Seminarski rad

      

-

   

Zakonska zaštita softvera -

 

 

 

 

Sadržaj

1. Uvod............................................................................................................................3

2. Osnovi intelektualne svojine.......................................................................................3

2.1. Patenti...................................................................................................................4

2.2. Trgovačke marke..................................................................................................5

2.3. Dizajn....................................................................................................................5

2.4. Autorsko pravo.....................................................................................................5

2.5. Žigovi....................................................................................................................6

3. Kršenje autorskih prava softvera................................................................................7

3.1. Softverska piraterija..............................................................................................8

3.2. Softver i različita prava intelektualne svojine.....................................................10

4. Zaštita softvera..........................................................................................................10

4.1. Međunarodna zaštita softvera pravima intelektualne svojine............................10

4.1.1.

WIPO...........................................................................................................12

4.2. Softverski patenti - problemi...............................................................................12

5. Patentni sistem u Srbiji, Sjedinjenim Američkim Državama, zemljama Evropske 
unije i Kini.........................................................................................................................13

5.1. Regulativa u Srbiji...............................................................................................13

5.1.1.

Zakon o patentima Republike Srbije............................................................14

5.1.2.

Patentna prijava...........................................................................................17

5.2. Regulativa Sjedinjenih Američkih Država..........................................................18

5.3. Regulativa Evropske unije..................................................................................21

5.4. Regulativa u Kini.................................................................................................24

6. Zaključak...................................................................................................................27

7. Literatura...................................................................................................................28

1. Uvod 

U   ovom   radu   se   govori   o   zloupotrebi   softvera,   kao   i   njegovoj   zaštiti   pravima 
intelektualne svojine, prvenstveno patentima i autorskim pravima. Cilj ovog rada je da 

2

background image

2.1. Patenti

Patent je novi ili poboljšani proizvodi ili procesi koji se mogu primeniti u industriji. Patent 
dozvoljava   pronalazaču,   da   određeni   vremenski   period,   odlučuje   kome   će   dati 
odobrenje   za   proizvodnju,   prodaju   i   upotrebu   tog   proizvoda.   Da   bi   proizvod   bio 
registrovan   kao   patent,   mora   da   ispunjava   specijalne   uslove.   Većina   patenata   je 
napravljena da bi se primenjivala na poznatoj tehnologiji. Tehnologija patenata ne mora 
da bude kompleksna. Prava patenata su teritorijalna, različita su od države do države a 
i zavise i od oblasti nauke u kojoj se mogu primeniti. Iako su retko gde prava dobro 
formulisana, patent može da bude od velike vrednosti za pronalazača, a neretko može 
da bude od koristi i drugima. Preko ostvarivanja prava na licencu, drugi mogu koristiti 
patent. Takođe, može se naučiti dosta iz tehnologije  tuđih patenata.  Postoje  brojne 
pravne institucije koje pokušavaju da zaštite intelektualno vlasništvo. Patenti se veoma 
cesto koriste kao zaštita u takvim slučajevima.

Prema Zakonu i patentima

1

  (član 8.) pronalazak je nov ako nije obuhvaćen stanjem 

tehnike. Pod stanjem tehnike podrazumeva se sve što je učinjeno dostupnim javnosti u 
svetu pismenim ili usmenim putem, upotrebom ili na bilo koji drugi način pre datuma 
podnošenja prijave patenta. Smatra se da pronalazak ima inventivni nivo ako rešenje 
određenog   problema   za   stručnjaka   iz   odgovarajuće   oblasti   na   očigledan   način   ne 
proizlazi iz stanja tehnike. Smatra se da je pronalazak industrijski primjenljiv ako je 
predmet pronalaska tehnički izvodljiv i ako se može proizvesti ili upotrebiti u bilo kojoj 
oblasti industrije i u poljoprivredi.[22]

Patent garantuje nosiocu patenta sledeća isključiva prava:

ako je predmet patenta proizvod: zabranu trećim licima da bez njegove dozvole 
izrađuju,   upotrebljavaju,   nude   na   prodaju,   prodaju   ili   za   te   namene   uvoze 
zaštićeni proizvod, 

ako   je   predmet   patenta   postupak:   da   zabrani   trećim   licima   da   bez   njegove 
dozvole   upotrebljavaju   postupak,   nude   na   prodaju,   prodaju   ili   za   te   namene 
uvoze takav proizvod koji je dobijen direktno tim postupkom.

Nosioci   patenata   imaju   pravo   da   putem   ugovora   ili   nasleđivanjem   prenose   prava   i 
zaključuju ugovore o licenci. Patent, odnosno, patent sa skraćenim trajanjem, stiče se 
na osnovu rešenja o priznanju i upisom u odgovarajući registar. Obim prava koja se 
stiču   patentom,   odnosno   patentom   sa   skraćenim   trajanjem,   određen   je   sadržajem 
patentnih zahteva koji su konačno prihvaćeni u postupku za priznanje patenta, s tim što 
se opis i crteži pronalaska koriste za tumačenje tih zahteva. Ako je predmet patenta 
postupak,   prava   iz   tog   patenta   odnose   se   i   na   proizvode   neposredno   dobijene   tim 
postupkom.

1

 

"Službeni list SCG" br.32/2004 - 2.7. 2004.godine

4

Na isti pronalazak se ne može primeniti i pravilo patenta i poslovna tajna – i jedan i 
drugi pojam su ekskluzivni. Kada je patent jednom odobren, biva objavljen tako da ceo 
svet sazna za njega, tako da ništa u izdatom patentu, po definiciji, ne može da bude 
poslovna   tajna.   Od   kada   se   podnese   prijava   kancelariji   koja   odobrava   patente,   do 
momenta kada ista odobri patent, mora da prođe period razmatranja koji podrazumeva 
određen vremenski period. U toku razmatranja proizvod podleže pravilu poslovne tajne i
nikakve informacije vezane za njega neće biti dosupne javnosti. To se dešava jer uvek 
postoji mogućnost da patent neće biti odobren. Pronalazač može da odluči da ne želi 
patent i da će se osloniti na zakone vezane za poslovne tajne. Sve u svemu, u ovakvim 
situacijama izbor je ili ili.

2.2. Trgovačke marke

Trgovačka marka je pojam vezan za identitet brendova, koristi se za robe i usluge da bi 
napravila razliku među različitim proizvođačima. Trgovačka marka može biti reč, dizajn 
ili   njihova   kombinacija   koju   koristi   proizvođač   da   bi   svoj   proizvod   ili   uslugu   učinio 
prepoznatljivim. Iako postoji poseban pojam marka usluge, retko se koristi. Trgovačke 
marke   su   pravno   zaštićene,   ali   se   prvenstveno   koriste   da   bi   se   izdvojio   brend   koji 
tradicionalno obećava visok kvalitet proizvoda i usluge. Očekivaćemo da automobil koji 
nosi   marku   Rolls   Royce   biti   superiorniji   od   onog   koji   nosi   oznaku   Yugo.   Može   se 
upotrebiti bilo kakav simbol ili ime da bi se identifikovao proizvod.

Dva   simbola   vezana   za   trgovačku   marku   ™   (simbol   trgovačke   marke)   i   ®   (simbol 
registrovane trgovačke marke) predstavljaju status marke i nivo zaštite. Dok se ™ može 
koristiti za bilo koju opštu zakonsku upotrebu marke, znak ® može da koristi samo 
vlasnik registrovane marke sa relevantnim nacionalnim nadležnostima.

2.3. Dizajn

Dizajn   je   pojam   vezan   za   izgled   proizvoda,   primenjuje   se   na   izgled   celog   ili   dela 
proizvoda. Dizajn podrazumeva boje, font, teksturu materijala, konture i oblik proizvoda 
kao i njegovu ornamentaciju.

2.4. Autorsko pravo

Autorsko pravo je pojam vezan za zaštitu. Autorskim pravom se štite književna dela 
(romani,   pesme   i   dr.),   pozorišna   dela,   priručnici,   novine,   računarski   programi,   baze 
podataka, filmovi, muzička dela, koreografska dela, dela slikarstva, grafike, fotografije i 
skulpture,   arhitekture,   primenjenih   umetnosti,   kartografska   dela,   tehnički   crteži   i   dr.. 
Međutim, autorska prava ne mogu zaštiti ideje, naslove ili imena. Izvorni stvaraoci dela 
zaštićenih autorskim pravom i njihovi naslednici imaju određena prava u odnosu na sva 
treća lica. Oni imaju isključivo pravo da koriste ili odobre drugima korišćenje dela pod 
ugovorenim uslovima. Simbol 

copyright

-a "©" koristi se kako bi se ukazalo da je neko 

delo zaštićeno autorskim pravom.

5

background image

Prаvnа zаštitа znаkа kojim se u prometu obeležаvаju  robe ili usluge nije zаkonskа 
obаvezа, već je odlukа o njegovoj prаvnoj zаštiti prepuštenа slobodnoj volji onogа koji 
znаk   koristi.   Privredni   subjekt   koji   koristi   svoj   znаk   u   prometu,   neće   trpeti   nikаkve 
prаvne sаnkcije zbog togа što gа nije zаštitio žigom. Pа ipаk, prаvnа zаštitа znаkа 
žigom uvek je dobrodošlа, jer nudi brojne koristi zа njegovog vlаsnikа. Pored ostаlih, i 
sledeće:

а)   isključivo   prаvo   vlаsnikа   dа   žigom   obeležаvа   svoje   robe   i   usluge   u   prometu   nа 
teritoriji zemlje u kojoj je zаštitа priznаtа.

b) isključivo prаvo vlаsnikа dа svim drugim licimа zаbrаni neovlаšćeno korišćenje istog 
ili sličnog znаkа zа obeležаvаnje slične ili istovrsne robe i uslugа u prometu nа teritoriji 
zemlje u kojoj je zаštitа priznаtа.

v) lаko dokаzivаnje pred sudom, ili nekim drugim držаvnim orgаnom, vlаsništvа nаd 
žigom 

g) žig je znаčаjno oruđe zа: ekskluzivnost vlаsnikа žigа, buduće investicije, finаnsijski 
dobitаk od licenci, frаnšizingа i prenosа prаvа. [4]

3. Kršenje autorskih prava softvera

Kršenje   autorskih   prava,   u   kontekstu   softvera,   je,   u   suštini,   pokretanje,   kopiranje, 
menjanje ili distribuiranje računarskih programa, osim u slučajevima:

kada to radi sam vlasik tog programa, ili

kada   se   poseduje   licenca   (dozvola)   vlasnika   prava   na   program.   Ugovor   o 
licenciranju mora da sadrži sta se sme a šta ne.

Postoje razne vrste zloupotrebe softvera. Najćešće vrste povreda su sledeće:

potpuna nelincencirana upotreba: na primer, kopiranje softvera od prijatelja ili 
preko interneta, gde licenca za softver ekspilcitno ne dozvoljava ovo;

prekomerna upotreba: na primer: kupovina softvera koji je linceniran za jedan 
računar, a njeno instaliranje na dva;

ako se poseduje već dodeljena licenca softveru: ako se kupujen polovan hardver, 
on ne mora da prenese sve licencirane softvere i potrebno je da se preuzmu sve 
mere da se osigura da je upotreba zakonita;

zloupotreba šerovanja: gde je softver lincenciran ,,za određene svrhe’’ i slično, to 
je kršenje autorskih prava koji prevazilazi ove uslove;

pribavljanje softvera na prevaru: na primer, kupovina softvera za snizenu cenu 
pretvarajući se da radite u obrazovnoj instituciji;

,,

warez

’’ kršenje autorskih prava: ,,

warez

’’ je sajt na Internetu koji omogućava 

ljudima   da   preuzmu   ilegalne   kopije   softvera.   Softver   će   obično   imati 

7

Želiš da pročitaš svih 32 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti