Zamor

Određenje pojma i uslovi javljanja zamora

Postoji   veliki   broj   definicija   zamora,   koje   se   sreću   u   raznim   publikacijama   posvećenim 
psihologiji i psihofiziologiji rada. Mišićna aktivnost prilikom statičkog i dinamičkog rada izaziva 
zamor. Prilikom prenapregnutosti pažnje i mišljenja nastaje tzv. umni zamor. Takođe, zamor 
može biti posledica kombinovanja više uzroka. Definisanje otežava neodređenost pojma, složen 
splet uzroka i manifestacija zamora. Ipak, prema nekim autorima (Lagranž, prema Obrenović, J., 
2003.) zamora predstavljasmanjenu funkcionalnu sposobnost organizma u vezi sa radom, praćenu 
osećajem opšte slabosti i smanjenjem radne sposobnosti organizma. Leman kaže da je zamor 
prolazno, reverzibilno smanjenje radne sposobnosti u vezi sa radom (prema Obrenović, J., 2003). 
Problem   je   u   tome   što   zamor   karakterišu   različiti   perceptivni   kvaliteti,   koji   se   razlikuju   od 
situacije do situacije, kao pto su npr: lokalni bolovi u mišićima, glad, gubitak apetita, pospanost, 
malaksalost, nesanica, apatija i sl. 

Generalno, može se reći da zamor nije neka jedinstvena kategorija i da postoji mnogo različitih i 
međusobno više ili manje nezavisnih pojava, koje variraju prema vrsti rada, osobinama radnika i 
radnim uslovima. 

a) Prema vrsti, tj. intenzitetu i trajanju rada, možemo podvući razliku između telesnog i 

intelektualnog zamora. A i unutar ovih vrsta zamora postoje varijeteti, koji zavise od 
situacije. Npr. nije isti fizički zamor nakon trčanja od 100m i trčanja maratona. Kao što 
nije isti ni intelektualni zamor nakon pismenog ispita i nekoliko sati provedenih nad 
zadatkom koji iziskuje punu pažnju. 

b) Što se uslova rada tiče, moraju se uzeti u obzir određeni spoljašnji uslovi. To su npr. 

temperatura, osvetljenost radnog prostora, vlažnost vazduha, prisustvo buke, kao i neki 
drugi fizički, kao i socijalni uslovi.

c) Takođe i karakteristike samog subjekta određuju vrstu i način ispoljavanja zamora. To su 

npr. pol, starost, nivo sposobnosti i motivacije, zdravstveno stanje, stepen utreniranosti 
itd.

Vrste i uzroci zamora

U zavisnosti od intenziteta i dužine rada, kao i od načina i dužine ispoljavanja, zamor može da 
bude latentan, akutan i hroničan:

1) Latentni zamor 

 

 je najčešće posledica dugotrajnog, neprekidnog i po težini umerenog rada, 

bez dovoljno odmaranja. Nastaje obično pred kraj radne smene, ili u prvim satima rada 
posle nedovoljnog noćnog odmora. Znaci zamora nisu vidno ispoljeni.

1

2) Akutni zamor  

 

 je posledica suviše dugog i napornog rada. Na početku su znaci akutnog 

zamora oskudni, a kasnije može doći do javljanja simptoma, kao što su ubrzan rad srca, 
ubrzano disanje, poremećaj oštrine vida i koordinacije pokreta, razdražljivost i promene 
raspoloženja. Alarmni znak da treba prestati sa radom je subjektivni osećaj iscrpljenosti, 
praćen željom za odmorom i snom. Na početku akutnog zamora radna sposobnost nije 
mnogo promenjena, a kasnije ona opada sve više i više i javlja se želja za odmorom. 
Inače, akutni zamor je reverzibilna pojava, koja nestaje nakon kraćeg odmora.

3) Hronični zamor 

 

 se javlja kao posledica loše organizacije rada, nefizioloških uslova rada, 

kao i dugotrajne emocionalne prenapregnutosti. U savremenoj industriji, hronični zamor 
je   česta   pojava,   javlja   se   najčešće   kao   posledica   monotonije   (npr.   prilikom 
poluautomatskog   rada   na   traci),   statičkog   rada,   naprezanja   vida,   brzih   operacija, 
nefiziološkog ritma rada i odmora.

Hronični zamor se razvija sporo i neprimetno, a nosi sa sobom i brojne štetne posledice 
po   zdravlje.   Hronična   iscrpljenost   utiče   na   raspoloženje,   na   učestalije   povređivanje 
radnika, na pojavu neurotičnog ponašanja, smanjuje otpornost organizma, slabi pažnju, 
usporava brzinu reakcija, narušava koordinaciju pokreta, itd.

U današnje, moderno vreme je akutno zamaranje svedeno na minimum, ali se zato češće 
javljaju različiti oblici hroničnog zamora.

Osnovni uzroci zamora su;

1) Neusklađene fizičke, psihofiziološke i sdravstvene mogućnosti radnika sa zahtevima 

radnog mesta.

2) Loša organizacija rada, tj. nefiziološki uslovi rada i odmora.

3) Nepovoljni mikroklimatski uslovi rada, intenzivna buka, loše osvetljenje, visok nivo 

štetnih isparenja i prašine u vazduhu, loši uslovi transporta radnika...

4) Loši socijalni uslovi života, stanovanja, ishrane, nepovoljni uslovi za odmor posle 

rada, itd.

Teorije o nastajanju zamora

Mehanizmi nastajanja zamora nisu dovoljno razjašnjeni. Postoji više teorija, koje objašnjavaju 
nastajanje   zamora   na   različite   načine.   te   teorije   možemo   podeliti   u   dve   grupe   –   klasične   i 
savremene teorije nastajanja zamora (prema Obrenović, J., 2003).

2

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti