Zamor: određenje pojma, vrste, uzroci i otklanjanje
Zamor
Određenje pojma i uslovi javljanja zamora
Postoji veliki broj definicija zamora, koje se sreću u raznim publikacijama posvećenim
psihologiji i psihofiziologiji rada. Mišićna aktivnost prilikom statičkog i dinamičkog rada izaziva
zamor. Prilikom prenapregnutosti pažnje i mišljenja nastaje tzv. umni zamor. Takođe, zamor
može biti posledica kombinovanja više uzroka. Definisanje otežava neodređenost pojma, složen
splet uzroka i manifestacija zamora. Ipak, prema nekim autorima (Lagranž, prema Obrenović, J.,
2003.) zamora predstavljasmanjenu funkcionalnu sposobnost organizma u vezi sa radom, praćenu
osećajem opšte slabosti i smanjenjem radne sposobnosti organizma. Leman kaže da je zamor
prolazno, reverzibilno smanjenje radne sposobnosti u vezi sa radom (prema Obrenović, J., 2003).
Problem je u tome što zamor karakterišu različiti perceptivni kvaliteti, koji se razlikuju od
situacije do situacije, kao pto su npr: lokalni bolovi u mišićima, glad, gubitak apetita, pospanost,
malaksalost, nesanica, apatija i sl.
Generalno, može se reći da zamor nije neka jedinstvena kategorija i da postoji mnogo različitih i
međusobno više ili manje nezavisnih pojava, koje variraju prema vrsti rada, osobinama radnika i
radnim uslovima.
a) Prema vrsti, tj. intenzitetu i trajanju rada, možemo podvući razliku između telesnog i
intelektualnog zamora. A i unutar ovih vrsta zamora postoje varijeteti, koji zavise od
situacije. Npr. nije isti fizički zamor nakon trčanja od 100m i trčanja maratona. Kao što
nije isti ni intelektualni zamor nakon pismenog ispita i nekoliko sati provedenih nad
zadatkom koji iziskuje punu pažnju.
b) Što se uslova rada tiče, moraju se uzeti u obzir određeni spoljašnji uslovi. To su npr.
temperatura, osvetljenost radnog prostora, vlažnost vazduha, prisustvo buke, kao i neki
drugi fizički, kao i socijalni uslovi.
c) Takođe i karakteristike samog subjekta određuju vrstu i način ispoljavanja zamora. To su
npr. pol, starost, nivo sposobnosti i motivacije, zdravstveno stanje, stepen utreniranosti
itd.
Vrste i uzroci zamora
U zavisnosti od intenziteta i dužine rada, kao i od načina i dužine ispoljavanja, zamor može da
bude latentan, akutan i hroničan:
1) Latentni zamor
je najčešće posledica dugotrajnog, neprekidnog i po težini umerenog rada,
bez dovoljno odmaranja. Nastaje obično pred kraj radne smene, ili u prvim satima rada
posle nedovoljnog noćnog odmora. Znaci zamora nisu vidno ispoljeni.
1
2) Akutni zamor
je posledica suviše dugog i napornog rada. Na početku su znaci akutnog
zamora oskudni, a kasnije može doći do javljanja simptoma, kao što su ubrzan rad srca,
ubrzano disanje, poremećaj oštrine vida i koordinacije pokreta, razdražljivost i promene
raspoloženja. Alarmni znak da treba prestati sa radom je subjektivni osećaj iscrpljenosti,
praćen željom za odmorom i snom. Na početku akutnog zamora radna sposobnost nije
mnogo promenjena, a kasnije ona opada sve više i više i javlja se želja za odmorom.
Inače, akutni zamor je reverzibilna pojava, koja nestaje nakon kraćeg odmora.
3) Hronični zamor
se javlja kao posledica loše organizacije rada, nefizioloških uslova rada,
kao i dugotrajne emocionalne prenapregnutosti. U savremenoj industriji, hronični zamor
je česta pojava, javlja se najčešće kao posledica monotonije (npr. prilikom
poluautomatskog rada na traci), statičkog rada, naprezanja vida, brzih operacija,
nefiziološkog ritma rada i odmora.
Hronični zamor se razvija sporo i neprimetno, a nosi sa sobom i brojne štetne posledice
po zdravlje. Hronična iscrpljenost utiče na raspoloženje, na učestalije povređivanje
radnika, na pojavu neurotičnog ponašanja, smanjuje otpornost organizma, slabi pažnju,
usporava brzinu reakcija, narušava koordinaciju pokreta, itd.
U današnje, moderno vreme je akutno zamaranje svedeno na minimum, ali se zato češće
javljaju različiti oblici hroničnog zamora.
Osnovni uzroci zamora su;
1) Neusklađene fizičke, psihofiziološke i sdravstvene mogućnosti radnika sa zahtevima
radnog mesta.
2) Loša organizacija rada, tj. nefiziološki uslovi rada i odmora.
3) Nepovoljni mikroklimatski uslovi rada, intenzivna buka, loše osvetljenje, visok nivo
štetnih isparenja i prašine u vazduhu, loši uslovi transporta radnika...
4) Loši socijalni uslovi života, stanovanja, ishrane, nepovoljni uslovi za odmor posle
rada, itd.
Teorije o nastajanju zamora
Mehanizmi nastajanja zamora nisu dovoljno razjašnjeni. Postoji više teorija, koje objašnjavaju
nastajanje zamora na različite načine. te teorije možemo podeliti u dve grupe – klasične i
savremene teorije nastajanja zamora (prema Obrenović, J., 2003).
2

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti