VISOKA ŠKOLA“KOLEDŽ ZA INDUSTRIJSKI I POSLOVNI
MENADŽMENT“,S PRAVOM JAVNOSTI
BOSANSKA KRUPA
ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE
SEMINARSKI RAD
Predmet: Mikroekonomija
Mentor
Student
Indeks:
Odsjek: Poslovni menadžment
Smjer: Financijski menadžment
Bosanska Krupa,2013
4
1. PONUDA
Ponudu možemo definisati kao odnos između ponuđene količine neke robe i njene cijene, pri
ostalim nepromjenjenim uslovima, kao što su:troškovi proizvodnje,cijene supstituta i
organizacija tržišta.
Ponuda izražava, dakle, prodajnu spremnost proizvođača neke robe pri različitim nivoima cijene
te robe, ceteris paribus. Drugim riječima, ona pokazuje koje se količine neke robe mogu prodati
pri svakom određenom nivou cijene na određenom tržištu i u određenom vremenskom periodu.
Koju će količinu neke robe proizvođač stvarno ponuditi na određenom tržištu i u određenom
vremenskom periodu, pri ostalim nepromijenjenim uslovima, zavisi od nivoa cijene koju ta roba
ima na tržištu. Ponuda izražava određenu funkcionalnu vezu između ponuđenih količina neke
robe i njenih mogućih cijena, ceteris paribus.
Za veći broj proizvoda i usluga postoji pozitivan odnos između ponuđene količine neke robe i
visine njene cijene. Kada se tržišna cijena neke robe relativno poveća proizvođači će nastojati da
ponude veće količine na određenom tržištu u jedinici vremena. Suprotno, ako se cijena neke robe
relativno smanji proizvođači će nastojati da smanje njene količine namijenjene prodaji.
Ideja da će proizvođači proizvesti više kada je cijena relativno visoka i manje kada je cijena
relativno niska podrazumijeva intuitivno ponašanje pojedinca. Visoka cijena podstiče
proizvođače da povećavaju „output“ zato što pri ostalim nepromjenjenim uslovima, mogu
ostvariti veće profite. Izgledi za ostvarivanje relativno većih profita u proizvodnji određene robe
stimulišu proizvođače da napuste manje profitabilne aktivnosti i da povećaju„output“ roba koje
imaju relativno više tržišne cijene.
1.1.
Kriva ponude
Pozitivan rastući nagib krive tržišne ponude objašnjava se djelovanjem zakona opadajućeg
prinosa. Ako društvo želi više jednog proizvoda, ono mora zapošljavati sve veću i veću količinu
jednog ili više faktora proizvodnje da bi osiguralo određeno povećanje „output-a“ tog proizvoda.
Svaki novi dodatni radnik, na primjer, u skladu sa zakonom opadajućeg prinosa, donosit će sve
manji i manji dodatni proizvod.
Prvu matematičku formulaciju odnos između ponuđene količine određene robe i nivoa njene
tržišne cijene dao je A.A. Cournot. Istraživanjem tržišnih kretanja on je utvrdio da je ponuđena
količina neke robe određena funkcija njene cijene. Na nivou generalizacije ova funkcija se može
bliže odrediti kao funkcija čija je derivacija po cijeni (P) veća od nule. U tom slučaju ponuda se
može matematički izraziti na sljedeći način:
S=f(Px)
uz uvijet
fˇ(Px)>0.
5
Slika 1.
Kriva ponude Izvor:
www.link-elearning.com
Proizvođač će uvijek biti spreman da ponudi veću količinu svojih proizvoda kad je, ceteris
paribus, tržišna cijena relativno veća. Suprotno, ako je tržišna cijena određene robe relativno
niska proizvođač će vršiti restrikciju proizvodnje te robe i njene ponude.
Zakon ponude izražava direktnu, ili pozitivnu, relaciju između ponuđene količine neke
robe i nivoa njene cijene, pri ostalim nepromjenjenim uvjetima.
3
Kada cijena neke robe raste, ponuđena količina će također rasti jer je njena proizvodnja postala
profitabilnija. Suprotno, kada cijena neke robe padne smanjit će se ponuđena količina jer će
njena proizvodnja postati manje profitabilna. Drugim riječima ponuđene količine određenih
dobara mi povezujemo sa njihovim tržišnim cijenama podrazumijevajući da se ostali utjecajni
faktori ne mjenjaju, kao što su troškovi, cijene suptituta ili organizacije tržišta. Kriva ponude je
po pravilu rastućeg nagiba usljed djelovanja zakona opadajućih prinosa.
3
Prof.dr.sc.Fikret Dervišević, ¨Mikroekonomija¨, Bihać, 2008., str.163.
