koje smatra da su mu vršenjem policijskih poslova povrijeđene slobode i prava ili 

mu je nanijeta šteta ima pravo na sudsku zaštitu i naknadu štete.

Član 10

Policija ima kodeks policijske etike.
Kodeks predstavlja skup načela o etičkom postupanju policijskih službenika koji se 

temelji na normama međunarodnog i unutrašnjeg prava.

Kodeks iz stava 1 ovog člana donosi Ministarstvo, na predlog starješine policije. 
Starješina  policije  utvrđuje  predlog   iz  stava   3   ovog   člana,   uz   pribavljeno   mišljenje 

državnih službenika i namještenika.

II POLICIJSKA OVLAŠĆENJA I DUŽNOSTI

Član 11

Policijski službenik, pored ovlašćenja, mjera i radnji utvrđenih Zakonikom o krivičnom 

postupku, je ovlašćen da:

1) prikuplja, obrađuje i koristi lične podatke;
2) obezbjeđuje i vrši pregled mjesta događaja;
3) daje upozorenja i izdaje naređenja;
4) liši slobode lice;
5) upotrijebi sredstva prinude;
6) upotrijebi tuđe saobraćajno sredstvo i sredstvo veze;
7) obezbijedi zaštitu oštećenog, svjedoka i drugih lica;
8) primijeni druga ovlašćenja utvrđena zakonom.
Način obavljanja određenih policijskih poslova i primjenu ovlašćenja u obavljanju tih 

poslova uređuje Ministarstvo. 

Član 12

background image

Policija prikuplja, obrađuje i koristi lične podatke i o njima vodi evidencije, sve dok su ti 

podaci   potrebni   za   sprječavanje   i   otkrivanje   krivičnih   djela,   prekršaja   i   otkrivanje 
učinilaca. 

Policijski   službenik   prikuplja   lične   i   druge   podatke   korišćenjem   postojećih   zbirki 

podataka ili u neposrednom kontaktu sa licima na koje se ti podaci odnose, odnosno 
drugim licima.

Član 19

Policija, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja, vodi odgovarajuće evidencije, a 

posebno o:

1) licima koja su po bilo kojem osnovu lišena slobode;
2) izvršenim krivičnim djelima za koja se goni po službenoj dužnosti, prekršajima i 

licima čije je lično ili imovinsko pravo ugroženo ili povrijeđeno izvršenjem krivičnog djela 
ili prekršaja (oštećeni);

3)   licima   i   predmetima   za   kojima   se   traga   i   licima   kojima   je   zabranjen   ulazak   u 

Republiku Crnu Goru (u daljem tekstu: Crna Gora);

4)   licima   za   koja   je   sproveden   postupak   utvrđivanja   identiteta,   daktiloskopiranim 

licima, fotografisanim licima i DNK pretragama lica;

5) upotrijebljenim sredstvima prinude;
6) predstavkama građana;
7) nestalim licima;
8) nestalim predmetima;
9) neidentifikovanim leševima.

Član 20

Svako   lice   ima   pravo   uvida   u   evidencije   iz   člana   19   ovog   zakona,   po   prestanku 

razloga koji su uslovili njihovo vođenje. 

U postupku ostvarivanja prava na uvid u evidenciju obavezno se štiti identitet lica koje 

je dalo obavještenje.

Član 21

Lični podaci sadržani u evidencijama iz člana 19 ovog zakona čuvaju se, i to:
1) iz tačke 1, tri godine od dana donošenja rješenja o zadržavanju;
2) iz tačke 2, pet godina po isteku roka za zastarjelost gonjenja učinioca krivičnog 

djela;

3) iz tačke 3, do pronalaska lica za kojim se traga ili po prestanku razloga koji su 

uslovili traganje;

4) iz tačke 4, trajno;
5) iz tačke 5, deset godina od dana upotrebe sredstava prinude;
6) iz tačke 6, deset godina od dana prijema predstavke građana; 
7) iz tač. 7, 8 i 9, trajno.

Član 22

Lični podaci ne smiju se prikupljati i koristiti suprotno svrsi propisanoj ovim zakonom i 

drugim propisima kojima se uređuje zaštita podataka o ličnosti.

Član 23

Prikupljeni   i   u   evidencije   uneseni   lični   podaci   brišu   se   iz   evidencije   po   prestanku 

razloga radi kojih je lični podatak unesen u odgovarajuće evidencije ili kada su podaci 
prikupljeni suprotno zakonu.

2. Obezbjeđenje i pregled mjesta događaja

Član 24

Policijski   službenik   je   dužan   da   obezbijedi   mjesto   događaja   do   dolaska   istražnog 

sudije, pregleda mjesto događaja radi pronalaženja ili obezbjeđenja tragova i predmeta 
koji   mogu   poslužiti   kao   dokaz   i   prikupi   obavještenja   u   vezi   sa   krivičnim   djelom   ili 
događajem,   odnosno   učiniocem,   kada   sazna   za   izvršenje   krivičnog   djela   ili   drugog 
događaja   povodom   kojeg   je   potrebno   neposrednim   opažanjem   utvrditi   ili   razjasniti 
činjenice.

Policijski   službenik   će,   do   dolaska   istražnog   sudije   ili   drugog   ovlašćenog   organa, 

najduže šest sati, zadržati lice za koje procijeni da može dati obavještenja važna za 
razjašnjavanje krivičnog djela ili događaja ili za preduzimanje spasilačkih aktivnosti, ako 
je vjerovatno da se obavještenje ne bi moglo kasnije dobiti ili se ne bi moglo obezbijediti 
prisustvo lica koje može preduzeti spasilačke aktivnosti.

Radi zaštite interesa krivičnog postupka, policijski službenik je ovlašćen da zabrani 

snimanje mjesta događaja.

3. Davanje upozorenja i izdavanje naređenja

Član 25

Policijski službenik je ovlašćen da upozori lice koje svojim ponašanjem, djelovanjem ili 

propuštanjem   određene   radnje   može   dovesti   u   opasnost   svoju   bezbjednost   ili 
bezbjednost   drugog   lica   ili   imovine,   narušiti   javni   red   i   mir   ili   ugroziti   bezbjednost 
saobraćaja   na   putevima   ili   kada   se   opravdano   očekuje   da   bi   to   lice   moglo   učiniti   ili 
podstrekavati drugo lice da učini krivično djelo ili prekršaj.

Član 26

Policijski službenik izdaje naređenja, radi: 
1) otklanjanja opasnosti po život i ličnu bezbjednost građana;
2) otklanjanja opasnosti za imovinu;
3)   sprječavanja   izvršenja   krivičnih   djela,   prekršaja,   hvatanja   njihovih   učinilaca   i 

pronalaženja i obezbjeđivanja tragova koji mogu poslužiti kao dokaz;

4) održavanja javnog reda i mira ili uspostavljanja narušenog javnog reda i mira;
5) bezbjednosti drumskog saobraćaja;
6)   onemogućavanja   pristupa   ili   zadržavanja   na   prostoru   ili   objektu   gdje   to   nije 

dozvoljeno;

7)   sprječavanja   i   otklanjanja   posljedica   u   slučaju   opšte   opasnosti   prouzrokovane 

elementarnim   nepogodama,   epidemijama   ili   drugim   oblicima   ugrožavanja   opšte 
bezbjednosti.

Upozorenja   i   naređenja   se   daju   usmeno,   pisano   ili   na   drugi   odgovarajući   način 

(svjetlosnim i zvučnim signalima, rukom i slično).

4. Lišenje slobode

Član 27

Policijski službenik može, izuzetno, lišiti slobode lice koje narušava javni red i mir ili 

ugrožava bezbjednost saobraćaja, ako se javni red i mir ili bezbjednost saobraćaja ne 
mogu uspostaviti na drugi način.

Lišenje slobode u slučajevima iz stava 1 ovog člana ne može trajati duže od šest 

časova.

Izuzetno, lišenje slobode može trajati do 12 časova, ako:
1) je potrebno utvrditi identitet lica, a identitet se ne može utvrditi bez lišenja slobode;
2) je lice izručio inostrani organ radi predavanja nadležnom organu;
3) ugrožava bezbjednost drugog lica ozbiljnom prijetnjom da će napasti na njegov 

život ili tijelo.

Član 28

Lišenje slobode lica iz člana 27 ovog zakona određuje se rješenjem o zadržavanju. U 

rješenju   se   navode:   lični   podaci   lica   koje   se   lišava   slobode,   vrijeme   lišenja   slobode, 
početak i osnov lišenja slobode i pouka o pravu na žalbu.

Rješenje iz stava 1 ovog člana donosi starješina organizacione jedinice policije. 
Rješenje   iz   stava   1   ovog   člana   donosi   se   i   uručuje   zadržanom   licu   odmah,   a 

najkasnije u roku od dva časa od početka zadržavanja.

Protiv rješenja o zadržavanju,  u slučajevima iz člana 27  stav 1 ovog zakona, lice 

lišeno slobode može izjaviti žalbu Ministarstvu, u roku od šest časova od časa uručenja 
rješenja, a u slučajevima iz člana 27 stav 3 ovog zakona, u roku od 12 časova od časa 
uručenja rješenja.

Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti